Odvratni bućkuriš za liječenje ječmenca star 1000 godina – ubija superbakterije

Znanost 30. srp 202014:21 > 15:33
Podijeli:
Izvor: Domenico di Bartolo / public domain

To što su znanstvenici Sveučilišta Warwick smućkali na prvu djeluje čak i za stupanj egzotičnije od stripovskog druida Čudomixa; luk, češnjak, vino i kravlja žuč.

Ispostavilo se, međutim, da je drevni “Baldov lijek za oči” imao izvrsna antibiotska svojstva, koja bi modernoj medicini 21. stoljeća mogla otvoriti nove obzore.

VEZANE VIJESTI

“Proučavanje biljaka i drugih prirodnih materijala koji su se povijesno koristili kao sredstvo protiv infekcija, moglo bi omogućiti daljnja otkrića kojima bi se popunila antibiotska praznina”, objavili su znanstvenici u rezultatima istraživanja u Natureu.

Tim od devetero znanstvenika s Warwicka navodi da je u potragu ovakve vrste krenulo zbog sve češće pojave otpornosti bakterija na postojeće antibiotike. Već nekoliko godina smatra se da će stanje s antibiotičkom otpornosti bakterija biti sve gore, te da će, ako čovječanstvo ne pronađe nove lijekove, do 2050. godine od superbakterijskih infekcija umirati po 10 milijuna ljudi godišnje.

#related-news_0

Proučavajući razna medicinska sredstva iz drevne povijesti čovječanstva, došli su i do lijeka za oči koji se primjenjivao još od 10. stoljeća.

O kako drevnim vremenima je bila riječ, pokazuje to što su anglosaksonci u to vrijeme vodili bitke za trajno osloboditi York od Vikinga, u Škotskoj je to bilo cijelo stoljeće prije nego što je Macbeth ubio svog prethodnika i postao kralj, a u Walesu su se sićušna kraljevstva tek ujedinjavala u ono što je teritorijalno današnji Wales.

#related-news_0

Tko je bio “Bald” po kojem je nazvan lijek za upalu očiju, a posebno za ječmenac, danas nitko ne zna. Znanstvenici sa Sveučilišta Warwick ipak nisu tek napamet tapkali u mraku.

Potencijale tog sredstva prije pet godina naslutio je tim od šestero znanstvenika iz Velike Britanije i SAD-a, koji su tada otkrili da dotični “antibiotik” ima vrlo zanimljiv, efikasan učinak protiv zlatnog stafilokoka, kojega, ako je otporan na antibiotike, što je čest slučaj, poznajemo kao MRSA.

Sada su znanstvenici otišli korak dalje. Otkrili su da drevni anglosaksonski narodni bućkuriš djeluje još i protiv Staphylococcus epidermidis, protiv Streptococcus pyogenes, protiv Acinetobacter baumannii, te protiv Stenotrophomonas maltophilia.

#related-news_0

Otkrili su da dotični lijek djeluje i na gram-negativne i na gram-pozitivne bakterije. Konačno, otkrili su i to da njihov pra-lijek djeluje kod bakterija koje se nalaze i u planktonskom, odnosno slobodnom obliku, i u slučajevima kad se bakterije formiraju u kolonije u obliku biofilma. Potonji oblik teži je za liječiti, primjerice kod rana pacijenata s dijabetesom, kod urinarnih infekcija i slično.

“Dok prisutnost češnjaka u mješavini može objasniti djelotvornost protiv planktonskih kultura, češnjak nije djelotvoran protiv biofilmova. Pronašli smo da snažna protu-biofilmska aktivnost ‘Baldovog lijeka’ ne može biti posljedica samo jednog sastojka, nego kombinacije svih sastojaka kako bi imala pun učinak”, navodi dalje članak u Natureu.

#related-news_0

Svoje oduševljenje otkrićem znanstvenici objašnjavaju time što, kako kažu, razvoj kolonija bakterija u biofilm često iziskuje tretmane antibioticima u koncentracijama i po 100 ili i 1000 puta višima nego u slučajevima planktonskih infekcija.

Oni navode i to da je sve veća hitnost u potrebi za razvojem novih antibiotika dovela do toga da moderna medicina iznova istražuje tradicionalne prirodne lijekove. Prije samo 200 godina, napisali su, farmakopejom je dominirala biljna medicina.

Među takvim lijekovima povremeno jest bilo uspjeha koji su se uspjeli iskoristiti i u modernoj medicini, ali ne i u tretmanu teških infekcija poput biofilmova bakterija. Mješavina luka, češnjaka, vina i soli iz žuči, međutim, nešto je sasvim drugačije, opisuju znanstvenici.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.