Činjenica da je samo mali broj zaraženih odgovoran za najveći broj infekcija, odnosno da su samo određene osobe u stanju da budu "transporteri" koronavirusa zvuči dramatično - ali olakšava ciljanu borbu protiv pandemije.
Što se intenzivnije istražuje SARS-CoV-2, to više imamo saznanja o širenju infekcije novog koronavirusa. Na taj način se može voditi mnogo učinkovitija borba protiv pandemije. Istovremeno se čini kako su brojne mjere, poduzete na početku pandemije, bile od male koristi ili čak potpuno nepotrebne.
Odgovarajuće rasprave povlače sa sobom i u međuvremenu stečena saznanja o ulozi takozvanih „super-kliconoša” (superspreader) ili „događaja koji dovode do prekomjernog širenja virusa” (Superspreading-Events).
Kako se postaje „super-kliconoša”?
U epidemiološkim krugovima je „super-kliconoša” definiran kao zaražena osoba koja inficira dosta veliki broj ljudi. Ona na to ne može utjecati. Svaka zaražena osoba može postati „super-kliconoša” ako je u pogrešnom trenutku imala kontakt s mnogo ljudi. Presudan je i trenutak širenja zaraze, jer zaražena osoba očito može biti jako zarazna i prije nego što se pojave prvi simptomi.
VEZANE VIJESTI
U ovoj fazi je koncentracija virusa u grlu posebno velika. Međutim, mnoge zaražene osobe nemaju nikakve ili gotovo nikakve simptome i ne primjećuju da su zaražene, a niti da mogu zaraziti druge. Uz to, neki ljudi očigledno šire virus više i duže nego drugi. To može biti povezano s imunološkim sustavom ili distribucijom virusnih receptora u organizmu.
Kako dolazi do „super-zaraze”?
Ako takav vrlo zarazan „super-kliconoša” dođe u kontakt s mnoštvom ljudi, može u ograničenom prostoru i za vrlo kratko vrijeme zaraziti nadprosječan broj osoba. Takvi “clusteri” infekcija otkriveni su širom svijeta. “Događaji na kojima dolazi do super-širenja virusa” uključuju doslovno eksplozije infekcije kao nedavno na velikoj obiteljskoj proslavi u Göttingenu, na misama u Frankfurtu ili karnevalskoj proslavi u Heinsbergu. Tu su i infekcije u raznim klubovima: plesnom klubu nakon kursa zumbe u Seulu, u zloglasnom skijaškom baru u Ischglu u Austriji, na nekoliko kruzera ili u firmama za preradu mesa u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji.
Širi se aerosolima?
Prilikom istraživanja „super-širenja” zaraze pojavilo se nekoliko faktora koji su očigledno pogodovali brzom prijenosu infekcije. Generalno je rizik od infekcije u zatvorenim prostorijama znatno veći nego na otvorenom prostoru. I što se više ljudi susreće, naravno – veći je i rizik od infekcije. Zašto?
#related-news_0
Sve je više naznaka da se agresivni virus SARS CoV-2 ne prenosi samo kapljičnom infekcijom, već i aerosolima koji u zatvorenim i slabo prozračenim prostorijama ostaju u zraku duže od kapljica, koje su teže.
Istraživanja spomenutih događaja „super-širenja” virusa također su pokazala da se ovi aerosoli šire (glasnim) govorom ili vrištanjem – na primjer, u baru, diskoteci ili u sportskim dvoranama. Isto se odnosi i na pjevanje – na misama u crkvi ili u zborovima. Neki ljudi također izbacuju u zrak znatno više aerosola od drugih.
Kalkulacija rizika
Koliko bi mjere protiv korone morale biti stroge, u velikoj mjeri ovisi od broja novih infekcija. Odlučujući faktor je takozvani reproduktivni broj „R”, koji pokazuje koliko ljudi zarazi jedna osoba. R=2 znači da jedna zaražena osoba inficira još dvije osobe. Cilj ograničenja kontakata je da se ovaj broj smanji na najmanju moguću razinu – ispod 1.Pored prosječne vrijednosti “R”, presudan je i takozvani faktor disperzije “k”, jer on pokazuje koliko često se bolest javlja i gdje se mogu stvoriti clusteri.
#related-news_0
Još nije jasno koliko je zapravo veliki faktor disperzije “k” u novom virusu SARS-CoV-2. U jednoj međunarono zapaženoj studiji, londonski epidemiolozi Akira Endo, Adam Kucharski i Sebastian Funk iz London School of Hygiene and Tropical Diseases su došli do zaključka da bi “k” vrijednost mogla biti iznositi samo 0,1. Prema ovom pristupu, koji se još mora provjeriti, to znači da bi samo 10 posto zaraženih moglo biti odgovorno za 80 posto infekcija.Ti se rezultati poklapaju sa sličnim istraživanjima, uključujući i ona Christiana Drostena, utjecajnog njemačkog virologa iz berlinskog kliničkog centra Charité. On smatra da je oko 20 posto zaraženih odgovorno za 80 posto infekcija.
Kako se sve to odražava na restrikcije zbog korone?
Nakon izbijanja pandemije, istraživači širom svijeta bacili su se na posao – na prikupljanje informacija o novoj vrsti koronavirusa. Na temelju tih saznanja političari su također morali donositi odluke o tome kako najbolje zaštititi stanovništvo od SARS CoV-2. Rasprava o prvobitno ismijanom a sada obveznom nošenju maski jasno pokazuje da se odluke trebaju prilagoditi novim spoznajama – čak i ako to svi ne shvaćaju ili ne žele shvatiti.
#related-news_0
Dosad stečeno znanje o „super-kliconošama” znači da većina (inficiranih) ljudi zarazi samo manji broj drugih ili nikoga, ali i da samo nekoliko zaraženih može inficirati veliki broj ljudi. To je dobra vijest, jer se na taj način adekvatnim zaštitnim mjerama korona može kontrolirati preciznije i više ciljano. Mnogo je teže identificirati i izolirati pojedine „super-kliconoše”, pogotovo ako se uzme u obzir da oni jedva pokazuju simptome ili ih nikako ne pokazuju. Međutim, mogu se otkriti prateće okolnosti, koje favoriziraju pojavu “događaja na kojem dolazi do „super-širenja” infekcije”.
Ako zabrane za veća okupljanja ljudi, posebno u zatvorenim prostorijama i dalje budu na snazi, te se poštuju higijenske mjere i držanje fizičke distance od drugih ljudi, širenje virusa će se lakše zaustaviti. Društva ne moraju nužno biti potpuno izolirana, uz već poznate dramatične ekonomske i socijalne posljedice. Dok se ne nađe lijek ili cjepivo protiv SARS CoV-2, ograničenja kontakata mogu se postupno smanjivati ili ublažavati, a kompanije, škole, vrtići itd. mogu se polako vraćati u normalnost.
Ako to sve ne urodi plodom?
Nadležni organi u politici i društvu sigurno mogu zabraniti velike manifestacije i okupljanja na kojima se zajednički pjeva ili mogu nametnuti uvjete firmama ili restoranima i inzistirati na pridržavanju zahtjeva i pravila o distanciranju.
#related-news_0
U konačnici, rješenje ipak leži u društvenom ponašanju svakog pojedinca. Naravno da će biti puno situacija, zabava ili zajedničkih sastanaka – najkasnije kada vremenske prilike vrate aktivnosti u zatvoreni prostor – u kojima se npr. ne poštuje distanca ili ne uvažava higijenske propise. Ako postoji samo jedan „super-kliconoša” u takvoj situaciji, to može brzo pokrenuti „super-širenje” virusa.
Kako bi se to spriječilo, na takvim “superspreading events” moraju se, i to što je brže moguće, pronaći clusteri i sve kontakt-osobe se moraju odmah izolirati. Tek tada se može pristupiti testiranju, što ograničava rizik prijenosa virusa i štedi dragocjeno vrijeme. Ovom metodom Japan ne samo da je polako ali uspješno usporio širenje virusa, već je spriječio i drastični lockdown (uvođenje zabrana kretanja i raznih ograničenja).
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
