Anksiozni poremećaji okarakterizirani su opsesivnim mislima, a opsesivno-kompulzivni poremećaj jedan je od češćih iz te skupine. Pojavljuje se u oko dva posto cjelokupnog građanstva, a muškarci i žene su podjednako zahvaćeni. OKP je u mlađoj dobi češći kod muškaraca.

Radi se o psihološkom stanju u kojem se pojavljuju opsesivne misli i kompulzivne radnje kojih je osoba svjesna, no ne može ih kontrolirati. Ovo može uvelike utjecati na svakodnevan život kod osobe jer ograničava brojne aktivnosti i mijenja percepciju na neke uobičajene stvari.

Što je opsesivno-kompulzivni poremećaj?

Dok neki u šali govore kako imaju opsesivno-kompulzivni poremećaj, on je mnogo više od razmišljanja o tome jeste li ugasili štednjak ili napravili neku radnju koju ste trebali. Ovaj poremećaj izaziva često ponavljanje misli koje izazivaju strah što utječe na opetovano i kompulzivno ponavljanje radnji kako bi se stekla neka sigurnost.

Kod osoba koje pate od opsesivno-kompulzivnog poremećaja događaju se situacije u kojima samo pomišljanjem da su nešto učinile ne mogu razaznati jesu li to zaista učinile ili ne, te bi li to mogle učiniti. Ovo se naziva i fuzijom misli i ponašanja.

Simptomi opsesivno-kompulzivnog poremećaja

Ponašanje kod osoba s ovim poremećajem je zabrinuto, puno krivnje i brige o tome da se prezentira neprimjereno. Moguće je da doživljavaju i strah od toga da će nekome nauditi ili nekoga povrijediti. Dok osobe bez mentalnih poteškoća također mogu imati anksiozne ili opsesivne misli koje su uzrokovane strahom da su nešto krivo učinile, kod osoba s OKP-om strah je intenzivan i tim mislima se pridaje iznimno mnogo pažnje. S ciljem smanjivanja anksioznosti kod takvih misli nastaju kompulzivne radnje i rituali koji ometaju svakodnevno funkcioniranje.

Kod opsesivno-kompulzivnog poremećaja postoje uobičajena ponašanja prema kojima se najlakše prepoznaju poteškoće. Kompulzivne radnje se najčešće razvijaju kao želja da se smanje opsesivne misli i anksioznost što stvara začarani krug.

Da pojasnimo, ovo su tipična ponašanja kod opsesivno-kompulzivnog poremećaja:

• opsesije po pitanju zaraze zbog čega osoba neprestano pere ruke, tijelo i predmete
• zabrinutost i opsesija po pitanju sigurnosti; zaključavanja vrata ili gašenja uređaja u domu
• neželjene slike seksualnih ili agresivnih sadržaja koje smatra odbojnima
• opsesivne sumnje po pitanju realnosti događaja, je li nešto učinila ili nije
• neprestani unutarnji monolozi o sadržaju događanja, argumentiranje
• u partnerskim odnosima neprestano preispitivanje je li ta osoba pravi izbor
• opsesivan osjećaj krivnje vezan uz religioznost, preokupiranje mislima da je počinila neki grijeh
• opsesivno uvjerenje da osoba nije dovoljno moralna
• sklonost simetriji da stvari oko njih budu poslagane na strogo određen način

Svjesnost kod osoba s ovim stanjem je najčešće postojana, to jest, osobe su djelomično svjesne da su njihove opsesije nerealne, no kompulzije je teško zaustaviti, posebice ako se radi o višem stupnju anksioznosti. Dio ovog poremećaja je i pokušavanje potiskivanja misli što stvara paradoksalan efekt i povećanje učestalosti javljanja opsesivnih misli.

Opsesivno-kompulzivni poremećaj ličnosti

Ovaj poremećaj rijetko ide sam, točnije, češće se pojavljuje uz druge psihijatrijske bolesti među kojima su depresija, anksioznost i socijalna fobija. Na nastanak može utjecati i alkoholizam, anksiozni poremećaj, panični poremećaj, poremećaji prehrane ili poremećaji ličnosti.

Uz to postoji i opsesivno-kompulzivni poremećaj ličnosti. Radi se o iznimno naglašenim crtama osobnosti u kojima osoba previše pažnje prilaže detaljima te teži perfekcionizmu. Osoba s takvom osobnošću najčešće nema kompulzivne radnje već je takvo ponašanje naprosto dio ličnosti.

Zašto nastaje OKP i može li se spriječiti?

Kao i kod mnogih mentalnih bolesti, ne postoji jasan uzrok koji dovodi do ovog poremećaja. Međutim, pretpostavlja se da na razvojnu ulogu utjecaj imaju genetika i iskustva. U nekim slučajevima kod osoba čiji su roditelji ili članovi obitelji imali OKP i oni sami će ga imati. Ukoliko se kod člana obitelji ovaj poremećaj razvio u ranim godinama života, veća je šansa da će ga razviti i potomak.

Istraživanja su pokazala da uzrok opsesivno-kompulzivnog poremećaja mogu biti dugotrajan porod, streptokokna infekcija u ranoj dobi te stresni životni događaji. Psihičko ili fizičko zlostavljanje u djetinjstvu, čak i ako ga osoba u odrasloj dobi nije svjesna, moguć je uzrok nastanka opsesivno-kompulzivnog poremećaja.

Utjecaj može imati i regulacija serotonina koji se inače koriste u terapiji za ovaj poremećaj.

Liječenje OKP-a

U terapiji za OKP koriste se lijekovi i psihoterapija, a najbolji je učinak kada se stvara kombinacija. U liječenju se koristi kognitivno-bihevioralna terapija u kojoj se osobu izlaže situaciji koja stvara opsesiju te se od nje traži odgovor i suzdržavanje od kompulzivne radnje koju bi inače radila. Uči se i kako im nisu potrebni rituali da bi se riješili smetnji.

Ovime se mozak trenira na nove obrasce ponašanja i tako smanjuje simptome opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Istraživanja pokazuju da oko 80% osoba doživi umjereno ili veliko poboljšanje te se ono nastavlja i nakon završetka tretmana, ako je pacijent aktivno sudjelovao i spreman je poboljšati svoje stanje.

Za liječenje se koriste i lijekovi iz skupine antidepresiva te antipsihotici. Prestanak korištenja antidepresiva, a posebice nagli prestanak, može imati teške posljedice za mentalno zdravlje te može iznimno pojačati simptome. Iz tog razloga se prvenstveno preporučuje psihoterapija.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.