Iako mogu imati puni smještajni komfor preko zime, brojni građani koji su izgubili krov nad glavom na Baniji ne žele iz kontejnera.

Kako je moguće da dio građana za zimski smještaj preferira limeni kontejner nasuprot potpuno uređenog stana? Sisačko-moslavačka županija je pripremila više stambenih jedinica za obitelji čiji su domovi stradali u potresu no građani nisu pohrlili. Jelena Bokun istražila je zašto.

Umjesto u porušenoj kući, Petrinjka Lana i njena 10-godišnja kćer odsad će živjeti u stanu. Devet je takvih Sisačko-moslavačka županija pripremila za obitelji čiji su domovi stradali u potresu.

“To nam je jako važno jer kuća u centru grada je jako oštećena, nije sigurna za život i znači, neophodno nam je osigurati sigurnost našu za daljnji život”, rekla je Lana Modrovčić.

Građani će u njima biti godinu dana, nakon čega je moguće produžiti boravak dokle god im je to potrebno. Iako su potpuno opremljeni s novim namještajem, interes za stanove je slab. Tek ih je pet popunjeno. Čudi to i župana Ivana Celjaka.

“Zaista ne znam koji su razlozi zašto nam se naši sugrađani čiji su domovi teško stradali u potresu nisu javili, međutim, slično smo situaciju i na području općine Sunja, gdje na području općine Sunja smo zajedno s Hrvatskim šumama uredili jedan objekt koji smo planirali staviti na raspolaganje našim sugrađanima koji su ostali bez svojih domova, i to za područje općina Sunja, Majur, Hrvatska Dubica, Donji Kukuruzari, Hrvatska Kostajnica, međutim kada smo tražili iskaz interesa, nije nam se javila niti jedna osoba i onda smo objekt prenamijenili za potrebe korisnika doma za starije i nemoćne osobe Petrinja”, rekao je Celjak.

U međuvremenu, mnogi će stanovnici Banije i ovu zimu dočekati u kontejnerima.

Ljudi koji žive u kontejnerskom naselju u Sisku, nemaju kupaonice, odnosno WC-e u svojim kontejnerima. Oni se naime nalaze vani, dakle svaki dan i noć moraju hodati do njega. Od WC-a do najbližeg kontejnera je 30 koraka.

“Aj još ljetno doba kad je bilo, sad kad je počela kiša padati, hladno ej, aj sad vi po noći idite na WC… kišobran nosim sa sobom”, kaže Ante Lemajić.

Prostor u kontejneru je skučen, ali grijalicama na struju ga ipak uspiju zagrijati. O troškovima režija ne moraju brinuti jer su otpisani. Nema ni brige što će ručati jer se topli obroci dovoze svakodnevno. Sve bi to u stanovima ipak morali plaćati. Država nudi i drugo rješenje, ono u vidu privremenog smještaja u hotelu u Topuskom. Većina ni za tu opciju ne želi ni čuti.

“Ne mogu, za mene je to predaleko, za liječnike… jer ja idem na te kontrole. imam i rodbinu tu u Sisku koja mi dođe ako treba nešto”, rekao je Salih Dedić.

Ili nisu razumjeli ili do njih informacije nisu došle. Neki jednostavno ne žele jer, kako nam kažu, kakav god da je, kontejner je postao njihov dom na koji su naviknuli.

Iz Središnjeg državnog ureda za obnovu potvrdili su nam da interesa zaista nema. S područja Županije za smještaj u hotelu u kojem je 230 smještajnih jedinica, stiglo je 48 prijava. Tek je sedam osoba tamo preselilo.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.