Bilo je to najtežih mjesec dana u mom životu, noćna mora koju bih, da mogu, najradije zaboravio, ali to je nemoguće, kazao je umirovljenik Ivan Kikić (71) iz Đakova kojem je pandemija koronavirusa donijela samo agoniju.

Kikić je u studenom 2020. godine bio testiran pozitivan na koronavirus. Nekoliko dana je imao temperaturu između 37 i 39 Celzijevih stupnjeva, kaže za Glas Slavonije, te se osjećao slabim.

“Sve je to bilo nepoznato i priznajem da sam se pomalo pribojavao. Znao sam samo da ne smijem na respirator, jer to znači kraj, posebno za nas starije koji smo imali i druge zdravstvene probleme”, priča Kikić te dodaje kako je prije šest godina preživio infarkt, a nakon toga mu je dijagnosticiran i povišeni šećer.

“U bolnicu sam stigao svojim vozilom i na nogama, nisam ni slutio što me čeka. Mogao sam i jesti, otići do toaleta i mislio sam da će to biti u redu. Onda su mi rekli da mi je stanje teško i da će me zbog sigurnosti preseliti u Respiracijski centar, u drugoj zgradi. Nisam to nikako želio prihvatiti i tri sam dana proveo na intenzivnoj primajući kisik sve dok mi nisu rekli da moram na veću i jaču dozu kisika i zajedno s jednim mojim zemljakom, mlađim desetak godina od mene, 8. studenoga, preselili su me u Respiracijski centar i priključili na respirator”, govori Kikić kojemu tu prestaje sjećanje.

Tek nakon 240 sati provedenih na respiratoru se probudio.

“Nisam znao koliko sam dugo bio u komi, rekli su mi poslije da je to bilo deset dana, i da je tada bio 18. studenoga. Bio sam biljka, nisam mogao ništa samostalno raditi. Morali su me hraniti jer nisam mogao ruku pomaknuti do usta, pio sam na slamku… Bilo je to stvarno teško. Oko mene je sve šuštalo, ti uređaji su me izluđivali. Vidio sam druge pacijente kako samo nepomično leže i sjetio se pacijenta s kojim sam bio dovezen u Respiracijski centar. Pitao sam sestru gdje je on i kako je. Rekla je da se oporavio i otišao kući. Poslije sam tek saznao da je umro nakon tri dana na respiratoru, ali da mi to nisu željeli reći kako se ne bih uzrujao”, ispričao je Kikić.

Dodao je i da se sjeća nasmijanog lica dr. Mihića, koji mu je u viziti rekao da mu je drago što se oporavio.

“Imao sam veliko povjerenje u njega. Bio je vrlo zainteresiran i angažiran za svakog pacijenta, vidjelo se da daje sve od sebe. Svi s odjela zaista su se jako trudili da nam pomognu. Oporavak je išao sporo jer su posljedice koronavirusa bile strašne. Teško sam disao, brzo se umarao, a imao sam i podljeve na lijevoj nozi”, naglašava Kikić.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.