Bila je riječ o slučaju Ranka Bona, aktivista koji je izvjesnog političara na zatvorenom skupu nazvao "žoharom" tijekom razmirice oko zelenih politika u Istri. U postupku u Hrvatskoj Bon je kažnjen, da bi, zastupan po odvjetniku Vedranu Ramadanoviću, na Europskom sudu za ljudska prava osuđujuću presudu u cijelosti pobio. Odvjetnik je za N1 opisao zanimljivo obrazloženje.

“Obratili smo se Europskom sudu za ljudska prava (ESLJP) i on je u cijelosti prihvatio sve naše navode u vezi postupka, u prvom redu je istaknuo da, kada je riječ o pitanjima i debati od javnog interesa, tada postoji veoma mali prostor za ograničenje slobode izražavanja”, obrazložio je na početku Ramadanović:

“Istaknuo je i da političari, odnosno javne osobe, moraju imati viši prag tolerancije kad je u pitanju kritika. Za izjavu (‘žohar’) je ESLJP istaknuo da ona može biti uznemirujuća… međutim, sud je smatrao da se ne radi o teškom osobnom napadu niti o kvalifikaciji nekih osobnih karakteristika privatnog tužitelja, već se radilo o vrijednosnom sudu i zapravo o jednom metaforičkom izražavanju.”

U demokraciji se štiti i pretjerivanje, provokacija, ako je važno za društvo

Objasnio je dalje da je dio obrazloženja bilo i to da “članak 10. Europske konvencije o ljudskim pravima štiti ne samo one ideje koje se povoljno primaju, već i izjave koje vrijeđaju, šokiraju ili na neki način sadrže određeno pretjerivanje, provokaciju, jer su takvi zahtjevi pluralizma, širokoumnosti bez čega nema demokratskog drutšva”.

Ramadanović je dalje objasnio odakle visok postotak slučajeva u kojima Republika Hrvatska izgubi kad je riječ o sporovima koji protiv nje dospiju na ESLJP:

“Prije svega, kod nas su prečeste izmjene zakona. Mi smo od 1997. u glavi zakona koji propisuje kaznena djela protiv časti i ugleda, imali tri izmjene. Imali smo prvo četiri kaznena djela, pa opet četiri, sada imamo dva… Prečeste izmjene utječu na to da nema pravne prakse i pravne sigurnosti.”

“U Hrvatskoj je trenutno jako puno tužbi protiv novinara i protiv civilnih udruga. Činjenica je da od tih tužbi nekih 25 posto završi osuđujuće”, kazao je, ističući da je riječ o vrlo niskom postotku, ali i to da tako često tuženje protiv novinara i udruga postiže nešto drugo:

“Činjenjica je da postoji jedno ohrabrenje za podnošenje takvih tužbi.”

Rekao je da poplava takvih tužbi ima takav kapacitet da obeshrabri javnu debatu, važnu za društvo.

Riječ je o zaštiti prava u EU dugoj 50 godina

“Nije to samo u odnosu na Republiku Hrvatsku”, objasnio je da naša zemlja nije iznimka kao čest gubitnik u takvim sporovima:

“Većina zahtjeva bude odbačena zbog proceduralnih ili materijalnih razloga, to je preko 90 posto. A onaj mali dio koje sud razmatra i koje se naziva ‘komunicirani predmeti’, e kod tih predmeta je statistika drugačija. Kod tih predmeta podnositelji zahtjeva u većini slučajeva uspijevaju. Zato jest ovakav broj slučajeva, omjer između onih presuda koje su pozitivno završene za podnositelje u odnosu na one koje je Republika Hrvatska dobila.”

“ESLJP svojim presudama ne samo da odlučuje o pojedinačnom predmetu, nego šalje poruku nacionalnom zakonodavstvu i pravosuđu da ostvare taj minimum standarda temeljnih ljudskih prava, zato je poruka i cilj da hrvatski sudovi budu ‘mali ESLJP-ovi’ koji će primjenjivati te standrarde i kriterije koji su izraženi kroz praksu ESLJP-a kroz 50 godina”, objasnio je.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.