Komentar: U aferi o prvoj dami, mami Sanji debelo je pogriješila – škola

Vijesti 05. srp 202210:57 > 11:2214 komentara
Podijeli:
Izvor: N1

Priča s intervencijom Sanje Musić Milanović, predsjednikove supruge i voditeljice jedne od službi HZJZ nakon zaključivanja četvorke njezinu sinu u jednoj zagrebačkoj gimnaziji – i potom naknadne promjene već zaključene ocjene u odličan – nije jednoznačna ni tako crno bijela kako ju se prikazuje, ali zato otvara gotovo sve aspekte toga zašto je obrazovanje crna rupa ove države.

Jedan aspekt priče: U ovoj državi – kad intervenira moćnik, institucije reagiraju pretjerano servilno, a primjedbe “običnih” građana se ignoriraju.

Drugi aspekt priče: U ovoj državi na kraju školske godine tisuće roditelja pritišću nastavnike i život im pretvaraju u pakao kako bi njihovim malim einsteinima zaokružili sve petice.

Treći aspekt priče: U ovoj državi tisuće profesora uredno popuštaju pred takvim pritiscima pa imamo epidemiju odlikaša zbog koje se onima s ponekom četvorkom nemoguće upisati u “bolje” škole.

Četvrti aspekt priče: U ovoj državi postoje tisuće motiviranih i predanih nastavnika koji za male plaće u nemogućim uvjetima rade fantastičan posao.

Peti aspekt priče: U ovoj državi postoje i tisuće nastavnika koji frustraciju zbog malih plaća i loših uvjeta iskaljuju na učenicima, koji se ne petljaju u svoj posao više nego što moraju i koji su odustali. Ima i takvih, očito je iz ovog slučaja, koji smatraju da je okej učenicima dati test iz gradiva koje uopće nije ispredavano i ocjenu iz tog testa uvrstiti u zaključnu. Ima čak i takvih, vjerovali ili ne, koji svake školske godine rukama i nogama pokušavaju iz obrazovnog sustava izgurati primjerice djecu s teškoćama u razvoju. Jer im je s takvima teško, naporno. Škole i nastavnici nisu svete krave i njihov se rad treba i mora preispitivati.

VEZANE VIJESTI

Šesti aspekt priče: U ovoj se državi ravnatelje bira po političkom ključu i stoga nije rijetkost da za njih umjesto zakonske procedure igra – politička iskaznica ili moć.

Svi ti aspekti ove priče govore o kolopletu nevjerojatnih propusta i sustavnih grešaka koji škole u Hrvatskoj svodi na razinu džungle u kojoj vlada pravo jačega, a roditelji, nastavnici i ravnatelji – zapjenjeno odmjeravaju mišiće preko leđa učenika, umjesto da surađuju na dobrobit te djece.

Da, Sanja Musić Milanović nije obična mama, ona je predsjednikova supruga, prva dama i pritom još i višepozicionirana zaposlenica državne institucije. Činjenica da je privatni dopis školi poslala sa službenog maila Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo sigurno joj ne ide u prilog, no budimo realni – s kojeg god maila da je Sanja Musić Milanović poslala kritiku školi – ne bi to značajno mijenjalo narativ o pritisku jer svi u toj školi, a i šire, znaju da je ona prva dama.

Gospođa Musić Milanović trebala je biti značajno mudrija kad je odlučila stati u obranu prava svog sina. Da je tražila da se provede propisana zakonska procedura – preispitivanje ocjene njenog sina pred povjerenstvom – prostor za optužbe o korištenju pozicije moći bio bi značajno manji.

No jednako tako, budem li kad krene u školu smatrala da neki učitelj ili profesor neopravdano zakida moje dijete u nastavnom procesu, u usvajanju gradiva ili za ocjenu – reagirat ću i borit ću se za njegovo pravo na jednak tretman i kvalitetno obrazovanje rukama i nogama i svim dopuštenim sredstvima. I to sigurno neće ovisiti o tome hoću li tada biti novinarka, predsjednica svemira ili domaćica bez stalnog zaposlenja.

Zašto? Jer je dobro obrazovanje i osjećaj za pravdu po meni ono osnovno što je roditelj, uz hranu i krov nad glavom, dužan osigurati djetetu. Škola ga nema pravo za to zakidati i ja ću se kao roditelj za to boriti.

Sanja Musić Milanović ima također pravo boriti se za svoje dijete, no način koji je odabrala je pogrešan.

S druge strane, ako je istina ono što piše Musić Milanović u mailu ravnateljici škole – sama je škola uključujući tu i profesoricu i ravnateljicu – povukla sve do jednog krivog poteza. Prvi, kad je učenicima dan test iz gradiva koje nije ispredavano jer je profesorica bila slobodna, a škola za nju tjednima nije imala zamjenu. Drugi, kada je profesorici dozvolila da upravo ta ocjena bude presudna kod zaključivanja. I treća i najveća pogreška je promjena ocjene nakon zaključivanja mimo propisane procedure. I to sinu predsjednika države.

Škola je napravila sve krivo i glavni je krivac za ovaj žalostan i sraman presedan.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter Facebook | Instagram.

Komentari

Vaš komentar