“Jedina smo nacija na svijetu koja u Saboru rješava tko je plagijator, tko nije”

Vijesti 08. tra. 202111:32 > 12:491 komentar
Podijeli:
Vlatko Silobrčić
Izvor: Marko Lukunic/PIXSELL

Akademik Vlatko Silobrčić, doktor medicine i redovni član HAZU, gostovao je u N1 Studiju uživo gdje je među ostalim komentirao sporni slučaj doktorata Vice Mihanovića.

Kao bivši član saborskog Odbora za etiku i visoko obrazovanje Vlatko Silobrčić je za N1 komentirao jučerašnje događaje u Hrvatskom saboru. U Aktualnom prijepodnevu zastupnica Marijana Puljak pitala je Andreja Plenkovića što misli o doktoratu Vice Mihanovića za koji se tvrdi da se radi o plagijatu. Premijer je rekao da o tome trebaju odlučiti nadležna povjerenstva.

VEZANE VIJESTI

“Čuo sam razmjenu pitanja i odgovora i smatram da nije bilo odgovora”, rekao je Vlatko Silobrčić i dodao: “Odgovor je trebao dati podatak što premijer misli o ljudima koji su plagijatori, a pojavljuju se kao kandidati za javne funkcije. Osim toga, podsjećam premijera da se cijeli Sabor bavio plagijatima i da smo po tome u svijetu možda najinventivnija nacija koja u parlamentu rješava tko je plagijator, tko nije, tako da se dižu ruke poslušne većine.”

Navodeći spornu rečenicu sa 25. stranice doktorske disertacije Vice Mihanovića, Silobrčić je rekao:

“Nije mi jasna rečenica, a bojim se da ni autoru nije jasna. Pisao sam knjigu o tome kako se jasno pišu znanstvena djela i znam točno kako bi neka rečenica u bilo kojem znanstvenom djelu trebala izgledati. Jasno treba reći ono što autor želi reći, a ne upotrebljavati seriju različitih riječi koje ne znače ništa, posebno ne znače ništa u kontekstu rečenice.”

Dodaje da se može prepostaviti da se možda radilo o strojnom prevođenju sa stranog jezika:

“Možemo pretpostaviti, ali postoje već računalni programi za prepoznavanje plagijata. Tri takva programa testiralo je Srce, preporučilo jedan od njih kao najpraktičniji i svaki se tekst, bilo kojeg rukopisa ili objavljenog djela, može provući kroz taj program i vidjeti ima li elemenata i koliko plagiranja. Prema tome, ovaj sučaj bi se mogao riješiti vrlo elegantno da se na Sveučilištu u Osijeku propusti kroz jedan od programa.”

Komentirajući kako je mentor dozvolio takav rad, Silobrčić dodaje: “Nažalost moram reći da po svom iskustvu, 20 godina uređivanja znanstvenog časopisa, da je etičnost na razini sveučilišta u Hrvatskoj na vrlo niskim granama i nikad se neće riješiti jer se pri pokušaju rješenja takvog plagijata, jasno uvode ljudi koji su spremni sve to prihvatiti, potpisati, amenovati pa dobivamo po 600 doktorata godišnje od kojih je malo vrijedno.”

Dok je bio u saborskom odboru, procjenjivali su problem jednog zagrebačkog sveučilišnog profesora, naveo je kao primjer. Sumnja je bila da je taj profesor preveo knjigu s engleskog jezika i objavio je kao svoju. Kao rezultat istrage, kaže, dobili su odgovor “da je činjenica da je to profesor napravo i da će mu reći da to više ne radi”.

“Tako bi mogao izgledati i ovaj slučaj”, naglasio je.

Na pitanje koliko se često takve stvati događaju u akademskoj zajednici, odgovara. “Nemam dobro iskustvo. Sve što znam govori o tome da je to vrlo često, a kao odgovor na to događa se situacija da je postojao jedan saborski odbor za etiku, znanost i visoko obrazovanje koji je radio 2007. do 2011. pa se ugasio i do 2014. nije postojao. Onda se obnovio i taj odbor je završio mandat 2018. pa odonda novog nema. Koliko su plagijati nekome na duši od onih koji bi o tome trebali brinuti, vidite na primjeru tog saborskog odbora.”

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter Facebook | Instagram.

Komentari

Vaš komentar