Imunolog prof. dr. Zlatko Trobonjača za 24sata je objasnio do čega bi dovelo cijepljenje samo jednom dozom, za slučaj da se nastavi nestašica cjepiva.
Kako je pokazalo istraživanje provedeno među djelatnicima Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, oni koji su preboljeli Covid-19 su nakon prve doze cijepljenja imali jako visoku razinu antitijela, koja nakon druge primljene doze gotovo da više nije rasla. Zaključak je da vjerojatno drugu dozu onda neće niti trebati, portal 24sata podsjeća u svom članku da je u ponedjeljak rekla šefica Klinike dr. Alemka Markotić.
Što s evolucijski naprednim varijantama?
Imunolog prof.dr. Zlatko Trobonjača kaže da se nakon preboljenja samo jednom dozom može postići imunitet poput onog s dvije doze cjepiva, ali i to da ćemo onda vjerojatno, da bismo dokazali preboljenje, morati imati ili potvrdu o pozitivnom PCR testu, ili pozitivan serološki test.
VEZANE VIJESTI
Imunitet nakon preboljenja traje u prosjeku dulje od šest mjeseci, ističe stručnjak. Oko deset posto ljudi ga počne gubiti već nakon tri mjeseca, i više ga nema uopće nakon šest do devet mjeseci. Ostatak ljudi će imunitet nakon preboljenja možda imati i godinu do dvije, jedan mali dio i puno dulje.
“Trećeg nema, osim dokaza PCR-om ili serološkim testom, zato su na testiranje PCR-om trebali i oni koji su imali simptome, ali se nisu išli testirati, jer je pozitivan na Covid već bio neki drugi član kućanstva i slično. Takvima će onda trebati serološki test. Daleko više me brine, međutim, tendencija da se zbog nestašice cjepiva općenito ide na odgodu druge doze, odnosno samo na jednu dozu cjepiva”, ističe imunolog.
To je itekako dvosjekli mač, napominje, jer ćemo sebe donekle zaštititi, ali nećemo usporiti niti, pogotovo, zaustaviti pandemiju. Dapače, možda si samo napravimo medvjeđu uslugu.
“Evolucijski napredne virusne varijante, koje izbjegavaju imunost i brže se šire, nastaju u ljudi koji imaju određenu razinu imunosti, ali nedovoljnu da se virus relativno brzo, i u potpunosti eliminira. Takva ‘poluimunost’ svojim selekcijskim tlakom eliminira dio virusa, ali i selektira one mutante koje joj mogu izbjeći i preživjeti pa se kao virusne varijante prošire u populaciji, stvarajući virusni soj. Prema tome, ukoliko se masovno, ne samo kod nas, nego i u svijetu, počne primjenjivati jednodozni režim cijepljenja onim cjepivima kojima su, temeljem kliničkih ispitivanja predviđene dvije doze, imat ćemo stvaranje puno većeg broja virusnih mutanata”, jasan je prof.dr. Trobonjača oko pitanja da li ubuduće cijepiti barem jednom dozom, a drugom tek nakon više mjeseci.
Uloga limfocita T i B
U jednodoznom režimu cijepljenja, nastavlja, dodatni je problem širenje mutanata koji izbjegavaju imunost, poput “južnoafričkog”, “njujorškog” ili “češkog” soja. U infekciji ovim varijantama možemo, kaže, očekivati veći postotak oboljelih, više asimptomatskih slučajeva infekcije i nešto veću pojavu težih oblika bolesti, iako će one najteže, s potrebom hospitalizacije i intenzivnog liječenja, biti rijetke.
VEZANE VIJESTI
“Prema tome, na razini osobne zaštite jednodozni režim cijepljenja je prihvatljiv, jer bilo koja imunost je bolja od nikakve, no na razini zaštite drugih i dinamike gašenja epidemije, nećemo imati iste rezultate kakve bismo imali s dvodoznim režimom”, ističe profesor.
Ako ne bude dovoljno doza za sve, i budemo prisiljeni drugu dozu odgađati – AstraZenecu na tri, tri i pol mjeseca, a Pfizer i Modernu na dva, to baš i nije dobar izbor, kaže. Vodit će u smanjenje epidemije, ali i do niza drugih problema – puno više asimptomatskih slučajeva, više će se zaraze prenositi, jer će ljudi manje i paziti.
Odgodi li se AstraZeneca na tri, tri i pol mjeseca za drugu dozu, ili Pfizer i Moderna na dva mjeseca, kaže imunolog, to nije toliko veliki razmak pa se ipak možemo nadati da neće biti puno onih koji će u tom razdoblju biti izloženi virusu, zaključuje.
Cijepljenje jednom dozom cjepiva, pa nakon dužeg vremena (tri mjeseca) s drugom dozom, primjerice cjepivom AstraZeneca, ima određenih prednosti i nedostataka, pojašnjava imunolog.
“Naš imunosni sustav na S-antigen SARS-CoV-2 virusa iz cjepiva u primarnom kontaktu, pored niza nespecifičnih mehanizama, reagira klonovima limfocita B i limfocita T. Klonovi limfocita B stvaraju panel protutijela koji se lijepe po različitim dijelovima S-antigena, a klonovi limfocita T stvaraju izvršne stanice-ubojice, kadre pronaći virusom inficiranu stanicu i ubiti je. I limfociti T i B nakon eliminacije antigena stvaraju mnoštvo tzv. memorijskih stanica koje u ponovnom, sekundarnom kontaktu s istovrsnim S-antigenom, podrijetlom iz cjepiva ili živog virusa, reagiraju puno brže, žešće i učinkovitije, stvarajući znatno veće koncentracije protutijela i veće brojeve ubilačkih limfocita T”, objasnio je.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!