Na taj potez prije godinu dana odlučila su se dvojica inženjera Ivica Granić i Franko Berović, a sada su to odlučili podijeliti s javnošću.

“Poruka ovog našeg poteza bila je da jednog dana kada se ovoga sjetimo možemo reći svojoj djeci da smo tako nešto učinili i da im možemo reći da su te male sitnice važne kao i ljudi oko nas, ali posebno i Božja prisutnost u svemu što mi jesmo i što mi radimo”, rekao je inženjer Ivica Granić za Hrvatski katolički radio, prenosi Hrvatska katolička mreža.

Ivica Granić na poklon je dobio Domovinsku krunicu, s križem kneza Branimira, od obiteljske prijateljice i tu je krunicu odlučio staviti u Pelješki most.

“Domovinska krunica mi se učinila jako lijepa i simbolična jer ima crveno-bijela zrnca koja podsjećaju na našu šahovnicu. Osim križa kneza Branimira na njoj se nalaze i Gospine slike iz svih većih marijanskih svetišta kako u  Hrvatskoj tako u Bosni i Hercegovini”, naglasio je.

Predložio sam kolegi Beroviću da se popnemo na vrh pilona S7, koji se nalazi sto metara nad morem te da se pomolimo i stavimo krunicu kao jedan mali znak Božje prisutnosti u tome što mi radimo. To smo napravili prije godinu dana i nekako se nismo htjeli hvaliti time.

Ali, evo, kako sada radovi idu svom kraju, prisjećao sam se tih nekih trenutaka i primjećujem koliko je taj most oslikan i sniman sa svih strana, u kontekstu čelika i betona kojeg radimo, recimo, a meni su se ljudi učinili bitnijim, ali isto tako mi se učinila još važnija Božja prisutnost u tome što smo mi učinili pa sam odlučio ovaj trenutak podijeliti na svojem Facebook profilu”, rekao je.

I ranije na gradilišta zvao svećenike

Kaže da je i ranije na gradilišta zvao svećenike.

“Za to je u početku znalo samo par nadzornih inženjera koji su to odobravali. Nije bilo nikakve negativne reakcije, ali to je bila naša osobna stvar. Osobno, dok sam na nekim gradilištima bio glavni inženjer i voditelj radova zvao bih svećenike na kraju rada da blagoslove.

Na Hvaru sam zvao don Ivicu Babića, kada smo kod Ploča radili jednu dugu dionicu pri njezinom završetku zvao sam fra Niku Glavinića i to je meni jako važno. Ovdje nismo to spominjali, nego smo nas dvojica otišli na najvišu točku ostaviti tu jednu malu hrvatsku krunicu kao uspomenu i znak Božje prisutnosti u ovome što radimo”, kaže.