Intervju za 5: “Poskupljenja nas užasno plaše, ali dobri ljudi nam daju podršku”

Vijesti 23. svi. 202209:48 > 10:21
Podijeli:
Izvor: N1

Na N1 web vraća se rubrika Intervju za 5, u kojoj s "običnim" ljudima razgovaramo o aktualnostima. Za prvi tekst obratili smo se Agnezi Lesdedaj i Jeleni Šerić, osnivačicama udruge Plavi križ koja brine o životinjama svih vrsta. Pitali smo ih kako na funkcioniranje udruge utječu sve veće cijene plina i struje, ali i ostalih potrepština zbog kojih njihovo utočište ne može funkcionirati.

N1: Za početak općenito, o koliko životinja trenutno skrbite i koliki su troškovi?

Agneza i Jelena: U ovom trenu je preko 50 životinja kojima pružamo trajan dom, a to su psi, mačke, svinje, ovce i jarac. No osim toga konstantno imamo i velik broj štićenika kojima ili pružamo privremeni dom u kući s nama ili im nalazimo privremeni smještaj, ali im osiguravamo hranu, lijekove i veterinarsku skrb te tražimo zauvijek dom. Broj privremenih štićenika se mijenja ovisno o okolnostima, trenutno je kod nas privremeno 15 pasa i mačaka.

Što se troškova tiče, samo hrana/sijeno/slama/pijesak naših trajnih štićenika u veljači je bila minimalno 8000 kn svaki mjesec, sada je to preko 10.000 kn mjesečno, a onda još poprilično i za privremene (za razliku od ovih trajno udomljenih, privremeni su često mladi koji jedu ekstra puno, a bebe i posebnu skupu hranu).

Uz trošak hrane imamo i ogromne dodatne troškove koji su zimi još i veći. Dok nismo krenule spašavati, rekle bi da je nemoguće trošiti preko 1000 kn mjesečno samo na deterdžente, omekšivače, klor, prostirke, mopove, role papirnatih ručnika (koje nam služe da čistimo za životinjama, i onima koji su bolesni pa ne mogu kontrolirati gdje će obavljati nužde, a onda i za onima koji su lijeni izaći vani kad već imaju privatne čistačice).

N1: Koliko je trenutno dug za veterinarske troškove?

Agneza i Jelena: Kad god možemo idemo bližim veterinarima u Ivanić i Dugo selo no to je često pa zavozimo mnogo benzina. Uz to minimalno 2 puta tjedno moramo do veterinara u Zagreb, a svaki put nas u benzinu košta oko 100 kn.

Na sve to su nam veterinarski troškovi najveća stavka i također su drugačiji iz mjeseca i mjesec te mnogo ovise o privremenim štićenicima koji redovito dođu u jako teškim stanjima. Npr. zadnjih dana smo samo zbog Suzy, nove slatke pridošlice, upali u trošak od preko 2.800 kn. Njen život je spašen i vrijedi puuuuno više od tog iznosa, no činjenica je da nas naše loše stanje financija jako ograničava u broju životinja kojima možemo pomoći. Vani postoji još mnogo drugih Suzy koje jednostavno ne možemo preuzimati jer smo već zadužene kod svih veterinara kojima redovito idemo (koji su svi odreda prekrasni veterinari i ljudi pa nas čekaju poprilično dugo s uplatama).

Trenutno imamo dug kod tri veterinara i to preko 20.000 kn. Ovo se odnosi isključivo na period od 1.1. do danas. To čak ni nije sav naš veterinarski trošak za to razdoblje jer smo jedan dio morale plaćati odmah npr. kad idemo na dijagnostiku kod nekog tko nije naš redovni veterinar, i kod naših veterinara kad imamo neko pojedinačno skuplje liječenje (tipa operaciju) koji ne možemo dodavati na postojeći ogromni dug kod tog veterinara. Na kraju 2021. godine smo u potpunosti zatvorile ogroman veterinarski dug od 25.000 kn zahvaljujući krasnim ljudima koji su se odrekli od sebe da pomognu nama i našim životinjama.

N1: Koliko je poskupljenje energenata te cijena hrane utjecalo na budžet? Kako se snalazite nakon 1. travnja kada su povećane cijene struje i plina za kućanstva?

Agneza i Jelena: Bilo nam je nemoguće i s nižim cijenama, tako da nas užasno plaši poskupljenje no bespomoćne smo oko toga. Naši dlakavci su gladni i nije ih briga koliko sve košta. Nažalost, ne možemo platiti hranu na dug i ova poskupljenja će se prelamati i na leđima jadnih životinja kojima je nemoguće pomoći ako financije ne dopuštaju. Postoje pojedinci i udruge (pa i mi) koji imaju vremena, ljubavi, živaca, energije i volje spašavati ih no financije su jako ograničavajuće. Čak i način na koji mi funkcioniramo, a to je rastegnuti se više nego što možemo pa poslije moliti okolo ljude da nam pomognu i krpati se, ima granicu iza koje se više ne može, i to ne našom voljom. Užasan je osjećaj kalkulirati može li se priuštiti spasiti nečiji život.

N1: Kako je korona utjecala na funkcioniranje Plavog križa? Jesu li mjere stožera (propusnice, maske, covid potvrde) imale kakvog utjecaja na rad Plavog križa?

Agneza i Jelena: Kao i mnoge, redovito nas hvata tuga zbog ljudi koji su imali tragična iskustva zbog korone, iako smo imale sreću s te strane. Što se tiče funkcioniranja udruge, direktno smo zbog mjera i opreza tokom tog cijelog perioda najviše osjetili manjak volontera. No svakako smo najviše osjetile koliko nam je korona poremetila financije. Naime, jako dugo godina je Agneza svoje privatne prihode donirala udruzi i skoro pa samostalno financirala spašavanja sve do korone. S dolaskom korone brzo je došlo do lockdowna u Agnezinoj profesiji tako da ona dugo vremena nije mogla uopće raditi, i skoro pa preko noći je udruga ostala bez financija.

Zatražile smo pomoć i ostale osupnute količinom ljudi koja nam je uskočila donacijama i olakšala nam situaciju. To je bio prvi put da smo se osjećale kao da nismo same na svijetu u ovom jako praktično i emocionalno intenzivnom spašavanju životinja. Od onda su lockdowni prolazili i odlazili i Agneza opet radi, no na žalost osjeti se kriza pa je tako i njena zarada neusporedivo manja nego ikad prije, a time i količina koju može donirati udruzi. Jedino što nam trenutno drži glavu malo iznad vode su ljudi koji nas podržavaju i reagiraju na naše molbe.

Korona je također promijenila i dinamiku udruge. Obzirom da je Agneza većinu vremena radila u inozemstvu, kad je nije bilo Jelena je brinula o životinjama i čuvala ih 0/24. Period lockdowna je bio mali šok za obje, jer je Agneza konačno mogla odahnuti i provesti malo vremena sa životinjama koje spašava, a koje nije mogla često viđati jer je bila daleko i zarađivala da im osigura potrebno. S druge strane, Jelena je konačno mogla odahnuti jer nije bila većinu vremena sama s velikim brojem životinja i obavljati za njih praktično sve što je potrebno, od liječenja, razvažanja, terapiranja, čišćenja, čuvanja, itd. Koliko god da nas je korona “ošamarila” financijski, toliko smo obje i mogle dobiti predah i regrupirati se za budućnost.

N1: Na što vam odlazi najviše novca?

Agneza i Jelena: Definitivno na veterinarske troškove.

Kako pomoći?

Ako itko može i želi pomoći udruzi Plavi križ u skupljanju novca za pomoć životinjama koje spašavaju, to možete uplatom na njihov račun, IBAN HR6025000091101016783 (Udruga Plavi Križ).

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter Facebook | Instagram.

Komentari

Vaš komentar