Od početka pandemije, prema službenim podacima koji se svakodnevno objavljuju na stranici Koronavirus.hr, od koronavirusa se u Hrvatskoj oporavilo 926.278 osoba što čini 23,8 posto stanovništva. Istovremeno je, gledajući cijelu populaciju, cijepljenje završilo 2.212.386 građana što čini 56,8 posto stanovništva. Ako se i uzme u obzir da je nešto više od pet posto građana zaraženo nakon cijepljenja, možemo li uopće govoriti o kretanju prema kolektivnom imunitetu, upitali smo Tatjanu Nemeth-Blažić, epidemiologinju HZJZ-a.
Na početku pandemije, prije gotovo dvije godine, mnogo je riječi bilo o kolektivnom imunitetu. Stručnjaci su isticali da upravo to može označiti kraj pandemije, a mogli smo ga postići visokom cijepljenošću ili prokuženošću u smislu velikog broja zaraza. Govorilo se o sedamdesetak posto imunih, koliko bi bilo dovoljno da se prijenos virusa barem uspori.
Danas imamo 56,8 posto ukupnog stanovništva potpuno cijepljeno, a više od 23 posto je preboljelo. Prema podacima koje smo dobili iz HZJZ-a oko pet posto ljudi zarazilo se nakon cijepljenja barem jednom dozom. Kad se te skupine zbroje, a izuzmu se dijelovi u kojima se brojke preklapaju, dolazimo do otprilike te brojke, oko 70-ak posto imunih u populaciji, koliko bi na početku pandemije bilo dovoljno za kolektivni imunitet.
Nažalost, stvari sad stoje drugačije, objašnjava Tatjana Nemeth-Blažić koju smo pitali može li se sad uopće govoriti o kolektivnom imunitetu i mogu li se postoci na ovaj način zbrajati da bismo dobili barem okvirnu sliku o imunitetu u Hrvatskoj.
Teško do kolektivnog imuniteta: “Virus slabi da bolje opstane u populaciji”
“Može se zbrajati, neki se brojevi dupliraju, nije to matematički točno, ali generalno i orijentacijski može se koristiti. Prvo, za procjenu kolektivnog imuniteta bi trebalo napraviti studiju na što reprezentativnijem uzorku. Svi koji imaju protutijela, kaže se da su imuni. Velika je većina građana bila u kontaktu s virusom. Druga komplikacija što se tiče kolektivnog imuniteta je činjenica što se pokazalo da polako pada imunitet i kod cijepljenih i onih koji su preboljeli. Što je veći broj imunih, epidemija se zaustavlja”, objašnjava Nemeth-Blažić.
VEZANE VIJESTI
Ističe da su u našem podneblju ospice najzaraznije, ali smo cijepljenjem ipak uspjeli suzbiti i naznaku epidemije, te objašnjava zašto se na početku pandemije moglo govoriti o kolektivnom imunitetu, a sad to više gotovo nije moguće:
“Najzaraznije su ospice u našem podneblju. Za covid je na početku bazični reproduktivni broj bio oko dva, što je značilo je jedna osoba zarazila dvije i da se epidemija nastavlja. Ako dođe na brojku jedan, epidemija se održava, ne širi. Kasnije varijable, nove varijante virusa, kompliciraju izračune i u početku je bilo da 67% stanovništa treba imunost za zaustavljanje epidemije. Kasnije se to promijenilo i s mjerama, to više nije bazični nego efektivni reproduktivni broj. Pojavile su se dodatne mutirane varijante pa postotak imunosti koji je potreban, raste. Sad smo sa svim varijablama došli do 80, čak 90 posto stanovništva koliko bi trebalo biti imuno. Ali ni tu nije točka, ako dođe nova varijanta, opet 90 ništa ne znači.”
Također, Nemeth-Blažić objašnjava da je velik problem s ovim virusom što se prenosi respiratorno, kapljično i zrakom, a to je najteže kontrolirati. Osim toga, nemoguće je očekivati da će se u zajednici svi neprestano pridržavati mjera, a i događa se da se maske pogrešno nose i slično. Mjerama pokušavamo suzbiti širenje virusa, a s vremenom nam pada imunitet.
“Imunitet pada s vremenom i sve to rezultira time da se ne može govoriti da će se to kolektivnim imunitetom zaustaviti, nego se može usporiti. Što je veći postotak ljudi sa zaštitom, sporije će se širiti. Postojeća cjepiva i dalje pružaju zaštitu od teških oblika bolesti i ljudi rijeđe umiru. Dobro je to da je biologija virusa – svaki virus teži prilagoditi se, naći domaćina, cilj mu je ne biti previše težak i zato se događa da slabi, da nije tako opasan. Virusu nije cilj da ljudi umiru, nego da se ima gdje širiti. Nadamo se da će tako ići s omikronom. Može se dogoditi nova varijanta, da izaziva teže kliničke slike, ali ovo ide prema blažem i to odgovara evoluciji mikroorganizama – on slabi da bolje opstane u populaciji”, objašnjava Nemeth-Blažić.
Devet preminule djece od početka pandemije: “To je i statistički puno!”
Ipak, najbolji mogući odgovor i eventualno postizanje kolektivnog imuniteta smo propustili, kaže epidemiologinja. Ne samo mi, nego cijeli svijet.
VEZANE VIJESTI
“I dalje bi bilo najbolje za mutacije da su se brzo ljudi pocijepili u kratkom razdoblju, on ne bi stigao mutirati. Bilo bi povoljnije, a nastala je mješavina svega. Neki su cijepljeni, neki imaju odgovor, neki ne, virusu je to najbolje odgovaralo. Kad se u Jugoslaviji pojavila variola, boginje, svi se se cijepili u tri mjeseca, to bi bilo najbolje i sad. Svijet je globalno povezan, ima dijelova svijeta gdje ljudi nisu cijepljeni, kolektivni imunitet je teško postići”, kaže epidemiologinja.
Nevjerojatan je i podatak da je većina reinfekcija iz siječnja ove godine: “Reinficirano je oko 50 do 60.000 ljudi koji su dobili koronu dvaput ili triput, ali velika većina njih, čak 80 posto reinfekcija, nastalo je u siječnju ove godine. To znači da je omikron to jako potencirao – zaštita od zaraze je slabija.”
Stručnjaci se nadaju da će se i koronavirus “pretvoriti” u prehladu: “Sad će se on pretvarati u neki virus kao u prehladu, to se svi nadamo, ali to je još nepredvidivo. Za mlade i zdrave ljude ipak ne ispada da je jako težak. Strah postoji jer ipak ima pojedinačnih slučajeva. Ima primjera kod djece bez kroničnih bolesti, da završe u bolnici i jedva se spasi. Devet djece je umrlo od početka epidemije. To je i statistički puno ako se gleda na današnje uvjete života. Od meningitisa primjerice umire nekoliko (dvoje, troje) djece godišnje.”
Kolektivni imunitet teško ćemo postići s obzirom na nove varijable, zaključuje Nemeth-Blažić.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
