Što se točno događa u Bjelorusiji? Održani su nezakoniti izbori, a na vlasti je predsjednik koji ne želi napustiti svoj položaj. O stanju u ovoj zemlji za Global Fokus pričala je bjeloruska aktivistica Veronika Cepkalo, dobitnica nagrade Saharov koju daje Europski parlament.

Posljednjih nekoliko tjedana Bjelorusija je izašla iz fokusa medija. Možete li nam reći što se trenutačno događa u Bjelorusiji? Kako su vaši prijatelji i obitelj?

Zapravo, situacija u Bjelorusiji prilično je komplicirana. Od 9. kolovoza imamo mirne prosvjede na ulicama, a prije još mjesec dana imali smo prosvjede svakog dana. Naši su građani prosvjedovali na vrlo kreativne načine, imali smo različite marševe: marševe žena, umirovljenika studenata, liječnika i tako dalje. No nakon što smo vidjeli koliko su specijalni odredi milicije brutalni prema mirnim prosvjednicima, ljudi su odlučili da se neće okupljati na jednom mjestu, primjerice na velikim trgovima i avenijama. Sada imamo malene i mirne prosvjede u različitim četvrtima. Na taj način specijalni odredi milicije ne mogu biti svugdje jer su, kao prvo, brojčano prilično ograničeni. I drugo – nikoga ne mogu pratiti pa im ljudi mogu pobjeći. Još jedanput želim reći koliko volim i divim se cijelom bjeloruskom narodu jer cijeloj međunarodnoj zajednici i svijetu pokazujemo nešto nevjerojatno. Tijekom četiri mjeseca nije zapaljen nijedan automobil niti je razbijeno ijedno staklo. Ljudi su nenaoružani i ne rabe nikakvu silu. Naši su prosvjedi mirni i to doista pokazuje poštovanje prema bjeloruskom narodu te možemo reći da doista svjedočimo rođenju bjeloruske nacije. Izuzetno se ponosim svim svojim sunarodnjacima i što pripadam bjeloruskoj naciji i što sam Bjeloruskinja.

Zahvaljujući mirnim prosvjedima svijet je vidio što se događa u Bjelorusiji, a događa se to da su održani nezakoniti izbori i na vlasti je predsjednik koji ne želi napustiti svoj položaj. Što mislite, kako će se ova situacija rasplesti?

Mislim da je naša pobjeda veoma blizu. Kao prvo, ne možete vladati zemljom u kojoj imate 3 % potpore. Mislimo da je na izborima dobio od 10 do 15 % glasova, ali nakon onoga što se zbivalo u Bjelorusiji od kolovoza 2020., premlaćivanja, silovanja i mučenja u zatvorima… Uvjeti u zatvorima neprihvatljivi su. Ženama nije dopušteno tuširati se ili se smiju tuširati samo jedanput na tjedan, i to hladnom vodom, nemaju osnovne higijenske uvjete. Nagurane su u ćelije, umjesto pet, deset ih je u jednoj ćeliji. Žene podvrgavaju posebnim metodama mučenja, smještaju ih u posebne ćelije gdje ne mogu sjesti i leći, nego samo stajati. Tu su metode mučenja koje rabe kako bi ih natjerali da odustanu od borbe. No u isti mah, zahvaljujući zemljama EU-a, SAD-u i drugim zemljama koje ne priznaju Lukašenka kao legitimnog predsjednika vrši se pritisak na njegov režim i njega samoga. Jer, kako sam i rekla, nemoguće je biti na čelu države u kojoj nemate nikakvu potporu i u kojoj ste najomraženija osoba, a nemate ni potporu Europske unije i međunarodne zajednice. Stoga držim da je pobjeda pred vratima, mislim da ne smijemo odustati i trebamo se nastaviti boriti. U protivnom će našu zemlju pretvoriti u koncentracijski logor.

Ovo što govorite o situaciji u zatvorima zvuči zastrašujuće, ali ne iznenađuje ako uzmemo u obzir kako se policija odnosi prema mirnim prosvjednicima u vašoj zemlji. Kakva je sada situacija? Znate li koliko je ljudi još u pritvoru ili su svi sada pušteni?

Zapravo, Bjelorusija je postavila apsolutni rekord nakon II. svjetskog rata. Više od 32 tisuće ljudi strpano je iza rešetaka. Zato smo počeli prikupljati priče onih koji su bili pritvoreni, a sada se većinom fokusiramo na žene. Kao što znate, činim “ženski trio” sa Svetlanom Tihanovskom i Marijom Kalesnikovom, koja je, nažalost, pritvorena u rujnu 2020. Režim ne mari tko ste, ne zanima ga vaša dob, zanimanje ni to jeste li poznati ili ne, naprosto vas uhite i pritvore. Pogledajte samo koliko je slavnih žena završilo u njihovu pritvoru! Naša misica Olga Hižinkova i nakon 35 dana još je u pritvoru, gdje je drže u stravičnim uvjetima! Naša poznata košarkašica Alena Leučanka u pritvoru je bila 15 dana. Lilija Vlasova, jedna od članica predsjedništva Koordinacijskog vijeća, u pritvoru je provela više od 40 dana. Spomenula sam prijateljicu Mariju Kalesnikovu, a tu su i brojni drugi… Nevjerojatno je da se to događa u jednoj europskoj zemlji u 21. stoljeću! Kao što sam rekla, ljude podvrgavaju mučenjima i želim da cijela međunarodna zajednica zna što se u Bjelorusiji događa. Molim vas, nemojte prestati govoriti o Bjelorusiji, tako ćete nam pomoći da preživimo jer Lukašenko provodi genocid nad bjeloruskom nacijom. Ali mi ovo nikad nećemo zaboraviti. Uzgred, režim je ubio desetero ljudi, no nije bilo nijednog jedinog slučaja kaznenog progona. Možemo govoriti o potpunom raspadu pravnog sustava u Bjelorusiji, u Bjelorusiji jedva da više postoji zakon.

Pretpostavljam da je za sve Bjeloruse velik problem činjenica da u vašoj zemlji nemate slobodne medije. Postupaju li gore s pritvorenim prosvjednicima ili novinarima?

Zapravo, kao što sam i rekla, režim ne mari tko ste ni čime se bavite, maltretira sve. Uzgred, jedan od razloga zašto se Lukašenko riješio svih neovisnih i protjerao sve strane novinare jest to što želi prikriti svoje zločine i ono što se zbiva u Bjelorusiji. Ali zahvaljujući društvenim mrežama, aplikaciji “Telegram”, blogerima i novinarima koji su i dalje slobodni, moguće je pratiti događaje. Objavljuju fotografije, snimke i svijet tako može doznati što se zbiva u Bjelorusiji. Upravo iz tog razloga on sve maltretira, imamo golem problem s kršenjem ljudskih prava i to moramo što prije zaustaviti jer će u protivnome polovica stanovništva napustiti zemlju. Nedavno je Lukašenko odlučio zatvoriti granice jer vidi koliko ljudi napušta zemlju. Neki to pak zbog različitih razloga ne mogu učiniti. Neki studiraju, imaju obitelj, stare roditelje, a neki naprosto nemaju novca jer je zemlja veoma siromašna. Naša prosječna plaća iznosi manje od 500 dolara. Lukašenko je obećao da će prosječna plaća biti 500 dolara, no to je obećanje dao još prije 10 godina. Ne smijemo odustati od naše borbe jer, kako rekoh, u protivnom ćemo ostati bez svoje zemlje, a to se ne smije dogoditi!

Kad u praktičnom smislu govorimo o zahtjevima oporbe, tražite li njegov trenutni odlazak s vlasti, nove izbore ili pak nešto treće?

Zapravo, naši su zahtjevi sasvim jasni. Prvo: tražimo oslobađanje svih političkih zatvorenika. Trenutačno je više od 150 političkih zatvorenika i njihov broj iz dana u dan raste. Drugo: raspisivanje novih predsjedničkih izbora jer ne želimo da itko od naših građana ima bilo kakvih dvojbi i pitanja u pogledu predsjedničkih izbora. U posljednjih 26 godina naviknuli smo se na izborne prijevare i ne želimo da se to više događa. I treće: želimo zaustavljanje nasilja. Zapravo, rekla bih da je to na prvom mjestu, čim prije moramo zaustaviti nasilje. Svakog tjedna 300 ljudi završi iza rešetaka i to treba prestati jer je život svakog čovjeka nešto najdragocjenije što u Bjelorusiji imamo. I svakako želimo da se istraže zločini protiv bjeloruskog naroda te da odgovorni budu kažnjeni u skladu sa zakonom.

I sami ste rekli da vam je pogled usmjeren prema Europskoj uniji. Mislite li da će Europska unija zapravo moći nešto poduzeti u političkom smislu? Jer znamo kako EU funkcionira. Ili je ova nagrada koju ste dobili tek nešto simbolično za bjelorusku oporbu?

Prvenstveno želim zahvaliti na Nagradi Saharov, čast mi je primiti je. Posvetila bih je svim Bjelorusima koji se i dalje bore protiv režima. To nam pruža snagu da nastavimo i znamo da nismo sami u našoj borbi te nam daje do znanja da imamo potporu susjeda kojima je stalo do nas. Za nas to prije svega predstavlja moralnu potporu. I drugo, kao što sam rekla, EU uvelike pomaže Bjelorusiji, ali cijenili bismo kad biste učinili više za ljude u pogledu zdravstvene skrbi i pomoći, možda slanja ljudi u bolnice, pružanja psihološke i financijske pomoći jer je bjelorusko gospodarstvo u vrlo lošem stanju.

I pitanje za kraj… Jeste li imali priliku o ovoj temi razgovarati s nekim od europskih političara u Bruxellesu?

U Bruxelles smo stigli sinoć te smo održali opsežan sastanak sa zastupnicima u Europskom parlamentu. Razgovarali smo o situaciji u Bjelorusiji i o tome kakvu konkretnu pomoć trebamo. Osobno sam tražila da se pomogne ženama u Bjelorusiji. Osnovala sam Bjelorusku zakladu za žene čija je glavna svrha pomoći ženama koje su žrtve represije. Mislim da su upravo žene najranjivije jer protiv žena možete koristiti njihovu djecu, brutalnu silu, možete ih silovati, premlaćivati… To treba zaustaviti! I sutra nas očekuju mnogi sastanci na kojima ćemo razgovarati o toj temi. Mi znamo da moramo biti glasni, no vas molimo da nastavite pratiti situaciju u Bjelorusiji, nemojte nas zaboraviti. Znamo da se mnogo toga događa u svijetu, ali bliski smo vam, dio smo Europe i samo želimo da se ispuni naše temeljno demokratsko pravo, ne tražimo ništa posebno!

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.