Klementyna Suchanow za Global Fokus o borbi za reproduktivna prava u Poljskoj

Vijesti 19. stu 202015:08 > 15:17
Podijeli:
Izvor: N1

Dok poljska vlada zbog klauzule o vladavini prava želi blokirati dogovor o proračunu i fondu oporavka Europske unije, u zemlji se valja pokret otpora. Nakon najvećih prosvjeda u novijoj povijesti Poljske zbog zakona o pobačaju, za Global Fokus govorila je Klementyna Suchanow, aktivistica i autorica knjige “Ovo je rat”.

Vi ste jedna od žena koje su sve ovo pokrenule 2016. kada su prvi takvi zakoni pokušani biti uvedeni u Poljskoj. Vidjeli smo masovne prosvjede i revolt na ulicama Varšave i drugih poljskih gradova. Kakva je trenutačna situacija?

Trenutačno naprosto čekamo da vidimo što će vlada učiniti. Zasad su se odmakli od presude Ustavnog suda. Ali nema odluke o onome što učiniti sljedeće. Očekujemo da će parlament početi zasjedati sljedeći tjedan pa ćemo možda imati priliku vidjeti što namjeravaju učiniti, kako riješiti ovu situaciju. Dakle, zasad čekamo.

Kad govorimo o čekanju, ono što se zbiva u Poljskoj već je godinama i slučaj Europske unije, koja upozorava na vladavinu prava u zemlji, od reforme pravosuđa do pitanja ljudskih prava kao što je ovo. Kako vidite da će se stvari razvijati u tom pogledu? Jer vidjeli smo nekoliko europskih inicijativa, od sada povezivanja EU fondova s vladavinom prava do nove LGBTQ strategije. Mislite li da se ovakva situacija u jednoj državi članici EU-a može održati?

Pokušavamo to zaustaviti, toliko mogu reći. Nije baš ugodno biti građanin Poljske u doba kada se Poljsku koristi kao trojanskog konja kako bi se Uniju uništilo. Više od 80 % stanovnika Poljske uvjereno je da je članstvo u EU-u važno. Vlada zapravo djeluje protivno volji naroda. Međutim, to dakako nastoje skriti drugim djelima kako narod ne bi prepoznao korake koje poduzimaju. Ali ti koraci koje poduzimaju posebice Ministarstvo pravosuđa i neke fundamentalističke organizacije nedvojbeno nas vode prema narušenim odnosima s Unijom. Dakle, kao da idemo u dva različita smjera. Vlada se odmiče, a narod želi ostati u EU-u. Dakle, kad god govorimo o Poljskoj kao problemu, ne smijemo zaboraviti narod. Tu smo, prosvjedujemo i dižemo glas protiv toga. A vlada pod kontrolom drži mnoge javne medije kako bi širila dezinformacije i propagandu te upravo tako dobiva izbore. I u tome leži problem.

Kad kažete da je Poljska trojanski konj, što mislite pod time?

Kao netko tko se bavi istraživačkim radom mislim da je namjerno odabrana kao takva jer je velika zemlja u Europskoj uniji iz istočnog bloka i većinski katolička. Kroz takozvane “tradicionalne vrijednosti” neke geopolitičke ideje drugih država, zasad ih nećemo imenovati, koriste se kako bi se uništio taj entitet koji nazivamo Europska unija. To je problem koji političari, osobito zapadnjački, obično ne shvaćaju.

Vidjeli smo nedavno istraživanje “openDemocracyja”, a i vi ste spominjali neke pokrete, koje je otkrilo da su takozvane skupine kršćanske desnice sa sjedištem u SAD-u potrošile barem 280 milijuna “mutnog novca” diljem svijeta, a jednoj od tih skupina na čelu je Jay Sekulow, koji je bio odvjetnik predsjednika Trumpa tijekom postupka opoziva. Djeluju li i u Poljskoj i na koji način?

Organizacije koje predstavlja Sekulow u kontaktu su i tijesno surađuju s organizacijama koje imamo u Poljskoj. Takozvani su “partneri”. Govorimo li o “mutnom novcu” koji je prebačen iz SAD-a, to nije sve što je prebačeno, odnosno upumpano u Europu. Novac je došao i iz drugog smjera – ruskih i azerbajdžanskih praonica novca tijekom posljednjih godina. Možda ste čuli za veliku aferu o prljavom novcu koji je došao iz ovoga smjera. Nedavno su provedene istrage koje su pokazale da su velike europske banke korištene kao točke prijenosa za taj novac. Isto tako, zahvaljujući istrazi vezanoj za političara Volontea, talijanskog zastupnika u Vijeću Europe, znamo da su se tim novcem financirale i takve organizacije, uključujući one u Poljskoj. Dakle, novac je došao iz dva smjera. No mislimo da tu i Kremlj u velikoj mjeri ima svoje prste, u smislu onoga što sam već rekla u pogledu geopolitike.

Kad govorimo o situaciji u Poljskoj, svi kažu da je vaš prosvjed bio najveći u Poljskoj od kraja hladnog rata i pada komunizma. Gledajući izvana, ondje nisu bilela samo feministice i one koji se bore za reproduktivna prava žena nego i mnogo drugih, ne samo iz sektora nevladinih organizacija nego i političkih stranaka. Gledajući primjerice iz te perspektive, znamo da je i bivši predsjednik Europskog vijeća DonaldTusk, koji je Poljak i čija je stranka članica Europske pučke stranke, također bio snažno protiv ovoga zakona. Postoji li i ikakva politička, ne mogu reći pozadina, nego solucija ove krize u Poljskoj?

Ne, zapravo, ako kažete da političke stranke ili Tusk nešto govore, to ovdje zapravo prolazi nezamijećeno jer oni koje vidimo na ulicama nemaju veze ni s jednom političkom stankom. To su obično mladi, čak i maloljetne osobe. Oni zapravo ne razmišljaju u kontekstu političkih stranaka. A i same stranke malo se nastoje odmaknuti, ne žele biti toliko vidljive jer mislim da se boje da će uništiti ovaj pokret, što je mudro. Dakle, ti prosvjedi nisu stranački, ali politički su, dakako. I kao što ste rekli, više se ne radi samo o ženskim pitanjima. Pridružili su nam se mnogi s različitim frustracijama, ljudi raznih profila, socijalnog statusa, različite dobi… To je bilo nešto fantastično, nismo bili spremni za takav val prosvjeda. Nismo znali da je razina frustracije toliko visoka. Ali ljudi su svakako vrlo nezadovoljni vladom. Prvi i vrlo odvažan slogan koji ste mogli čuti na ulicama, doduše izražen vulgarnim jezikom, bio je poziv vladi da ode. Dakle, to je sada glavni zahtjev ulice. Dakako, tu su i druge stvari poput situacije vezane za pandemiju, obrazovnog sustava i mnogih drugih. Klima je jedna od tema, posebice važna mladima. Dakle, puno je problema, recimo zdravstveni sustav, koji su povod ljutnji kojoj svjedočimo.

Povijest nas na neki način uči da autokratske tendencije na početku uvijek napadaju ženska prava, reproduktivna prava. Ovaj zakon još nije usvojen, ali kakva je općenita situacija glede pritiska na žensko reproduktivno zdravlje u Poljskoj u posljednjih nekoliko godina?

Veoma loša. Pokušali su izbjeći velike korake poput onog 2016. kad je počeo štrajk žena i kad su predlagali uvođenje kazni za pobačaj. Dakle, nastojali su izbjeći velike, ali poduzeli su mnogo malenih koraka, a situacija se uvelike pogoršala. Stoga će trebati neko vrijeme da se stvari opet dovedu u red i liberaliziraju jer sve ide prema veoma strogom, srednjovjekovnom sustavu, što ne govorimo samo mi nego i cijeli svijet. Mnogi smatraju da se radi o zakonu protiv pobačaja, ali i zakonu koji gazi borbu protiv nasilja u obitelji, Istanbulsku konvenciju… No tu su i druga područja. Dakle, posljednjih godina ženska su prava izložena totalnom napadu. Ovo je jedna od važnih točaka na dnevnom redu ove vlade i trustova mozgova poput “Ordo Iurisa” koji je okružuju te pružaju “analizu” i takozvane projekte.

Vi ste i znanstvenica, mislilac, bavite se društvenim znanostima, mnogo govorite o situaciji i analizirate je. Što ste doznali, kako smo došli do situacije da u današnjem svijetu imamo izraze poput “rodna ideologija”. Kako smo došli do ovoga trenutka? Kako je ovo postao dio rasprave?

Da, ovo je rat koji se uvelike provodi na pitanju jezika i svi smo mi žrtve toga. Sjećam se da sam prvi put shvatila da se nešto zbiva kada sam 2016. godine čula riječ “feminaci”. Čula sam je u Poljskoj i Argentini, u kojoj sam provela neko vrijeme. Bila sam iznenađena što su se te riječi pojavljivale i smatrala sam da je to neobično. Zatim sam više pozornosti posvetila jeziku, a jezik je važan izvor informacija o onome što oni čine. U principu su prisvojili jezik UN-a, izokrenuli ga i nad jezikom provode neobične zahvate koji su slični dezinformacijama. U principu možemo reći da su ukrali službeni jezik vezan za ljudska prava. Danas više ne možete govoriti o ljudskim pravima jer to sve zvuči izokrenuto. Stoga ono što radimo u Poljskoj, a zato i imamo taj vrlo kreativni moment među stanovništvom… Ljudi traže čist, autentičan jezik. Imamo neka istraživanja o jeziku na ulici posljednjih tjedana koja potvrđuju da su posebice mladima dozlogrdile laži koje dolaze od strane vlasti i ono što rade s transparentima… Posrijedi je erupcija kreativnosti posljednjih tjedana u smislu jezika. Dakle, oni traže stvaran, istinski jezik. Ali i jezik emocija koji nije institucionalan jezik i kojim opisuju ono što osjećaju.

Kad govorimo o tome, jedan od slogana na ulici koji su izvikivali i zastupnici u parlamentu bio je “ovo je rat”. Rat protiv koga?

Da, to je nešto što sam prvi put čula 2016. godine na ulicama Wrocława, grada na jugu Poljske. To me začudilo jer su prosvjedi u Poljskoj dotad bili mirni i čak pristojni, nenasilni. A kad sam čula “ovo je rat”, bilo je kao da je netko prešao granicu. U tom ste trenutku imali dojam da je to pretjerano, ali ozbiljno sam to shvatila i sve sam više počela promatrati. Zatim sam nakon nekog vremena počela razgovarati s ljudima iz fundamentalističkih krugova, čitati što pišu, prisustvovala sam konferencijama… I svugdje ste mogli čuti istu rečenicu – “ovo je rat”. Na početku svakog govora rekli bi “ovo je rat”, što mi je bilo vrlo čudno. A zatim sam počela pisati knjigu o tim pokretima i prosvjedima žena i ta se fraza nekako nametnula kao naslov, a sada je ljudi rabe na transparentima. Dakle, zatvoren je neobičan krug: od ulice preko fundamentalista i moje knjige pa opet do ulice.

Kad govorimo o tome, ponovno smo vidjeli nešto čemu svjedočimo već nekoliko godina, taj događaj 11. studenoga na ulicama Varšave – Marš za nezavisnost. Skupine krajnje desnice ove su se godine sukobile s policijom, što nismo viđali posljednjih godina. Koliko su snažni ti ljudi? Govorili ste o tim organizacijama koje u principu utječu na donošenje odluka vladajuće stranke. No tko su ti ljudi na ulici i koliko su snažni?

Pripadaju nacionalističkim pokretima. Uživaju veliku potporu vlasti. Neki novinari čak govore da ih vlasti čak i obučavaju, postoje neki dokazi za to. Dakle, njihova obuka plaća se državnim novcem i imaju golemu potporu s te strane. Nekoć su bili vrlo veliki, ali recentni prosvjedi malo su “pojeli” njihovu potporu javnosti. Na prosvjedima smo imali mnogo nogometnih navijača koji su došli sa svojim partnericama. Ljudi kažu da su nogometni navijači preko svojih partnerica postali dijelom naših prosvjeda, prosvjeda koji su započeli feminističkom agendom. Dakle, radi se o novoj situaciji, ali marš je pokazao da su izgubili svoju publiku ili je ljude bilo strah marširati ulicama jer se ove godine okupio vrlo malen broj ljudi, a obično su se okupljale tisuće ljudi.

Kad govorimo o temeljnim vrijednostima EU-a i vladavini prava, protiv Poljske su pokušani biti provedeni brojni postupci u pogledu raznih postupaka ove vlade. No mislite li da je u osnovi to pravi način da se ide dalje? Jer stvari se nastavljaju usprkos tomu. Vidjeli smo ovaj zakon, a vlada nije učinila mnogo ni u pogledu reforme pravosuđa. Mislite li da institucije EU-a i mehanizmi koje imaju, shvaćaju ulogu određenih organizacija koje ste spomenuli i drugih aktera u potkopavanju ovih vrijednosti u Europskoj uniji?

Ne, ako govorimo o shvaćanju vlade o tim organizacijama, mislim da nema nikakvoga shvaćanja. Naprosto su nesposobni kao vlada, nemaju vlastite trustove mozgova pa koriste one koji im pristupaju s nečim što je već spremno i što se može staviti na stol, no zapravo ne razmišljaju tko su ti ljudi. No ako govorimo o onome što čini Europska unija i njezinim odlukama glede pojedinih tema u Poljskoj…

Shvaćaju li utjecaj onog što se zbiva na dubljim razinama koje ste spomenuli?

Dakako, vlada ne mari za odluke Europske unije, odnosno ne mari previše. Ali to je važno za nas narod jer vidimo da imamo potporu izvana. Jednoga će dana te odluke koje su donijele zakonite institucije… Ova vlada ne mari za njih, ali ako neka sljedeća vlada bude imala pravne temelje da stvari dovede u red, onda su nam te odluke potrebne. Trebamo ih imati zapisane, čak i ako ih sada ne primjenjuju jer su, dakako, protivne onom što čine, no neka druga vlada ili institucija može ih upotrijebiti kao alat i način da se poslije ponovno uvede red.

Postoje li neke metode kojima se poljska vlada koristi protiv prosvjednika, organizatora i skupina za zaštitu ženskih prava?

Da, koriste metode meke represije. Primjerice, ne napadaju nas kao glavne organizatore u Varšavi, nego 14-godišnju djevojku u nekom gradu na sjeveru zemlje. Tvrde da je odgovorna za organiziranje prosvjeda i da je kriva jer je to sada zabranjeno zbog ograničenja u vezi s pandemijom. Dakle, to je ono što čine. Dakako, i prate nas, znamo da nam prisluškuju ured i telefone. Jedna od nas, Marta Lempart, ne može živjeti u svom domu jer znaju njezinu adresu te joj telefonom šalju upozorenja i prijete pa je morala promijeniti broj… Vidim da im trenutačno ja nisam toliko u fokusu, ali to se može promijeniti. No sve nas prate, to su nam javili neki ljudi koji se razumiju u te stvari. Isto tako, budući da su mnogi prosvjednici mladi, neki nastavnici i ravnatelji u školama provode represiju nad učenicima. Govore im da ne bi trebali ići, da je zabranjeno i na neki ih način kažnjavaju. Budući da se nastava održava preko Zooma, učenici stavljaju avatare sa simbolima štrajka žena, a u školi im govore da to nije dopušteno zato što se radi o nacističkom simbolu. Dakle, to se događa na različitim razinama. Međutim, na najvišoj razini zasad nema tužbi i slanja ljudi u zatvor.

Da vas Ursula von der Leyen želi angažirati kao savjetnicu, jer je na dnevni red Komisije ona vrlo visoko stavila ženska i LGBTQ prava, kako biste je savjetovali u ovom trenutku?

Moramo biti uporni na obje strane, kako u Poljskoj tako i izvan Poljske. Ne smijemo odustati, to je prvo i osnovno. Ti će ljudi jednog dana otići, samo ne znamo hoće li to biti za tjedan dana, dva mjeseca ili godinu dana. No u svakom će slučaju otići, a mi se moramo držati svojih vrijednosti i opetovano ih isticati. Ali također moramo nalaziti nove načine da govorimo o tim vrijednostima, to je vrlo važno. Kao što sam rekla, sada je jezik izuzetno važan. Stoga mislim da bi trebali uložiti u lingvistička istraživanja o tome kako se sada obraćati ljudima. Jezik europskih institucija ljudima je dosadan, stoga ga treba prevesti na ljudski jezik. Dakle, treba govoriti o vrijednostima, ali naći nov način za to.

Što bi bila vaša poruka nekim drugim zemljama EU-a koje i dalje promišljaju o svojim zakonima o reproduktivnim pravima?

Treba biti oprezan jer je napad na ženska prava tek početak onoga što je prava agenda. To je u velikoj mjeri put prema autoritarnim stilovima vladavine. Dakle, to je samo uvod. Kada određeni ljudi, skupine i organizacije napadaju prava žena, ne radi se toliko o ženama koliko o moći, a ta moć za njih znači autoritarnu moć. Takve su skupine kroz povijest uvijek podržavale diktatore i autoritarne tipove u mnogim zemljama svijeta pa to nije ništa novo. Stoga treba biti svjestan da je to samo uvod, da slijedi nešto gore. Isto tako, to treba pokušati objasniti drugim ljudima, skupinama i sektorima društva, naći više saveznika i poručiti im da se ne radi samo o ženama. I oni trebaju biti oprezni zato što će biti sljedeći na udaru.

Kad govorimo o onome što je sljedeće… Što su vaši sljedeći potezi i planovi?

Kao što sam rekla, čekamo početak zasjedanja parlamenta, njihove odluke i smjer u kojem će krenuti. Sada provodimo unutarnju reorganizaciju. Bili smo prisutni u 150 mjesta u Poljskoj, no sada se taj broj popeo na šest stotina. Posrijedi je velik broj pa sve moramo povezati. Dakle, trenutačno provodimo unutarnju organizaciju. Isto tako, radimo na komunikacijskim kanalima, totalno su zakrčeni jer su naše društvene mreže silno narasle. Imamo više pratitelja nego poljske političke stranke pa je to doista mnogo. U pogledu strategije, započeli smo razgovore sa sindikatima kako bismo vidjeli možemo li jednog dana organizirati opći štrajk jer smo uočili da u brojnim segmentima društva vlada nezadovoljstvo zbog onoga što se događa. Mi samo prosvjedujemo za ženska prava i nemamo znanja o uvjetima rada ili zakonima o ovome ili onome. Stoga se nastojimo udružiti s drugima. Oformili smo i savjetodavno vijeće koje radi na zahtjevima ljudi koje možemo čuti na ulicama. Pokušat će to brzo riješiti u narednim tjednima kako bismo pritisnuli vladu da primijeni određena rješenja koja ljudi na ulici zahtijevaju.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.