Velika Britanija je u lockdownu, a četiri godine nakon referenduma o Brexitu još uvijek bez dogovora o trgovinskom sporazumu s Europskom unijom. Konačni rok se bliži, a glavni arhitekt Brexita Dominic Cummings s kutijom u ruci, napustio je Downing Street.

Što se događa u Britaniji i hoće li doći do urednog Brexita- za Global Fokus govorio je Tim Bale, zamjenik direktora UK in a Changing Europe, profesor na Queens Mary Collegeu, supredsjednik Mile End Institutea. Autor knjiga The Conservative Party: From Thatcher to Cameron, Five Year Mission: The Labour Party Under Ed Miliband, The Conservatives since 1945: the Drivers of Party Change, Footsoldiers: Political Party Membership in the 21st Century.

Vidjeli smo poprilično zanimljiv prizor Dominica Cummingsa kako s kutijom u ruci napušta Downing Street 10. Što je dovelo do toga?

Došlo je do velike svađe u uredu premijera na adresi Downing Street 10 o tome tko bi trebalo postati premijerov predstojnik ureda. Premijer je taj posao prvotno ponudio savezniku Dominica Cummingsa, svoga glavnog savjetnika, a zatim je povukao tu ponudu kada je postalo jasno da su drugi u Downing Streetu nezadovoljni tim mogućim imenovanjem. Budući da su njegova saveznika iznevjerili i da odlazi, i Dominic Cummings odlučio je otići. Dakle, Dominic Cummings i njegov saveznik Lee Cain napustili su Downing Street 10. To znači kraj utjecaja, barem navodno, ekipe koja je zagovarala napuštanje EU-a, ekipe koja je s Borisom Johnsonom dobila referendum o brexitu 2016. godine. Taj je utjecaj sada nestao iz Downing Streeta 10.

Mnogi naši gledatelji možda ne znaju koliko je g. Cummings važan u projektu izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz EU-a. Naslovi u britanskim novinama uvijek su zanimljivi, no ovoga puta jedan je glasio: “Cummings odlazi, ali njegov se otrov i dalje širi”, a drugi: “Do Božića će nestati barem jedan virus”. Možete li nam ukratko opisati koliko je Dominic Cummings važan u cijeloj priči o Brexitu?

2016. godine proveli smo referendum o tome treba li Britanija napustiti Europsku uniju. Kampanja je bila vrlo tijesna, baš kao i rezultat. No osoba u pozadini te kampanje, strateški genije iza kampanje za napuštanje EU-a bio je Dominic Cummings. Ima žicu za istraživanje glasačkog tijela te pretakanje tog istraživanja u vrlo jednostavne i snažne slogane i poruke koji pomažu da se kampanje dobiju. Već je to bio učinio u prethodnim kampanjama, uspio je to učiniti tijekom kampanje za referendum 2016. I što je vrlo važno, nakon što je Johnson postao premijer u ljeto 2019., sa svojim je saveznicima ušao u Downing Street te je pomogao dati okvir za parlamentarne izbore u prosincu 2019. I taj put uz vrlo jednostavan slogan – “Provedite brexit!” koji je kao i slogan “Preuzmite kontrolu” glasačima pružio dojam da će dobiti što žele ako glasaju za njihovu opciju. Bio je vrlo uspješan, Johnson je osvojio većinu od 80 mjesta u donjem domu britanskog parlamenta.

2020. godina iznimna je situacija, nitko nije očekivao ne španjolsku inkviziciju, nego pandemiju. Nešto poslije ćemo govoriti o zadnjoj fazi brexita, s dogovorom ili bez njega. Cummingsov odlazak na neki je način povećao pritisak na Johnsona. Ima li Johnson kontrolu?

Borisa Johnsona su između ostalog kritizirali zbog toga što je pod prevelikim utjecajem Dominica Cummingsa i da se previše oslanja na njega. Za mnoge ljude simbol toga bila je činjenica da je tijekom prvog vala pandemije koronavirusa Cummings otvoreno kršio vladine restrikcije tijekom “lockdowna”, no ipak mu je bilo dopušteno zadržati posao. Za Johnsona govore da nije pretjerano ideološki političar, pretjerano organiziran ni odlučan političar i da je trebao Cummingsa da pruži oblik i strateški smjer njegovu mandatu. Stoga postoji zabrinutost da je Cummingsovim odlaskom Boris Johnson u principu izgubio kompas. A ruku na srce, vjerojatno je izgubio i dežurnog krivca za sve ono što pođe po krivu. Mislim da će za Johnsona biti nužno pokazati da preuzima uzde i da imenuje ljude koji nisu toliko skloni sukobima niti su toliko ideološki nastrojeni, ali koji mu ipak mogu pomoći pri odlučivanju i pružanju smjera njegovoj vladi.

Vidjeli smo kako se Britanija nosi s pandemijom, opet smo vidjeli tu podjelu između sjevera i juga zemlje, no kako Johnsonova vlada funkcionira u ovom smislu i što su goruća pitanja? Znamo da su tu pitanja vezana za trgovinu i pretrpan dnevni red u ovim okolnostima.

Britanska je vlada u posljednjih godinu dana imala strašno puno posla. Početkom godine formalno je izašla iz EU-a, no još mora sklopiti trgovinski sporazum s EU-om. To mora učiniti dok se istovremeno bori s ovom globalnom pandemijom. Vladina se reakcija na pandemiju s pravom oštro kritizira. Britanija ima najveći broj preminulih od covida-19 među svim europskim zemljama. Dosad je preminulo više od 50.000 ljudi, a broj zaraženih značajno je porastao u ovom drugom valu. Isto tako, mnogi oštro kritiziraju, i u tom pogledu opravdano, neuspjeh vlade da uvede uspješan sustav testiranja, praćenja kontakata i izolacije, što je možda i jedan od razloga zašto se Britanija u drugom valu našla u vrlo teškoj situaciji. Dakle, vladi su se nagomilali svi ti problemi. Dakako, sve je to sprečava da provodi svoj plan uravnotežena razvoja, odnosno većeg financiranja i ulaganja u razvoj infrastrukture na sjeveru zemlje, koji je prema mišljenju nekih zanemarivan posljednjih desetljeća za razliku od jugoistočnog, bogatijeg dijela zemlje. To nije važno samo na sjeveru nego i zato što su konzervativci 2019. uspjeli pobijediti s tolikom većinom između ostalog i zato što su glasači na sjeveru vjerovali obećanjima vlade da će im se konzervativci više posvetiti.

Znamo kako je Johnson pokazivao mišiće do samoga kraja s brexitom, a sada i s trgovinskim sporazumom. Što možemo očekivati? Prosinac se bliži, posljednji su dani. Hoće li biti dogovora ili neće? Okolnosti su se promijenile i preko Atlantika, uvelike je računao i na sporazum s Trumpovom administracijom.

Za one koji zagovaraju brexit taj sporazum s SAD-om bio je poput svetoga grala. No neki ga drugi pomalo smatraju deluzijom. Mislim da nikad zapravo nije ovisio o g. Trumpu, a nikako ne ovisi ni o g. Bidenu. Sve će ovisiti o Kongresu i američkim pregovaračima, a oni vrlo tvrdo pregovaraju. No s druge strane, pitanje trgovinskog sporazuma s EU-om mnogo je važnije jer gotovo 50 % britanske trgovine odvija se s Europskom unijom. Dakle, to je sada doista prioritet, a preostalo je vrlo malo vremena. Većina ljudi kaže da ćemo za tjedan-dva znati imamo li dogovor ili ne. Čini mi se da će se dogoditi ono što smo vidjeli krajem prošle godine u pogledu sporazuma o izlasku: Johnson se pretvarao da igra tvrdu igru, ali na kraju je pristao na kompromis i zahtjeve EU-a. EU je u mnogo snažnijem položaju od UK-a, očito se radi o mnogo većem gospodarskom bloku koji mnogo trguje s UK-om, ali države članice pojedinačno mogle bi podnijeti gubitak te trgovine jer im je trgovina s drugim europskim zemljama mnogo važnija. Mislim da je Britanija toga svjesna, ali ipak vjeruje da neodstupanjem od stajališta u pogledu pitanja poput ribarstva, koje je EU-u vrlo važno, možda može izbjeći neke propise na kojima EU inzistira. Čini se da će biti neizvjesno do samoga kraja. Nisam sklon klađenju, no ako bih se morao kladiti, mislim da bih stavio novac na postizanje dogovora naprosto zato što je to najlogičniji potez za Britaniju i jer bi bez dogovora došlo do golemih poremećaja u siječnju.

Kad govorimo o poremećajima, ni s dogovorom stvari neće biti iste kao prije. Kakve posljedice ovo može imati na unutarnju strukturu UK-a? Znamo što se zbiva sa Sjevernom Irskom, znamo da Škotska čeka razvoj situacije… Koja su vaša predviđanja za 2021. godinu?

Mislim da će to za vladu biti vrlo teška godina, osobito ako napustimo EU bez dogovora. Ruku na srce, čak i ako bude dogovora, stvari će izgledati veoma drukčije. Vjerojatno će doći do porasta cijena u dućanima, možda bude i nestašica. To će svakako biti kratkoročne posljedice u slučaju da ne bude dogovora. Čak i uz dogovor, većina gospodarskih prognoza upućuje na usporen rast. Iako neće nužno doći do recesije, UK neće bilježiti onoliko brz rast koliko bi to inače bio slučaj. Ako napustimo EU bez dogovora, a, ruku na srce, čak i s dogovorom, sve upućuje na to da će Škotska, koja je 2016. glasala protiv brexita, vršiti pritisak u smjeru novog referenduma o nezavisnosti. Vlada trenutačno kaže da neće popustiti pod tim pritiskom, ali mislim da će biti vrlo teško ako 2021. Škotska nacionalna stranka pobijedi na izborima za škotski parlament s velikom većinom glasova. Tada će imati argument za održavanje novoga referenduma. Dakle, moglo bi doći do raspada Ujedinjenog Kraljevstva, mislim da to nije pretjerivanje. Iako do toga neće doći 2021. godine, moglo bi se dogoditi do sljedećih parlamentarnih izbora 2024. godine.

I za kraj… Započeli smo s Cummingsom i tom, nazovimo je, novom vrstom politike. Govoreći o konceptu politike koji danas promiče Cummings ili, primjerice, g. Bannon s druge strane Atlantika… Suautor ste vrlo zanimljive knjige pod naslovom “Footsoldiers: Political Party Membership in the 21st Century”. Je li naš politički sustav kakvim ga poznajemo slomljen? Dakako, Britanija ima drukčiju tradiciju od kontinentalne Europe. Odgovaraju li danas ove političke stranke svojoj svrsi?

Vrlo dobro pitanje! Očito, kao i u mnogim drugim zemljama Europe britanski stranački sustav utemeljen je na industrijskom okruženju koje velikim dijelom više ne postoji. Imamo neobičnu situaciju da su na prošlim izborima konzervativci dobili više glasova radničke klase nego Laburistička stranka. I to prvenstveno na temelju kulturne agende koja donekle, iako vrlo slabo, odražava tip agende Bannona i Trumpa kojoj su u fokusu imigracije, zakon i red, kulturni konzervativizam… Dakle, ove su dvije stranke u neku ruku zamijenile mjesta u smislu strukture biračkog tijela. Ali za laburiste je to teška situacija jer u UK-u nema dovoljno liberala srednje klase koji će laburiste dovesti na vlast uz izborni sustav koji imamo. Dakle, laburisti još jedanput žele stvoriti savez između liberalnih glasača iz srednje i onih iz radničke klase koji su možda prilično autoritarno nastrojeni, ali trebaju ekonomsku pomoć. No ne mislim da je sve izgubljeno za britanski stranački sustav ni za britanske stranke. Ali mislim da ćemo još jedanput vidjeti opterećenje izbornog sustava. Imamo izborni sustav poput praktički nijednog u Europi. Strankama zapravo ne daje priliku da koaliraju i na taj način dođu na vlast. Nisam siguran hoće li taj sustav moći opstati ako nastavi isporučivati disfunkcionalnu politiku kakvoj svjedočimo posljednjih godina.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.