Višeslav Raos, predavač s Fakulteta političkih znanosti, objašnjavao je u Newsroomu što je neobično, a što nije u ponašanju Zorana Milanovića, u čemu treba imati razumijevanja za Andreja Plenkovića...
Za žestoke reakcije predsjednika Milanovića direktno ili indirektno povezane s njegovim posjetima “klubu” pritvorenika u aferi Janaf Dragana Kovačevića, Raos je prepoznao nešto što se događalo i njegovoj prethodnici na funkciji.
VEZANE VIJESTI
“Vrlo vjerojatno je predsjednik bio na isti način ozlojeđen kao što je bila njegova prethodnica kada je doznala da je ušla u praćenje svojih kontakata”, podsjetio je na trenutke kada je Kolinda Grabar-Kitarović slučajno bila obuhvaćena tajnim mjerama praćenja Zdravka Mamića od nadležnih tijela.
Raos primjećuje i razlike u slučaju Milanovića, rekao je da je “krenuo interpretirati stvari”:
“Vjerojatno je nervozan jer misli da će netko sada upirati prstom u njega.”
Za komunikaciju Raos je rekao da to nije onaj dio koji bi kod Milanovića bio čudan.
“On je svoju kampanju radio na svom karakteru u kojem je direktan”, podsjetio je da je Milanović na tom valu zapravo i pobijedio na izborima, “čudan je kontekst, ne znamo koji je predsjednikov konačni cilj ove komunikacije. Jasno je da je bio ljut, ali on sada širi krug ljudi s kojima on medijski polemizira.”
#related-news_0
S druge strane političkih posljedica afere Janaf Raos je objašnjavao da nikoga ne bi trebalo čuditi to što je nastao problem i s HDZ-ovim saborskim zastupnikom Matom Čičkom kao zamjenom za pritvorenog Dražena Barišića.
“Čim je ovo krenulo, čim je velikogorički gradonačelnik priveden, odmah se pokrenulo pitanje gospodina Čička. HDZ je mogao posegnuti i za nekim drugim kao zamjenom. Stranke u ovakvim situacijama imaju puno slobodnog prostora”, kazao je Raos.
On je rekao da zakon predviđa, istina, samo zabranu kandidiranja na izborima za osobe koje su pravomoćno osuđene na kazne zatvora od pola godine i više, ali ne vidi da bi to ikako bilo olakotna okolnost za procjenjivanje odgovornosti stranaka ako im zastupnici ili ministri završavaju na udaru pravosuđa.
“Stranke nitko ne sprečava da kandidiraju i druge osobe”, kazao je i kao primjer naveo SDP:
#related-news_0
“Ako stranke, mogu, a vidjeli smo uzbudljive izbore u SDP-u, ako mogu uvjetovati kandidiranje u stranci plaćanjem članarine, zašto onda ne bi mogle reći: Ne, nitko se kod nas ne može nadati da će biti kandidat na izborima ako ima kaznenu prijavu.”
“Premijer može reći da nema, možda, pregled nad 200.000 ljudi u svojoj stranci”, kazao je, ali i konstatirao da Plenković “valjda ima pregled nad ovim užim krugom ljudi” koji su završili na listama i koji su kandidirani u Sabor.
Raos priznaje da u takvom načinu sprečavanja kazneno sumnjivih ili progonjenih osoba da stižu do visokih stranačkih, pa i državnih funkcija, postoji i opasnost da se ljude prijavljuje tek kako bi se unutar stranke eliminiralo konkurenta.
Komentirao je i slučaj Željka Sabe, opet izabranog u vodstvo stranke, za kojega mnogi u stranci navode da šalje lošu poruku biračima:
“Osuđen je za nešto specifično, za trgovanje utjecajem”, objasnio je težinu onoga za što je Sabo odslužio.
“Neki su rekli da je bio jedini toliko naivan da ga se uhvati u tome. Ili da se nad njime sad trenira strogoću… Ali, nad javnim dužnosnicima i treba trenirati strogoću”, konstatirao je Raos.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
