Drago mi je zbog mog starog

Vijesti 19. svi. 201507:44 > 07:53
Podijeli:
Izvor: Rose Fistanić

Svečanost otkrivanja obnovljenog spomenika palim borcima i žrtvama fašističkog terora NOB-a 1941.-1945. održat će se u nedjelju, 24. svibnja u Pisku. Tim povodom donosimo tekst Pišćanke Rose Fistanić.

Sparnog ljeta 1977. godine počela je izgradnja spomenika palim borcima i žrtvama fašističkog terora iz Piska.  Iz ruku naših očeva nicala su tri kamena masiva – tri zaseoka Piska – zbližena u cjelinu, pod borovinom s pogledom na more, nekako baš po sredini ovog malog mjesta uz Vruju.

Pamtim dobro tu sliku muškaraca koji kopaju, nose, žena koje donose hranu, nas djece koja pomažemo. I svi su dobre volje, smiju se. Pamtim je kao najljepšu sliku združenosti ove male zajednice kojoj pripadam od rođenja.

Mještani podižu spomenik sumještanima, žrtvama fašističkog terora.  Na centralni kameni masiv postavljen je brončani kip partizana-ribara, rad akademskog kipara Radoslava Duhovića koji je onomad za brošuru o spomeniku rekao:  Pokušao sam reći istinu i to najintimniju o mladom i hrabrom, odlučnom ribaru koji je digao pušku da se suprostavi nadljuskom, da bi rekao svoj bunt i svoj san.

Bio je to naš spomenik – mi smo ga radili,  našim ljudima – na ploči poginulih upisano je 11 imena i prezimena poginulih Pišćana.

I bili smo jako ponosni. Na sate rada uz naša imena uredno upisana u brošuri o spomeniku, na fotografije, na složnost, na nas par stotina živih, na njih 11 mrtvih, na kip ribara s puškom prebačenom preko ramena, pod borovinom s pogledom na more.

Trajalo je to do devedesetih. Jedne su noći našem ribaru oko struka vezali dinamit. Presjekli su ga napola i  pridružili četi ubijenih diljem Dalmacije. Odnesen je tako, u dva dijela, pod stepenice u zgradu stare škole. Ležao je tu godinama, slomljen i odbačen, kao mukli spomen zaboravu.

Do prošle jeseni, kad je ogromna dizalica prenijela slomljeni kip u kamion i odvezla u zagrebačku ljevaonicu Ujević, ova je moja priča završavala prethodnom rečenicom.

Sretna sam, drago mi je zbog mog starog što je kraj drugačiji – dobrovoljnim prilozima mještana i prijatelja, naš je ribar u ljevaonici obnovljen i za koji dan stiže kući, pod borovinu s pogledom na more, uz ploču s imenima i prezimenima 11 Pišćana poginulih u borbi protiv fašizma, na kameno postolje s ispisanim stihovima Jure Franičevića Pločara:

Nosili su u srcu šaku zemlje ove

Svoj Pisak bijeli i modrine mora

I dali su sve, živote i snove

Domovini dragoj, svjetlu njenih zora

(Rose Fistanić za N1info.com)