U Točki na tjedan gostovali su Ivo Šegota i Mladen Kožić, koji, unatoč presudi Upravnog suda iz prosinca 2019., koji je pravomoćno presudio da imaju pravo biti udomitelji djece, i dalje nalazi na prepreke. Centar za socijalnu skrb ponovno je odbio zahtjev za obavljanje udomiteljstva zanemarivši presudu suda iz prosinca prošle godine.
Šegota i Kožić kažu kako je njihov sljedeći korak žalba koju će idući tjedan podnijeti Ministarstvu demografije, obitelji, mladih i socijalne politike, nakon čega ministarstvo ima 60 dana da na nju odgovori.
Riječ je o diskriminaciji na temelju spolne orijentacije, smatraju, te vjeruju da će Ministarstvo postupiti u skladu s odlukom Upravnog suda. Brine ih, kažu, prva reakcija ministrice Vesne Bedeković koja je rekla da je to u nadležnosti Centra čime se toj odluci daje stručni legitimitet, no struka je jasno zauzela stav da je u interesu tisuću djece koja se nalaze u domovima da imaju pristup najvećem mogućem krugu kvalitetnih udomitelja.
“Konkretna osoba je uzurpirala funkciju, nametnula stav koji nije u skladu sa zakonodavnim rješenjem i time počinila kazneno djelo”
Tanja Brozić, ravnateljica Centra za socijalnu skrb nije ih kontaktirala niti u ponovljenom postupku, no, kako ističu Šegota i Kožić, kada su odlučili postati udomitelji otišli su u taj Centar i bili su lijepo primljeni, te dobili potvrdu da zadovoljavaju uvjete za udomiteljstvo. Od ravnateljice su na kraju dobili samo pismenu odluku da ne postoji zakonska osnova da ih se procijeni do kraja.
“Ne želimo izdvajati nikoga na osobnoj razini, problem je što je konkretna osoba na funkciji uzurpirala tu funkciju i nametnula osobni stav koji nije usklađen sa stručnim stavom i zakonodavnim rješenjem i time je počinila kazneno djelo”, rekao je Kožić i dodao kako u smjeru podizanja kaznene prijave protiv ravnateljice oni, pak, neće ići.
“Mi smo previše iscrpljeni u borbama s institucijama, no ovo je udar na ustavnopravni poredak ove zemlje”.
O motivima ravnateljice nisu pretjerano razmišljali.
“Teško je ući u mogući motiv. Ravnateljicu Centra za socijalnu skrb upoznali smo jednom na Saborskom odboru za obitelj prije godinu dana i ničim se nije dalo naslutiti da bi jednoga dana potpisala ovakvo rješenje”, kaže Kožić.
Ono što ih je još više iznenadilo je brzina kojom je izdano novo rješenje jer, kako kažu. Centar je presudu Upravnog suda dobio 15. siječnja, a već dva dana kasnije rješenje je bilo gotovo. Brzinu u ovom slučaju nazvali su presedanskom, a posebno im je neobično što je ravnateljica na ovoj dužnosti još svega nekoliko dana.
“Devedeset posto ljudi bi takvu odluku prepustilo svom nasljedniku”, kaže Kožić.
“Naša priča je pitanje ljudskih prava, ona je nadstranačka”
Trenutna politička situacija možda im i ne ide u prilog. Naime, premijer Andrej Plenković je kratko komentirao njihov slučaj rekavši kako se on u to ne bi htio mješati.
Šegota i Kožić su takvo neazuzimanje stava opisali bježanjem od svoje odgovornosti, odnosno od svojih građana, a nisu željeli spekulirati mogu li biti kolateralne žrtve unutarstranačkih izbora u HDZ-u, te borbe za mjesto predsjednika s obzirom na to da među članovima ima onih za koje je Plenković suviše lijevo i liberalno orijentiran.
“Naša priča je pitanje ljudskih prava, dakle nadstranačka je”, smatra Šegota.
Također, odbacuju argumente onih koji se protive tome da istospolni parovi posvajaju ili udomljavaju djecu, a koji tvrde da će djeca koju bi odgajali biti stigmatizirana. To, smatraju, jednostavno ne stoji s obzirom da u Hrvatskoj već sada žive brojne Dugine obitelji, odnosno djeca koju odgajaju istospolni parovi.
Naime, kako kažu, njihova iskustva pokazuju da ta djeca nemaju probleme koji su drugačiji od onih s kojima se bore prosječne obitelji u Hrvatskoj. Navode i 17 tisuća studija u svijetu koje tvrde isto, te također odbacuju tvrdnje da djeca odgajana u takvim obiteljima imaju više šanse postati homoseksualci.
“Čitav strah za dobrobit djece je lažan, a sve odluke koje se baziraju na strahu su vrlo opasne. Dugine obitelji imaju iste probleme kao i druge obitelji. Ako on i postoji, rade ga roditelji, a ne djeca”, smatra Šegota.
“Naša želja da imamo djecu nema veze s aktivizmom”
Mogućnost da kroz ovakav proces ne bi prolazili da su se kojim slučajem razveli ili da uopće nisu sklopili životno partnerstvo poprilično je izgledna, no kažu, oni o razvodu nisu razmišljali jer su od samog početka bili iskreni i otvoreni, U Hrvatskoj postoji Zakon o životnom partnerstvu koji im daje određena prava, kažu, no, dok želite udomiti dijetem trebali biste zaboraviti da taj Zakon uopće postoji.
Mnogo su puta isticali kako su djecu oduvijek željeli, no, kako kaže Mladen Kožić, neobično je kada ih to netko pita zašto jer prosječnog čovjeka nikada ne pitate zašto želi imati djecu.
“No, razumijemo zašto ljudima to možda nije jasno, vjerojatno djelomično dolazi iz našeg tradicionalnog odgoja i percepcije da je očinska figura emocionalno više distancirana, pa se smatra da očevi u sebi nemjau taj majčinski, brižni nagon. Naša želja nema veze s aktivizmom, iako je ispalo da smo aktivisti jer se želimo izboriti za sebe”.
“Kada vas netko svede samo na to da ste gay, oduzima vam ljudskost”
Ivo Šegota ističe da im je ovo prvo negativno iskustvo koje su doživjeli zbog svoje seksualne orijentacije:
“Naše iskustvo kao pojedinaca i nakon braka je bilo pozitivno, nismo imali problema s obitelji, poslodavcima, prijateljima, ovo je prvi put da smo se susreli s takvom izravnom diskrimancijom. Možda je naša reakcija bila takva jer smo bili šokirani što nas ne vide kao ljude, vide samo našu seksualnu orijentaciju, kao da je to jedini dio našeg identiteta i to je poražavajuće”, rekao je, na što je Kožić opisao kako se osjećaju kada ih se promatra samo na taj način.
“Oduzme nam ljudskost kada vas netko svede na to da ste gay, vi prestanete biti i brat, ujak, sin, prijatelj, poslovni stručnjak, dobar susjed. Vi prestajete biti bilo što osim neki gay aktivist. To oni koji nas pokušavaju zaustaviti u normalnom životu uspjevaju zbog toga. Tvrdnjom da kao dva muškarca nismo sposobni biti dobri udomitelji, tvrde da nismo sposobni brinuti o drugom ljudskom biću”.
VEZANE VIJESTI
Ne odustaju, ako treba, ići će i na Europski sud za ljudska prava
Šegota i Kožić kažu i kako je interes za udomiteljstvo jako malem. Kada se donosio Zakon o udomiteljstvu bila je velika kampanja, danas udomitelja nikad manje, a djece u sustavu sve više. Prošle godine stotinu djece više izdvojeno je iz obitelji.
Tvrde, kriterije za udomljavanje nisu postavili. Nije im važna niti etnička pripadnost, radi li se o bratu i sestri, odnosno više djece, a ne smetaju im niti eventualni zdravstveni problemi djeteta.
“Ne znam što smo više trebali napraviti da shvate da s nama imaju šansu za normalno djetinjstvo. Kako mirno spavaju ti ljudi? To su djeca koja trebaju pažnju i nekog svoga?”, pita se Šegota.
Mladen Kožić na kraju kaže da su spremni na pravnu bitku koliko god je potrebno, imaju još puno energije i emocionalnog kapaciteta, a u najluđem scenariju, spremni su i za Europski sud za ljudska prava. No, kako ističu, nadaju se da će sve ipak moći riješiti u Hrvatskoj.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
