Hrvatska je vrlo ranjiva, ne postoji sustavna politika borbe s klimatskom krizom

Vijesti 23. sij. 202017:33 > 17:44
Podijeli:
Izvor: N1

Znanstvenici iz Hrvatske su Vladi, Saboru i Ministarstvu zaštite okoliša i energetike predali Apel za sustavnu klimatsku akciju koji je potpisalo oko 550 znanstvenika i znanstvenica u Hrvatskoj. S njima smo razgovarali o tom apelu, njihovoj akciji te klimatskim promjena koje su u posljednje vrijeme sve izraženije.

Znanost već dugo upozorava na klimatske promjene, ali odlučni i ambiciozni politički odgovor izostaje

U posljednje vrijeme sve se više govori o klimatskim promjenama i opasnostima koje one donose. Ipak, mnogi govore kako to nije dovoljno, s obzirom na razmjere klimatske krize i posljedica koje osjećamo. Što vas je nagnalo na pisanje i potpisivanje apela znanstvenika za klimu?

Nikola Biliškov: Klimatolozi već desetljećima bilježe trendove porasta globalne prosječne temperature, korelirane s porastom koncentracije ugljikovog dioksida (CO2) u atmosferi. Još krajem XIX. stoljeća kemičari su formulirali mehanizme koji u glavnim crtama modeliraju taj fenomen, ali tad nikome nije padalo napamet da bismo uskoro mogli svjedočiti takvom zagrijavanju. Nakon 1950. je postalo jasno da se nešto izvanredno događa s temperaturom.

 Iako je bilo nagađanja, nitko nije mogao utvrditi da je aktualni opaženi porast temperature i CO2 antropogenog porijekla. No, onda su počeli pristizati dokazi, a trendovi su se radikalizirali, postajali su sve brži, sve uzlazniji, bez naznaka ikakvog usporenja.

Uzlazni trend nadmašio je utjecaje svih prirodnih faktora. Znanstvenici su pokazali i da suvišan CO2 u atmosferi potječe od spaljivanja fosilnih goriva. Cijelo vrijeme su slana upozorenja, a nakon 2008. godine je antropogeno porijeklo aktualnih klimatskih promjena postalo nedvojbeno. Postalo je jasno i da klimatske promjene poprimaju razmjere globalne krize i fenomen je, svojim posljedicama, ali i predloženim načinima ublažavanja i prilagodbe, daleko nadišao okvire klimatologije i postao je jedno od najinterdisciplinarnijih i najkompleksnijih, sada već i najhitnijih problema kojima smo izloženi.

Znanost, dakle, već dugo upozorava na klimatske promjene, ali odlučni i ambiciozni politički odgovor izostaje. Zato se i jedan od centralnih zahtjeva cijelog aktualnog globalnog klimatskog svodi na dvije jednostavne riječi: slušajte znanstvenike!

Na razini Hrvatske ne postoji sustavna, ambiciozna politika suočavanja s klimatskom krizom. Postoji nešto što u naslovima sadrži zvučne i obećavajuće pojmove, ali iza toga nalazimo samo potpuno promašeni ili nikakav sadržaj. Postoji i puno izlika koje političari vole izvlačiti prema potrebi, ali zato s druge strane sve više jača klimatski pokret.

Kako bismo preokrenuli taj otužni prevladavajući diskurs, ali i dali vjetar u leđa klimatskom pokretu odlučili smo istupiti na ovaj način, ponudivši institucijama našu ruku suradnje. No, s ljudske smo strane duboko uvjereni da je moralni imperativ našeg vremena vratiti dug nadolazećim generacijama. Iako to patetično zvuči, ne želimo biti u društvu onih koji nisu ništa poduzeli kako bismo našoj djeci vratili budućnost.

Perspektiva hrvatskih građana bi mogle biti klimatske migracije

Kakve su projekcije klimatske krize te kako bi se ona konkretno mogle odraziti na Hrvatsku, s obzirom na specifičnosti naše klime i geografskog položaja?

Nikola Biliškov: Danas smo izloženi mnogim pokazateljima da su one tu. Vjerojatno su najočitije brojne životinjske i biljne vrste, koje su migrirale iz toplijih krajeva u naš dio svijeta. Primjer su tigrasti komarci, koji su postali potpuno uobičajena pojava.

VEZANA VIJEST

Također je trend sve toplijih godina postao svima očit. Očito je da su ljetne suše sve duže i žešće, a zimi su sve češće i intenzivnije provale hladnoće. Također svjedočimo i prisilnim migracijama, koje su dobrim dijelom uzrokovane klimatskim promjenama, dezertifikacijom i smanjenjem obradivih površina.

A sve se to sve više intenzivira. Hrvatska je klimatski vrlo ranjiva. Neugodno zanimljiv argumentirani podatak je iznio dr. Sasja Beslik, direktor Održivih ulaganja u Nordea grupi – . Perspektiva hrvatskih građana bi, prema tome, mogle biti klimatske migracije.

U svom apelu o klimatskim promjenama, tzv. klimatskoj krizi, govorite kao o “najozbiljnijoj i najkompleksnijoj krizi kojoj je čovječanstvo u cjelini bilo izloženo”. S druge je strane evidentno da oni koji donose odluke, nerijetko ove probleme ne vide kao urgentne. Što mislite o tome?

Vedran Kojić: Mislimo da se evidentno ne slažu svi sa tom izjavom. Trenutna pravila tržišta nalažu kontinuirani gospodarski rast u skladu sa kapitalističkim pristupom tržištu.

Stoga je logično da bilo kakav pokušaj promjene sustava (agrarna reforma, energetska reforma itd.) nužno nailazi na otpor trenutnog sustava jer podrazumijeva u startu investicije koje su skupe ili ne donose istu količinu profita. Izrazito je kompleksan problem održati gospodarstvo, a pritom napraviti potrebnu tranziciju.

#related-news_0

Treba uzeti u obzir da čak i da ne postoje znanstveno dokazani utjecaji antropogenog djelovanja na klimu tranzicija je neminovna u periodu od jedne generacije jer cijene neobnovljivih izvora energije nužno rastu.

U situaciji smo u kojoj možemo dva problema riješiti – problem utjecaja trenutnog gospodarstva i ekonomije na okoliš te problem energetske tranzicije. Pitanje je jednostavno – je li bitniji profit unutar jednog desetljeća ili dugoročna investicija po jedini okoliš znan u svemiru u kojem je moguć život?

Rezultati znanstvenih istraživanja nedvojbeno pokazuju da su antropogeni utjecaji dominantni faktor koji je doveo do aktualnih klimatskih promjena.

Međutim, još uvijek svjedočimo onima koji niječu stvarnost klimatskih promjena, poput američkog predsjednika Donalda Trumpa. Kako to komentirate?

Nikola Biliškov: Ono što nazivamo klimatskim promjenama je globalna promjena, najevidentnije izražena u promjeni temperature Zemljine površine i najnižih slojeva atmosfere. To su općenite definicije, tako da se odnose na sva moguća stanja klime.

Jasno je da se u povijesti našeg planeta dogodilo mnogo klimatskih promjena, koje su bile uzrokovane različitim, ali uvijek prirodnim utjecajima. To nije sporno, ali nikako se ne treba uzimati kao argument za bilo kakvo opravdavanje ili negiranje aktualnih klimatskih promjena.

Naime, danas je više nego jasno, potvrđeno doslovce milijardama pojedinačnih, sistematiziranih objektivnih mjerenja desetina tisuća znanstvenika, objavljenih u recenziranim znanstvenim časopisima, na kraju pretočenima na nekoliko tisuća stranica IPCC-evih izvještaja, nekoliko ključnih činjenica o aktualnim klimatskim promjenama:

 1. aktualne klimatske promjene nisu ni prve ni posljednje u geološkoj povijesti našeg planeta; 2. do klimatskih promjena može dovesti više različitih faktora (uključujući promjene u orbiti, vulkane i sl.), od kojih neki mogu biti antropogeni;

3. aktualne klimatske promjene uzrokovane su porastom temperature, koja je direktno korelirana s porastom koncentracije stakleničkih plinova u zadnjih 200 godina, tj. od početka industrijske revolucije; 4. porast koncentracije stakleničkih plinova poklapa se s iskorištavanjem fosilnih goriva kao glavnog izvora energije u industrijskom dobu;

5. čitav niz izmjerenih parametara jasno i nedvosmisleno pokazuje da višak CO2 u atmosferi potječe iz fosilnih goriva; 6. velike vulkanske erupcije dovele su do kratkotrajnih padova prosječne globalne temperature, neznatne u odnosu na predominantan rastući trend;

7. klimatski modeli (sofisticirani programi koji u sebi sadrže najbolje danas dostupne teorijske modele, koji su prošli višestruku rigoroznu znanstvenu provjeru, a koji omogućuju račun multidimenzionalnih problema na najjačim danas dostupnim superkompjuterima) reproduciraju aktualne trendove tek kad uzmemo u obzir antropogene faktore.

Djelovanje onih koji negiraju klimatske promjene je vrlo štetno

Poricatelji klimatskih promjena su velik problem i svojim djelovanjem čine veliku štetu. Njih, međutim, treba razlikovati od skeptika. Skeptici su znanstvenici, onih 3% od ukupnog broja, koji znanstvenom argumentacijom dovode u pitanje određene aspekte kimatskih promjena, ponekad i samo antropogeno porijeklo klimatskih promjena.

#related-news_0

Dobro je da postoje skeptici, ako ni zbog čega drugog, onda zbog stalnog provociranja konstruktivne znanstvene diskusije. Uostalom, u znanosti i ne poznajemo nikakve konačne istine; sve je podložno stalnoj eksperimentalnoj i teorijskoj provjeri. Strogo govoreći, postoje izrazito jake indikacije, s vjerojatnošću od preko 99% da su aktualne klimatske promjene antropogenog porijekla.

S druge strane, poricatelji su oni koji se služe neznanstvenom argumentacijom. Zato njih niti ne možemo uključiti kao sugovornike u znanstvenim raspravama; naprosto, ne govorimo istim jezikom. To je zajednica okupljena oko relativno malobrojnih, ali vrlo utjecajnih i glasnih pojedinaca. Istraživanja nedvojbeno pokazuju da oni u visokorazvijenim zemljama uživaju financijsku potporu naftnih i srodnih kompanija.

Kod nas je nešto drukčije – i ovdje ima poricatelja i nažalost im se daje velik prostor. Iako još nije provedeno takvo istraživanje, čini se da oni ne primaju značajniju financijsku potporu za svoje djelovanje, nego da je njihovo poricanje klimatskih promjena uglavnom uvjetovano svjetonazorski. Kao što sam već rekao, njihovo je djelovanje vrlo štetno, po svojoj štetnosti slično djelovanju antivaxera.

Dominantno kapitalistički ekonomski model pretpostavlja stalni rast koji se neizbježno temelji na sve većem korištenju javnih resursa

Jedan od vaših zahtjeva je i “razvoj i implementacija politika usmjerenih ka izgradnji socio-ekonomskih modela, održivijih u odnosu na postojeći”. Kakve bi to politike i modeli bili?

Marija Brajdić Vuković: Problem trenutnih dominantno kapitalističkih ekonomskih modela jest što oni pretpostavljaju stalni ekonomski rast, a ekonomski rast temeljen je neizbježno na stalnom i sve većem korištenju prirodnih resursa.

#related-news_0

Kako često govore predvodnici ideje o neizbježnoj društvenoj promjeni u smjeru održivosti, nemoguće je ostvariti neograničeni rast na ograničenom planetu. Posljedice takvih ekonomskih modela, stalnog sve većeg iskorištavanja prirodnih resursa, galopirajućeg konzumerizma i neograničenog iskorištavanja siromašnih zemalja trećeg svijeta od strane neutaživih želja za profitom moćnih globalnih korporacija upravo su vidljive u mutaciji klime, ali i onečišćenju i deterioraciji okoliša.

Zemljin metabolizam to vrlo jasno više ne može podnijeti. Stoga nam je potrebno drugačije promišljanje i implementacija, prije svega energetske politike, ali i odnosa prema javnim resursima, prema načinu prehrane i proizvodnje hrane, prema načinu rada i života, prijevoza prije svega u urbanim sredinama, sve to skupa treba doprinijeti dekarbonizaciji društva, a onda i održivosti čovjekovog života na Zemlji.

Nastavno na prethodno pitanje – često, kada se govori o klimatskim promjenama i onome što se može napraviti u borbi protiv istih, govori se u okviru individualnog potrošača, individualnog ponašanja i onoga što svaka osoba sama može napraviti. Međutim, neki kritičari takvog razmišljanja govore o promjeni sustava, ne pojedinca.

Tako i vi u svom apelu govorite kako je do cilja, a to je sprječavanje klimatske katastrofe, moguće doći “samo ako se razviju ambiciozne politike, koje uključuju sva raspoloživa i nadolazeća tehnološka rješenja, hitnu, ali pravednu energetsku tranziciju, kao i dubinsku transformaciju prevladavajuće socio-ekonomske paradigme”. Kako to postići, kako osvijestiti elite da je vrijeme za korjenite promjene?

Marija Brajdić Vuković: Kad govorimo o elitama koje mogu promijeniti sustav, onda su to prije svega oni u poziciji moći, oni na vlasti. Misliti da možemo promijeniti djelovanje onih koji su trenutno na vlasti, a djeluju neodrživo, je utopija.

Jedini način da djelujemo kao društvo jest da na vlast biramo one koji će donijeti nove drugačije, klimatski i održivo osviještene zelene i pravedne politike.

Da se sami politički aktiviramo, predlažemo, zagovaramo i glasamo za one koji će reprezentirati budućnost na Zemlji koja je održiva, i zapravo jedina moguća.

Siromašniji će se teže snaći ako ih pogodi kakva nepogoda, pa tako i klimatske promjene

Kako klimatske promjene utječu na one najranjivije koji su ujedno i najmanje krivi za njih? Naime, klimatske promjene rasvjetljavaju i društveno generirane nejednakosti, kako i vi navodite, budući da su oni najsiromašniji ujedno i najranjiviji. A oni su, pak, s druge strane najmanje doprinijeli klimatskim promjenama.

#related-news_0

Marija Brajdić Vuković: Problem s klimatskim promjenama jest da one već sad djeluju na različite skupine nejednako s obzirom na njihovu ranjivost. Jer kad govorimo o ranjivosti povezano s klimatskim promjenama, ne govorimo samo o tome da će neka područja primjerice Hrvatske biti više ili manje pogođena lošim klimatskim događajima, poput požara, suša, poplava, porasta razine mora, već i o tome da će različite društvene skupine biti različito pogođene već s obzirom na to koliko su same ‘otporne’.

Dakle siromašniji građani uvijek će se teže snaći ako ih pogodi kakva nepogoda, kao i bolesni i inače najranjiviji u društvu. Također neki ljudi će biti pogođeniji s obzirom na svoje mjesto u ekonomskom sustavu, neki poljoprivrednici teže će se snaći od nekih drugih. To su sve stvari o kojima država treba ozbiljno promišljati i stvarati neku sigurnosnu mrežu, neki sustav potpora za ljude koji će se neizbježno uskoro sve češće naći u nevolji.

Što bi mediji mogli napraviti za bolje, preciznije i informiranije izvještavanje o klimatskoj krizi?

Marija Brajdić Vuković: Prepostavljam da je dobar put kontaktiranje stručnjaka koji se time bave,  a koji dolaze iz različitih disciplina. Primjerice, nas je barem desetak u Hrvatskoj koji se bavimo klimatskim promjenama na način da promišljamo potrebne društvene promjene, kao i trenutne rizike i društvene posljedice, a mi smo najrjeđe zastupljeni u medijima.

#related-news_0

Najveći se prostor (ako se uopće daje), daje prirodnjacima i tehničarima. Oni obrađuju doista važne teme, i važno ih je konzultirati, ali bez društvenih znanosti, to je kao da govorite o rendgenskom prikazu konja, o njegovom kosturu, kada govorite o konju, koji je od krvi i mesa i živi u nekakvim uvjetima.

Sve što se događa važno je jer se događa u nekom društvenom kontekstu, koji je kompleksni sustav.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.