Robert Barić: Nama je prioritet oprema, a najveće ulaganje treba biti u ljude

Vijesti 10. sij. 202016:47 > 17:17
Podijeli:
Izvor: Ilustracija

Stručnjak za sigurnosnu politiku Robert Barić s Fakulteta političkih znanosti u Newsroomu je govorio o problemima s kojima se Hrvatska suočava pri nabavljanju vojnih helikoptera.

Što je problem promišljanja budućnosti hrvatske vojske?

“Nema obrambenog planiranja, jasnog definiranja prioriteta i obrambena transparentnost nam pada od ulaska u NATO, što je paradoks. Obrambena transparentnost je nužna za civilno-vojne odnose odnose, za jasnu situaciju u području obrane, a mi imamo sve veće snižavanje standarda. Najbolji primjer je nabava Baracka. Ministar Krstičević je obećao nakon što je prodaja propala da će dati izvještaj, a do tada ga nije bilo.

U usporedbi, Danska je u kupnji F35 rekla da će on služiti danskoj sigurnosnoj i obrambenoj politici. Kod nas nikada nije objašnjeno zašto bi se neki avion nabavio, a Danci su za svoju kupovinu F35 sve kriterije objavili u medijima. Boeing, kada ih je išao tužiti, je odustao, jer je naišao na toliko dobro objašnjenje da se povukao.

Mi nemamo ni jedno pitanje odgovoreno – zašto se forsirala kupovina Baracka, zašto je poremećen odnos s ključnim saveznikom”, rekao je Robert Barić

Pojasnio je i specifikacije za neke od letjelica koje su se razmatrale. 

VEZANA VIJEST

“Blackhawk je kombat utility helikopter, koji je napravljen za zračni napad u kojem se transportira manja postrojba, ojačana bojna, koja se spušta na točke koje treba zauzeti. U bližoj dubini protivničkog teritorija se spušta o i dobiva potporu od borbenih helikoptera, zrakoplovstva i Blackhawka. Za to je potrebno 20-25 helikoptera, a sa 4 helikoptera ne možete ništa.

U eskadrili bilo koje letjelice je potrebno je minimum 12 primjeraka: trećina je u borbenoj upotrebi, trećina se uvježbava, a trećina je na generalnom remontu. Dakle, minimum koji je potreban je 12 letjelica.

Amerikanci su poklonili dva Blackhawka na kojima se njihovi vojnici mogu uvježbavati u Zadru, mi ćemo uzeti još dva i to će biti ukupno 119.5 milijuna dolara. Ako hoćemo cijelu eskadrilu, i obuka, to dolazi do oko 500 milijuna, što je bila i cijena Baracka koju su nam ponudili.

Kiowa su izviđački helikopteri, oni dolaze iz zaklona i sa senzorima otkrivaju protivnika. Podatke šalje Apacheima, koji onda ispaljuju na protivnika i minimalno su izloženi. Kiowa je jednomotorni helikopter bez oklopa, ona nema borbenu ulogu. Naoružanje je samo za samoobranu, ona nije borbeni helikopter.

Koliko bi Bradley mogao koštati?

“Amerikanci bi, prema dosadađnjim informacijama, dali 84 komada – 60 za upotrebu, a 24 za skidanje rezervnih dijelova. Mi bi po primjerku morali uložiti između dva i pet milijuna dolara, a to je između 100 i 300 milijuna dolara – lijep i skup poklon”, rekao je Barić.

Što su mogući scenariji?  

“Mogu jedino gatati u kuglu. Nama su prioritet avioni, a najveći bi prioritet trebalo biti sređivanje vojske od personalnog sastava nadalje. Najveće ulaganje treba biti u ljude i da se može primiti nova tehnika. Naša zadnja vojna strategija opisuje, navodi, ali ništa konkretno ne govori.

Prošle godine mi smo skočili s 1.3 na 1.27 BDP-a koji izdvajamo na obranu, a do toga je došlo tako što su uključene sve vojne mirovine. No ta su sredstva iz mirovinskog sustava, ne proračuna. Pritom smo pali na zadnje mjesto što se tiče troškova za opremanje i modernizaciju, tu izdvajamo od ukupnog oko 6-7 posto, a NATO u izvještaju navodi da je to tek nešto preko 3 posto. Kada su u pitanju troškovi ljudstva, tu smo pri samom vrhu.

U prošlom desetljeću kada smo se pripremali za NATO, cilj je bio da se 50 posto godišnjeg obrambenog proračuna troši na osoblje, 30 posto na održavanje, a 20 posto na modernizaciju i nabava. Sada smo preko 70 posto (troškova na ljudstvo)”, rekao je Barić. 

Znači li to da imamo previše ljudi ili je vojni proračun premali?

“Ljudi odlaze iz obrambenog sustava, a u ljude treba ulagati. Ulaganja treba dići. Kod nas je profesionalni vojnik onaj tko prima plaću, a u SAD-u profesionalni vojnik ima državni smještaj u bazi, ili se subvencionira smještaj izvan baze, od plaće dobijaju nekoliko mirovinskih fondova – kod nas toga nema. Naša profesionalna vojska slabo je riješena”, smatra Barić. 

Koja je prednost u prisutnosti hrvatske vojske u međunarodnim operacijama?

“Pitanje je što je ono što vi želite uraditi angažiranjem. Imate li neku vanjskopolitički cilj, pa ćete ga nekako kapitalizirati na ovaj način, ili hajde da samo radimo nešto u NATO-u, da se šlepaom za ostalima?

Mi ne možemo ništa tu kapitalizirati. Od 2003. do 2010. godine je sve bilo u sklopu priprema za ulazak u NATO, a poslije se to odrađivalo da se zaradi, jer se u šest mjeseci može se zaraditi i do 20 tisuća eura, a danas je upitan i odabir – ranije su se slali najbolji, a sada je to već upitno. To se vidi i po problemima koji se javljaju.

Nije problem da se ide, ali se ide s nekim razlogom, da bi se ojačala politička, ekonomska, pozicija da se ojača utjecaj u savezu”, kazao je Robert Barić. 

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows | i društvenih mreža Twitter|Facebook | Instagram.