Kako su izgledala tri mjeseca vukovarske golgote

Vijesti 17. stu. 201919:46 > 20:00
Podijeli:
Izvor: N1

Bitka za Vukovar počela je 25. kolovoza 1991. kada su bivša JNA i srpske paravojne postrojbe krenule u opći tenkovsko-pješački napad na Vukovar. Hrvatska vojska organizirala je nekoliko pokušaja deblokade Vukovara na koji je znalo dnevno padati i do 11.000 bombi, granata i raketa, a među napadima najizloženijim objektima bila je bolnica na koju je padalo svakodnevno prosječno 700 granata. Tijekom gotovo tromjesečne opsade Vukovara stradalo je 2.717 hrvatskih branitelja i civila, a grad je gotovo sravnjen sa zemljom.

Pavao Živković svake godine pali svijeće na grobove hrvatskih branitelja. Volio bi kada bi isto mogao učiniti i na grobu svoga sina.

“Znamo da nije živ, da je živ već bi se javio, ne znam kako da znamo bi se javio. Gdje su s njim, ne znamo”, kaže nam Pavao.

Još 365 osoba s područja Vukovara vodi se nestalima, život je izgubilo više od 2000 ljudi. Epilog je to okupacije duge 87 dana, od kolovoza do 18. studenoga 1991.

I prije okupacije bilo je jasno da mirnog razlaza neće biti. Mir i red je najprije čuvala policija. Izaći na teren bilo je riskantno već početkom 91., priča nam tadašnji policajac Mato Dudić.

“Ja sam jednom išao na jednu intervenciju u Berku u gostionu gdje su imali brade, automate, puštala se četnička muzika, bilo je to početak 1991. mi smo ušli, a oni su nam rekli, možete popiti piće i ići i tada je već bilo jasno da je sve da ne kažem otišlo k vragu”, opisuje Mato.

U svibnju je tako u većinski srpskom Borovu Selu iz zasjede ubijeno 12 hrvatskih redarstvenika koji su stigli na intervenciju. Za vrijeme okupacije grad je branilo manje od 2000 branitelja. Dudić je studeni dočekao na Mitnici, odveden je na Ovčaru, gdje je pukom srećom preživio.

“Te noći pokušali su nas likvidirati, tadašnja vojna policija JNA je uspjela odhrvat da nas prebace u Mitrovicu da ostanemo živi.

Tu sreću nije imao 261 ranjenik i osoblje vukovarske bolnice koji su u noći 19.11. usprkos sporazumu odvedeni na Ovčaru. Bolnica nije bila pošteđena ni granatiranja. 

Kako su mjeseci prolazili sve je bilo strašnije. U listopadu 500 ranjenih, u studenome preko 600. Preko 82 posto bile su eksplozivne rane”, opisuje situaciju u vukovarskoj ratnoj bolnici dr. Zoran Aleksijević.

Plinska gangrena, nestašica lijekova, hrane i vode, vapaj za pomoć dnevno je slao Siniša Glavašević čije originalne zapise iz etera radio Vukovar pomno čuva.

“S novinarskog aspekta svi tadašnji djelatnici pokazali su da su puno veći profesionalci s obzirom da su u situaciji koju ja nazivam podrumsko novinarstvo pod kišom granata savjesno i odgovorno obavljali posao”, kaže nam direktor Radio Vukovara Robert Rac.

Pozivi u pomoć nisu urodili plodom, grad je pao, a tisuće ljudi koji su uspjeli preživjeti, protjerani ili odvedeni u logore. Nakon 28 godina, za nestalima se još uvijek traga, a mnogi ratni zločini još uvijek nisu kažnjeni.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows | i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.