Denis Smajo iz udruge Frankeri bio je gost Točke na tjedan. Komentirao je prijedlog Zakona koji je uputio saborski zastupnik stranke SNAGA i predstavnik Udruge Franak Goran Aleksić.

Što dakle, po vama, u ovom Aleksićevom prijedlogu nije dobro?

Pa zakon kao zakon možda i može biti dobar i može pomoći nekim građanima, pogotovo onima koji ne misle tužiti. Međutim, u cijeloj ovoj priči zaboravlja se na medijski pritisak. Udruga je aktivna već preko osam godina i sam sam aktivan u tome i malo mi je glupo da ja moram na ovaj način objašnjavati što je to medijski pritisak i što se zapravo treba tražiti. Ono što gospodin Aleksić u svom zakonu ne traži to je onaj maksimum koji itekako mi možemo na temelju argumentiranih činjenica tražiti, a to je na temelju stavova Europskog suda. Jer Europski sud upravo govori u svojim zadnjim tim nekakvim odlukama, u nekoliko odluka, da zapravo svi ovi krediti koji sadrže valutnu klauzulu u švicarcima da su zapravo ništetni. Odnosno da potrošač čak može i birati želi li ostati u takvom ugovornom odnosu ili ništetiti cijeli ugovor što je praktički, u odnosu na zakon gospodina Aleksića, tri puta više novaca za potrošača odnosno korisnika kredita.

Dakle, onaj tko želi sporiti na osnovu činjenice da su sudovi u Hrvatskoj presudili da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli, da je ništetna ta promjenjiva kamatna stopa, koji žele sporiti čitavi ugovor, oni bi bili na gubitku ovim zakonom. Znači li donošenje takvog Zakona da više ljudi ne bi mogli tužiti?

Ne, to ne znači to. Vi možete tužiti, bez obzira na bilo kakav zakon. Postoje sad već dva prijedloga zakona. Međutim, poruka koju gospodin Aleksić šalje i našim sudovima i našoj javnosti je to da smo mi praktički kao zadovoljni s tim ništetnim odredbama, odnosno opstankom ugovora. Jer, morate shvatiti da sve ove naše, ajmo reći uspjehe, nismo samo tako dobili putem suda. Sjetite se, naš slučaj je bio prvo i negativan za valutnu klauzulu. Mi smo to sve uspjeli prekokrenuti na način da smo medijskim pritiskom pritiskali i javnost i na taj način putem javnosti bili su pritisnuti i sudovi, da sude po Zakonu. To je nama onda u korist. Kad sudovi sude po zakonu, mi smo u pravu, mi dobivamo. I upravo se to i dogodilo. Putem medijskog pritiska mi smo došli i do ovakvih velikih uspjeha. Međutim, sad mi nije jasno kako na kraju kad smo blizu kraja sad mi radimo pet koraka unazad i praktički šalje čovjek koji je najviše u medijima, koji zapravo kao predstavlja najveći dio tih ljudi koji su oštećeni tim slučajem Franak, on šalje krivu poruku. I nama to nije jasno. Mi smo probali putem Facebooka i tako poslati neke poruke da to nije dobro, međutim, gospodin Aleksić je Vrlo uporan u tome i nije nam jasno zašto.

Je li možda stvar u tome, i sami ste rekli, jedan dio građana nema niti dovoljno znanja, niti ima dovoljno novca da ide na sudove. Praktički bi ovako svi bili obeštećeni.

Njima će se pružiti mogućnost, oni praktički do 2023. mogu dići tužbe. Znači, postoji puno odvjetnika koji rade na proviziju, čak znam i puno odvjetnika koji i kreditiraju te neke svoje klijente, tako da to ništa ne mora koštati te dužnike koji budu naknadno išli u tužbe.

Mislim, činjenica je da sada u odnosu na broj ljudi koji imaju ili su imali kredite u švicarskom franku, to je dakle više od 120 tisuća ljudi, je zapravo broj tužbi relativno mali. Dvadesetak tisuća.

Dvadeset do trideset tisuća. Nije to mali broj. To je dosta velik broj s obzirom na to da još postoje nekakava sporna pitanja, znači nije to još sto posto što se tiče same konverzije i neko načina izračuna, ali 99,99 posto je da mi dobivamo tužbu. Sad je pitanje samo koliko novaca. I sad puno ljudi u cijeloj toj priči čeka i čeka da vidi ishod, da vide hoće li biti ništetan ugovor ili ništetne odredbe i to je legitimno da ljudi čekaju. Neki su više ziheraši, neki su malo manji. I ovaj broj se čini po meni jako dobar. Ja sam zadovoljan. A ovi ostali ljudi, ne treba srljati grlom u jagode i ići zakonima koji su pogotovo minimalistički nastrojeni. Osobno imam takva iskustva. I sam sam sudjelovao u izradi nekoliko zakona i sjetite se 2015. Zakona o konverziji, tu sam stvarno bio najaktivniji i tako se stvari ne rade. Vi trebate tražiti maksimalistički, ali naravno na temelju argumenata, ne sad biti nerealan. Naši svi argumenti i činjenice stoje i imamo jako argumente praktički putem Suda Europske unije koji kaže ugovori su štetni samo na temelju valutne klauzule, a gdje je još tu kamatna stopa? Naši ugovori su ništetni po meni na kvadrat.

Po vama je onda jedini problem s ovim zakonom što stvara nekakvo javno okruženje da su dovoljne mrvice?

Nije uopće problem što se tiče tužbi. Tko bude tužio, dobit će. To uopće nije sporno. Ali problem je što ovo siljenje zakona od strane gospodina Aleksića na minimalistički način – to praktički šalje krivu poruku. I to ima utjecaj na naš ishod i postupke. U tom je problem.

Mislite da bi suci onda išli prema tom minimalističkom zahtjevu, a ne ovom maksimalnom?

Pa naravno. Ja da sam sudac i sada čitam “pa ovi su zadovoljni, bake su ugrožene, mogle bi platiti puno novaca, pa idemo im dati ako su zadovoljni s ovim malo što traže. To stvara i u medijima, pošto je gospodin Aleksić i u Saboru. To je zapravo sve pošlo naopako kako smo mi krenuli, ne mi nego udruga Franak krenula u politiku. Gospodin Aleksić predstavlja udrugu, ali ne predstavlja. Nije u njenim tijelima, udruge Franak nema nigdje, ljudi odgovornih nema nigdje i onda on govori kao da govori za udrugu Franak. I to je problem. I onda ljudi koji ga gledaju, pošto je on najviše u medijima i zbog samog Sabora, oni misle da je to naše mišljenje. Ali to nije istina, tu postoji udruga Potrošač, tu postoji jedna građanska inicijtiva lex Franak koji se isto tuku za ništetan ugovor i predstavlja puno ljudi. Nas ljudi puno prate, ali naravno medijski nismo toliko jaki. Treba još nešto reći što se tiče udruge Franak, gospodin Aleksić uvijek govori da udruga Franak ima trideset tisuća članova. Ja sam bio u toj udruzi, znam da to nije istina. Tamo se otprilike plati godišnje oko pet tisuća članarina, ostali se moraju pobrisati iz registra. Iz registra se nažalost ne brišu, upravo da se može manipulirati medijima i javnosti. Ista je stvar s GDPR-om. kad smo slali ljudima da nam daju ovlasti da možemo koristiti njihove osobne podatke, mi smo dobili samo oko tri do četiri tisuće povratnih mailova. Znači, on po meni nije reprezentativan uzorak. Ali, upravo on to naznačava da bi mogao na kraju i po meni nam on na ovaj način radi štetu.

Što se tiče inicijative i zakona, ja ću to poduprijeti, samo to nek se napiše kako spada. Nek se traži ono što se može tražiti, ono što je Sud Europske unije rekao, nema još sudske prakse za ništetan ugovor, to se slažem, u Hrvatskoj, ali to ćemo mi izboriti. upravo zato što je Sud Europske unije na našoj strani.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.