Pamela Anderson: Hrvatskoj treba politički potres

Vijesti 24. svi 201918:46 > 18:53
ERWIN SCHERIAU / APA / AFP

Pamela Anderson se nedavno uključila i u aktualne izbore za Europski parlament: poduprla je Pokret za demokratizaciju Europe 2025 (DiEM25), čiji su osnivači bivši grčki ministar financija Janis Varufakis te hrvatski filozof i aktivist Srećko Horvat, s kojim blisko surađuje.

O svim tim pitanjima, kao i o činjenici da je nedavno putem Twittera javno izrazila podršku hrvatskoj lijevo-zelenoj političkoj platformi Možemo!, Pamela Anderson govori u intervjuu za Novosti.

Na berlinskim ulicama ovih su dana postavljeni posteri na kojima promovirate Green New Deal. Koji razlozi su vas naveli da podržite DiEM25?

Sviđa mi se da je DiEM25 spreman učiniti sve što je potrebno kako bi pokret bio inkluzivan. To znači uključiti i ljude poput mene. Također – volim biti poetična. Izgovarati ono što drugi ‘ne mogu’. Ja mogu. Hoću. Vrijeme je za gubitak kontrole. Što mi prvo pada na pamet? Postati divljom! Tako prilazim svemu što radim. Sretna sam što vidim da je moj politički angažman izazvao mali potres u Hrvatskoj. Možda Hrvatska treba politički potres ako želite zaustaviti tisuće hrvatskih ljudi koji odlaze iz zemlje zato što ekonomija ne funkcionira i ako želite biti u stanju upravljati situacijom u kojoj će za dva ili tri desetljeća dolaziti milijuni klimatskih izbjeglica.

Mnoge u Hrvatskoj je iznenadila vaša nedavna potpora na Twiteru hrvatskoj lijevo-zelenoj političkoj platformi Možemo!. Ne očekuje se da holivudska zvijezda s planetarnom slavom obraća pozornost na događaje u, gledano u globalnim razmjerima, nebitnoj zemlji kao što je Hrvatska. Što biste poručili hrvatskoj javnosti, koja se bori s naslijeđem rata te je opterećena mržnjom i nacionalizmom, korupcijom i društvenom nepravdom?

Kao što vjerojatno znate, imam dobrog prijatelja iz Hrvatske, upravo smo zajedno imali nastup za Arte (ugledni javni francusko-njemački TV program, op.a.). Imali smo nastupe u Kopenhagenu, Grazu, Bruxellesu, Berlinu… On trenutno sudjeluje u izbornoj kampanji u Njemačkoj kao kandidat za zastupnika u Europskom parlamentu. Rekao mi je za Možemo!. Potom sam se sjetila da sam zapravo u ožujku 2013. upoznala Tomislava Tomaševića, kada sam u Cambridge Union Society (debatni klub pri Sveučilištu u Cambridgeu, op.a.) držala predavanje o pravima životinja i klimatskim promjenama. Nije li to nevjerojatno kako se dobri ljudi sreću? A sada čujem da Možemo! također promovira Green New Deal, kao što to DiEM25 radi diljem Europe ili Alexandria Ocasio-Cortez u Sjedinjenim Državama. Moja poruka Hrvatskoj bila bi: Obratite pažnju na te pokrete, poduprite djecu koja štrajkaju, izađite iz nacionalističke prošlosti i vratite se u budućnost.

Snažno podupirete Wikileaks i Juliana Assangea. Posjećivali ste ga u ekvadorskoj ambasadi u Londonu te izjavili kako mislite da je on heroj. Nakon njegovog hapšenja osudili ste Veliku Britaniju kao ‘američku kučku’. Kako gledate na značaj Wikileaksa? Što biste rekli na tvrdnje u zapadnim medijima da su oni ‘oruđe ruskih obavještajaca’?

Pa sad, teško je ne biti emocionalan kada ste blizu plamena. Mislim da je moj prijatelj Julian Assange razapet i to čak i od strane njegovih ljudi, mislim na novinare. To je kulminacija psihološkog mučenja – sve da ga se slomi. Očito je što se događa. Stvari se odvijaju pred svima i nitko ne zna što uraditi. Čak ne poštuju ni Ujedinjene narode. Pritom sam sigurna da su Ujedinjeni narodi podvrgnuti američkom pritisku, boje se da ne izgube financiranje. Ekvador je prodao Juliana u zamjenu za sporazum s Međunarodnim monetarnim fondom. Upravo sada iz veleposlanstva u Londonu predaju SAD-u njegove osobne stvari, uključujući i legalne dokumente. Ne radi se ovdje o Rusiji, riječ je o SAD-u i političkom progonu Juliana Assangea. Gdje si sada, Amal Clooney (poznata britanska odvjetnica koja je prije zastupala Assangea, op. a.)? Ne dati nikakvu izjavu također je izjava. A ti si zadužena da zastupaš medijske slobode. Svi su u strahu, dok Julian sjedi u ćeliji veličine dva puta tri metra, i ima taman toliko prostora da se može rastegnuti i dodirnuti prozorčić na stropu. U stvarnosti to je gotovo samica. Od dvadeset i četiri sata, samo četiri sata dnevno, i to samo službeno, vrata ćelije smiju biti otvorena. U pitanju je njegov život.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows | i društvenih mreža Twitter |Facebook | Instagram.