U rubrici Dvoboj točke na tjedan gostovali su kandidati za izbore za Europski parlament, Ines Strenja, koja je na listi Mosta nezavisnih lista, i Zoran Bahtijarević, HSS-ov kandidat na listi Amsterdamske koalicije.
Odljev liječnika u kontekstu Europske unije – pozitivno ili negativno?
Strenja: “Za Hrvatsku je to ispalo negativno. Moramo otvoriti mogućnost odlaska vani, stjecanja novih znanja i usavršavanja, svega što želimo dobiti od modernije, Zapadne Europe, ali loše je završilo za Hrvatsku jer imamo drastičan odljev. Zbog toga imamo u mnogim dijelovima Hrvatske nedostupnu kvalitetnu zdravstvenu zaštitu – ruralna, otočka područja, a posebno Slavonija. Na specijalizacije se ne javljaju liječnici u manjim gradovima. Sustavno se nije razmišljalo o tome kako zadržati liječnike. Ista je situacija s medicinski sestrama. Hrvatskoj nedostaje 2.500 liječnika i 12.000 sestara.”
Može li se mandat u Europskom parlamentu iskoristiti da se nešto napravi vezano za ovaj problem?
Bahtijarević: “Prvo trebamo iskoristiti poziciju tu. Pogledati se u ogledalo i vidjeti koji je razlog odlaska mahom mladih kolega. Odgovorno tvrdim da razlog najčešće nije ekonomske prirode, nego status liječnika u društvu, osjećaj nepravde na radnom mjestu, napredovanje podobnih, a ne sposobnih. Paradoksalno, na nekim mjestima imamo gomilanje liječnika, i to ne po kvaliteti.”
Vrlo često, s ciljem da zadrže liječnike i liječnice, i bolnice posežu za rigoroznim ugovorima za specijalizacije? Je li to pravi put?
Strenja: “Apsolutno ne penalizacija. Podsjetila bih na neke stvari koje je Most dok je bio u Vladi proveo – donesen je Pravilnik o specijalističkom usavršavanju. Oko tisuću liječnika specijalizanata uspjelo je potpisati anekse, ali neki politički dirigirani ravnatelji nisu ispoštovali ono što je bilo propisano pravilnikom i nisu dozvolili specijalizantima i ministar Milan Kujundžić je vrlo brzo pod tim pritiskom rekao da će to riješiti na drugi način – i riješio je na način da je sada odšteta 250.000 kuna, što je još uvijek puno. Kad pogledate dvije trećine mandata ministra Kujundžića, vidite da on zapravo ništa nije učinio u hrvatskom zdravstvu. Prvenstveno je problem s plaćama liječnika i sestara, posebno s plaćanjem prekovremnih sati. To se moglo regulirati strukovnim kolektivnim ugovorom ili posebnim zakonom, nalik na Zakon o plaćama sudaca. On čeka protok vremena, nije učinio ništa. I dalje su velike liste čekanja, ukinuo je pripravnički staž za mlade liječnike. Jedino što je iskoristio mandat na pokuša utjecati na pravosuđe i spriječi donošenje presuda u korist liječnika što se tiče prekovremenih sati.”
Kako gledate na slučaj ordinacije liječnika Gorana Jusupa u Obrovcu?
Bahtijarević: “To je bilo ponižavanje bolesnog kolege. Pogreška je sustava i svih oko njega što nisu bolest prepoznali i postupili prema onome što je naš poziv i Hipokratova zakletva – štitivši kolegu zaštititi pacijenta.”
VEZANA VIJEST
Što će se sad događati u Obrovcu – ne može se pronaći liječnik koji bi tamo radio. Kako dovesti liječnika u Obrovac?
Strenja: “Na raspolaganju su bila sredstva za specijalizaciju iz obiteljske medicine. Oni tamo nisu se previše na to osvrtali i nisu pravodobno povukli ta sredstva. Sad kad je problem, kada više nema liječnika koji su zainteresirani za te specijalizacije – sad je jao i naopako. Treba shvatiti da moraju postojati oni koji vode sustav, koji poznaju problem i onda će možda imati volje da ga rješavaju.”
Bahtijarević: “U Europi je jedan od najvećih interesa upravo ruralni razvoj. I u tim fondovima sasvim sigurno ima mjesta i načina da se povuku sredstva jer je to jedan od temelja ruralnog razvoja.”
“HLK bi trebala štititi zdravstvo, ali bavi se sama sobom”
Bahtijarević se osvrnuo i na situaciju u Hrvatskoj liječničkoj komori.
“Hrvatska liječnička komora trebala bi štititi zdravstvo, a u ovom trenutku se bavi sama sobom jer su izbori. U tijeku tih izbora su evidentno pokušaji raznih političkih opcija da tu komoru osvoje. To nije komora liječnika Hrvata – to je Hrvatska liječnička komora i ima puno hvalevrijednih kolega Srba, Bošnjaka, Sirijaca i Albanaca koji tu rade – i komora se treba baviti i njima, a ne političkim obračunima.”
Postoji li način da nam Europa pomogne da ozdravimo zdravstvo? Ako osvojite mandat – na koje ćete se projekte fokusirati?
Bahtijarević: “Ja ću se baviti onim što znam, to je područje dječje medicine. Ako imamo isti deterdžent po cijeloj Europskoj uniji, onda moramo raditi na tome da imamo istu kvalitetu skrbi – za sve, ne samo za djecu. Jedan segment o kojem se malo govori, a na kojem smo kao društvo zakazali, to je segment kronično bolesne djece, djece s posebnim potrebama i palijativne skrbi. Tu možemo od Europe jako puno naučiti i donijeti – itekako postoje fondovi za to. Može se radom na izjednačavanju zakona i pravila u Europskoj uniji pomoći takvim ljudima.”
Strenja: “Djeca će također biti jedan od mojih prioriteta, ali prvenstveno razmišljam o djeci koja su posebno izložena siromaštvu. Ima fondova iz kojih možemo povući sredstva da bismo im omogućili dostupno školovanje i stvorili ima kakvu-takvu budućnost. Posebna priča, za koju sam se zalagala u Saboru, su djeca migranati i djeca bez pratnje. To su djeca izložena krijumčarima, seksualnom zlostavljanju, trgovini organima. Imenom je upisano oko 10.000 djece koja su došla bez pratnje na tlo Europe – a nestala su, a smatra se da ih je više od 20.000 u proteklih dvije godine. To je strašna činjenica. Govorila sam o djeci bez pratnje u Hrvatskoj, kojih je možda 50, 60, 100, a znate gdje ih smještamo – u popravne domoove. Čak ne u domove za djecu bez roditeljske skrbi, nego u popravne domove. Ta djeca tamo nemaju nikoga tko govori njihov jezi, tko će ih pregledati, tko će im pružiti psihološku potporu. Onda se kaže – ne možemo ništa, oni bježe. Pa naravno da bježe. Bježe iz takve situacije jer tu nisu dobili ništa.
Bahtijarević: “Nakon Drugog svjetskog rata i rata ’91. puno smo bolje reagirali u tim situacijama nego danas. Umjesto da smo napredovali, mi smo nazadovali. i ne smijemo zaboraviti – prije manje od tri desetljeća mi smo bili izbjeglice. I da nije bilo ljudi koji su pomagali iz cijeloga svijeta, ne bismo to uspjeli napraviti. Srećom, naš narod je to prepoznao jer kad je počela prva migranstka kriza upravo je Slavonija, koja grca u sirotinji, davala ono malo što ima tim migrantima, ne gledajući boju kože.”
Strenja: “Ali to je bilo drugo vrijeme.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter| Facebook | Instagram
