Raffai: Ne možemo čuvati kršćanstvo dizanjem zidova, to je pogrešno

Vijesti 20. tra 201910:51 > 11:21
Podijeli:
Izvor: N1

Gošća Novog dana bila je katolička teologinja i mirovna aktivistkinja Ana Raffai.

Imamo puno preduskrsnih poruka za komentirati pa krenimo od pape Franje. Na Cvjetnicu je pozvao na poniznost Crkve i bio je konkretan, rekao je da se treba oduprijeti nadmenosti i svjetovnoj duhovnosti.

“Ovo je poruka za sve nas vjernike i zapravo za svakoga tko razumije društveno značenje bivanja poniznim i bivanja solidaran s onima koji su jedna velika većina ljudi koji su siromašniji nego što bi trebali biti da imamo pravedniji svijet. Poruka poniznosti je crvena nit njegovog pontifikata od početka. Ako se sjetite, početak njegove službe kao pape Katoličke crkve – on želi raditi na tome da bude siromašna crkva sa siromašnima. Ne samo za siromašne, nego da i mi kao crkva budemo siromašni. To se, naravno, tiče naših predstavnika koji još uvijek, po mom sudu imaju previše bogatstva. Mislim, crkva kao Katolička crkva u svijetu kad gledate, a i u Hrvatskoj. Trebamo se zapitati možemo li s manje dobra posvjedočiti u koga vjerujemo.”

Jako često smo osjetljivi na vozni park koji naši lideri i država voze, ali isto tako ima i u crkvi sličnih primjera. U ovo vrijeme kada se cijelo društvo senzibilizira za one koji neće uopće uspjeti imati uskrsni doručak ta tema posebno dolazi u fokus. Koja poruka se šalje s tom poniznošću za razliku od te nadmenošću i materijalnog?

“Meni je strano braniti bogatstvo i neumjernost crkve, bilo predstavnika crkve, bilo nas kao kršćana jer smo svi mi crkva. Skromnost ili solidarnost sa siromašnima je bitna poruka evanđelja. Naš identitet se tu vidi. Bez obzira na to kako se ponašaju političari, njihova odgovornosti ide iz drugog resora, njihova odgovornost ide prema biračima. Mi kao crkva imamo svoja pravila i svoja mjerila u onome kako je živio i što je propovijedao Isus Krist, to je naše mjerilo. I po tome nas ima pravo svatko pitati što mi radimo sa svojim dobrima…. Pitanje poniznosti nije samo to da netko od nas simbolički nešto kaže, već da se zapitamo kako na svim razinama strukture kako mijenjati način života u odnosu na ekonomiju i egzistenciju svakog čovjeka. Tako da mi zaista svjedočimo i da nasljedujemo Isusa Krista, a ne neke srednjovjekovne prinčeve ili neke novovjekovne kapitaliste. U tom smislu Papa Franjo nije samo na simobličkoj razini važan… Njegova poruka kroz ovih šest godina što je papa je da kapitalizam ubija te da smo mi bezdužni i indiferentni prema trpljenju siromaha, mi ih ne vidimo. Ta poruka je meni kao vjernici značajna da malo promislim i otvorim oči. To je važno.”

Udaljava li nadmenost čovjeka od ulice i stvarnih problema koje ima mali čovjek?

“Da. S time da kada gledate evanđeoski ne postoji mali čovjek i veliki čovjek nego postoji čovjek. Čovjek je apsolutno vrijedan da se poštuje njegovo dostojanstvo i svi koji ga ne poštuju govori da nisu ostvarili nešto od sebe. Garancija ljudskog postojanja po evanđelju je sam Bog. On je na strani prezrenih, potlačenih i izrabljivanih. Svaki put kad se mi dovedemo u situaciju da smo u društvu s takvima, a to radi papa, onda smo blizu Bogu. Važno je reći da je poruka evanđelja poruka siromasima Božjim. Prvi su adresati oni. Ako mi želimo biti blizu Bogu kao vjernici, a to nam je prioritet, onda trebamo biti blizu tim ljudima, ali ne da se mi u milostinjama spuštamo prema njima, nego da dozvolimo da zajedno solidarno gradimo jedan pravedniji svijet.” 

Kada je riječ o pravednijem svijetu, na Veliki petak u fokusu je tema nejednakosti jer neki u ovom trenutku žive ispod svakog dostojanstva. 

“Da, to je točno. Kad mi govorimo o tome treba li Crkva u društvenim pitanjima, što mislite zašto mi u trenutku kad progovori papa Franjo to veseli, a kad progovori netko drugi – to me ne veseli? Ne poznajem ni jedne ni druge, ali radi se o tome govori li netko u zaštitu onih koji nisu zaštićeni i radi na jačanju vaše pravednosti ili vidite da netko radi iz nekakvih tendencija te da svoje privilegije još nekako učvrsti u društvu…. Uloga crkve i ono što je naša motivacija je evanđelje.” 

Trebaju li crkveni poglavari slati izravne poruke političarima da se pomaže, primjerice, radnicima hrvatskih brodogradilišta?

“To je dvosjekli mač. Pitanje je, kada podržavate one koji su obespravljeni – podržavate li vi opasno sjećanje na Isusa? Kada se vratimo na papu Franju, on podsjeća na primjer od početka svog pontifikata da su izbjeglice ljudi i da imaju ljudska prava. I to opasno sjećanje dovodi njega u nezgodne situacije i konflikte s raznim političkim strujama koje bi željele jednu drugu politiku. Politiku koja ja smatram da se besramno zove čuvanje kršćanske kulture i dizanje zidova za čuvanje kršćanstva. To ne može biti tako, ne možeš čuvati kršćanstvo dizanjem zidova. Ono što je važno reći jest, kad se mi založimo za radnike Uljanika, je li poruka u javnosti evanđeoska poruka, jer ako mi dovedemo u situaciju biskupe da su oni neka parastranka, to ne valja. Zato što je važno da Crkva u današnjem svijetu jača povjerenje u društvu za demokraciju. Upravo u ovom trenutku kada je demokracija u jednoj vrsti opasnosti da ju pojedemo populizam, nacionalizam, rasizam, itd.”

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram