Profesor međunarodne političke ekonomije sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti Kristijan Kotarski, u intervjuu za Net.hr komentirao je najave kineskih ulaganja u Hrvatsku.
Nakon susreta kineskog premijera, Li Keqianga s premijerom Plenkovićem, neprestano se redaju najave o intenziviranju političke i gospodarske suradnje: od povećanja izvoza hrvatskih poljoprivrednih proizvoda, do izgradnje pruge Rijeka-Zagreb do “spašavanja” brodogradnje. Koliko su te najave daleko od stvarnosti?
VEZANE VIJESTI
‘Euforične najave treba gledati u kontekstu političkog trenutka. Upravo se spremaju izbori za EU parlament i vladajućoj koaliciji ovo je zgodna prilika da potiču optimizam i da tvrde da je sve moguće. Sigurno dolazi novo doba kada će biti prilike za više suradnje s Kinom i to ovisi prije svega o našoj umješnosti, ali evidentno je da se ovi susreti i summit koristi i za medijsko pumpanje i pokušavanje dizanja rejtinga Vlade. Možemo reći da su se vladajućima “poklopile zvijezde”. Što se tiče realnih mogućnosti unapređenja suradnje, rekao bih da startamo od vrlo niske baze. Naša dosadašnja investicijska suradnja je vrlo skromna. Prema evidenciji HNB-a, od 1992. godine, od kada se bilježi strana investicijska suradnja, Kina nije na popisu 40 hrvatskih najvećih investicijskih partnera.
Dakle, prostor za unapređenje svakako postoji. Što se tiče trgovine: bilateralni trgovinski deficit se smanjio u zadnjih nekoliko godina. Bez detaljnije analize ne možemo znati koliko se točno smanjio priljev kineske robe, prije svega zbog roterdamskog efekta. No, činjenica jest da je od 2013. priljev kineskih dobara na hrvatsko tržište pao s milijardu i pol na milijardu dolara. Prema Atlasu ekonomske kompleksnosti koji ažurira Harvardsko sveučilište može se naći podatak da je hrvatski izvoz na kinesko tržište od 2015. skočio s 75-80 milijuna na 150 milijuna dolara. To jest rast, ali sigurno ne zadovoljavajući.
Kina i na preko summita 16+1 uvijek zagovara win-win suradnju, odnosno, dobitnički scenarij za obje strane, ali činjenica jest da mi u ovom trenutku u toj suradnji stojimo lošije. Ono što je dobro jest da smo počeli bolje percipirati prilike, ali, opet, nije dobro da se kreće u pogrešnu interpretaciju. Vidimo da se i situacija s Pelješkim mostom pogrešno interpretira, u dijelu medija, ali i stručne javnosti – to nije primjer kineske investicije u Hrvatskoj. To je novac europskih poreznih obveznika, a na tenderu je pobijedila kineska tvrtka. I ništa više.’
Kako komentirate vijest da je kineski premijer jednim telefonskim pozivom pozvao kineska brodogradilišta da se uključe u spašavanje Uljanika? Već se ranije govorilo o mogućim kineskim investitorima, znamo da se dugo tražio partner za spas Uljanika, ali nije bilo nikakvih ponuda iz Kine. Je li susret Plenković-Keqianga doista mogao donijeti takav obrat i oko brodogradilišta?
‘Vlada ima u rukama vrući krumpir brodogradnje i sigurno nastoji naći rješenja. Teško je spekulirati o tome je li moguć iznenadni obrat. Moguće da je i to pokušaj plasiranja pozitivnih vijesti u predizborno vrijeme preko određenih medija. Moramo se sjetiti da smo imali sličnu situaciju i prije dvije godine s Agrokorom. Kroz novinske stupce isto se plasirala neslužbeno informacija da postoji kineska grupacija zainteresirana za preuzimanje Agrokora. Ali, nikada je nismo vidjeli. Stoga, oprez. Ne vjerujem da će se pojaviti Kinezi i tek tako nam pokloniti hrpu novaca. Ako ih zanima brodogradnja sigurno će napraviti screening, snimiti situaciju, i razmotriti mogućnosti ulaganja. I u brodogradnji, i za luku, i za prugu. Ali nema šanse da će Kinezi tek tako ubaciti novac u rupu kojoj se ne vidi dno. Oni tako ne funkcioniraju’, rekao je Kotarski za Net.hr.
