U Novom danu gostovao je liječnik Zoran Bahtijarević, odnedavno kandidat na listi Amsterdamske koalicije za europske izbore.
Ovaj tjedan pratili smo detalje akcije ‘Svi za Milu’. Tema je otvorila niz drugih pitanja – što s ostalom bolesnom djecom?
“Hrvatska je još jednom pokazala da ima veliko srce. Ali mislim da je pogreška rješavati stvari od slučaja do slučaja, od djeteta do djeteta. Bojim se da će upravo medicina biti područje na kojem će doći do najvidljivijeg raslojavanja na bogate i siromašne – bogata i siromašna društva, bogate i siromašne pojedince Bez obzira što se medicina bavi zakonima humanizma, Hipokratove zakletve, farmaceutska industrija rukovodi se ekonomskim zahvatima”, kazao je Zoran Bahtijarević.
“Što sad učiniti, navodno je sakupljeno više novca nego je potrebno za liječenje male Mile. Dat ću prijedlog da se dio tog novca uloži u opremanje dječje onkologije na Rebru. Upravo je nedavno osnovana zaklada roditelja u dogovoru s Rebrom – Rebro će sagraditi zidove, a roditelji urediti dječju onkologiju. Za uređenje je potrebno pet milijuna kuna.”
Jedna od ideja proizašlih iz humanitarne akcije za malu Milu je i Fond za liječenje teško bolesne djece – trebao bi imati i povjerenstvo koje odlučuje kako se novac kanalizira?
“Jedan takav fond osnovalo je Ministarstvo, daleko manje uspješan. Pa se treba zapitati zašto ljudi radije doniraju ovako nego da podrže sustav – očito nemaju povjerenja u sustav. Dio sam upravnog odbora zaklade ‘Vatreno srce’ koja je u prvoj fazi pomagala pojedincima i onda shvatitie da je to kap u moru. Koji su to kriteriji za selekciju?”
Dodao je i da se pojedinačni slučajevi moraju rješavati kroz sustav.
“Jadna je zemlja u kojoj ministar odlučuje o svakom pojedinom bolesniku.”
Zdravstveni sustav je, smatra Bahtijarević, loš, ali može se raspravljati koliko je koji ministar učinio.
“Siniša Varga je u godinu i pol dana, barem s aspekta dječje medicine, napravio više nego svi ostali zajedno u svim mandatima. Dječja medicina je u Hrvatskoj loše plaćena. A loše je plaćena jer se koristi zastarjeli sustav fiananciranja – plaćanje po dijagnozi.”
Veledrogerije prijete obustavom ispostave lijekova bolnicama?
#related-news_0
“To je paradoks. Veledrogerije funkcioniraju po zakonima tržišta, ekonomskim zakonitostima, a od medicine se očekuje da funkcioniraju po zakonu Hipokratove zakletve. Te dvije zakonitosti u čistoj su suprotnosti. Nažalost, u nekom trenutku ćemo morati izabrati za koju ćemo se kao društvo opredijeliti.”
Kako će se riještiti taj dug?
“Vjerojatno je rješenje negdje na obje strane. U sustavu sigurno postoje značajne mogućnosti uštede, racionalizacije. I mi liječnici se moramo pogledati u ogledalo i, bez obzira na uvjete rada, početi zarađivati svoju plaću.”
Obično iz zdravstva stižu poruke da nema mjesta za uštede?
“Itekako ima. Vidio sam da sigurno ima prostora da neki kolege svoju plaću ne zarade, u smislu – niti svoju, niti cijelog svog tima S druge strane, ne možete im ništa. Ali nema tu razlike između medicine i drugih javnih firmi. Nisam zagovaratelj neoliberalizma i rušenja radničkih prava, ali treba čitati sitna slova – odgovornost, koja mora postojati.”
Dodao je i da nema institucionalnih alata da se nagrađeni koji jako dobro rade svoj posao.
‘Molitva ne bi smjela biti oružje’
U posljednjih nekoliko godina značajno je porastao postotak liječnika koji se pozivaju na priziv savjesti – je li to udar na prava pacijenata?
#related-news_0
“Ja mogu govoriti isključivo o svom stavu. Mene priziv savjesti boli i smatram daje prečesto izgovor za nešto drugo. Svi smo položili Hipokratovu zakletvu, dio smo javnog sustava koji nas plaća da tu budemo za nešto i takva priča u kojoj mi imamo pravo kao liječnici odbijati nešto zbog ovog ili onog razloga – nije dobra. Ako imaš privatnu instituciju, možeš odlučivati što želiš ili ne želiš raditi. Kada radiš u javnom sustavu, onda radiš za dobrobit javnosti, svakog pojedinca.”
Akcija ’40 dana za život’ i ove godine održava molitve pred bolnicama?
“Ja osobno nisam pobornik pobačaja. Nitko pri zdravoj pameti nije pobornik pobačaja i smatram da pobačaj ne smije biti sredstvo kontracepcije. Ali ne mislim da je pobačajima mjesto u kuhinji. Imamo tisućljeća iskustava u ljudskom rodu gdje je to bilo zabranjeno pa što se događalo – pobačaja je bilo jer su se ljudi nalazili u nesretnim životnim situacijama. To su izuzetno teške situacije za ženu. Smatram da molitvi nije mjesto na cesti, u bolnicama i pred bolnicama. Bolnice nisu mjesta gdje dolaze samo katolici. Molitva ne bi smjela biti oružje, molitvi je mjesto u crkvama, u domovima. Treba poraditi na edukaciji, na prevenciji pobačaja. Ali istim tima koji mole, metode prevencije trudnoće isto nisu po vjeri.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows | i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram
