Gošća Pressinga u srijedu bila je kazališna redateljica Saša Broz.
Slučaj glumice Petre Težak. Trebala je zaigrati u Vašoj predstavi, a dobila otkaz zbog trudnoće.
Meni je jako žao da sam u situaciji da mi se postavlja tako pitanje. Mogu reći samo da sam ja slobodni umjetnik. Ja sam imala isti ugovor s producentom kao i ona. Nisam s njom potpisala ugovor, a nisam ga ni raskinula. Sve ostalo treba pitati producenta predstave. Što se tiče žena i njihovih prava više puta sam isticala da je bitno da žena bude zaštićena, pa tako i trudnica. Ovdje nisu stvari crno-bijele, ali ja nisam pozvana da odgovaram na pitanja. Bila sam samo glasnik loših vijesti.
Imali ste tri premijere u tri mjeseca.
Ipak je malo više od tri mjeseca. Premijera Ljubavnih pisama Staljinu bila je početkom prosinca. Ta drama nisu ljubav na prvi pogled, nego na drugi. Taj tekst mladog španjolskog dramatičara sam već 2012. režirala u &TD-u, tada je mladog Staljina igrao Marko Torjanac. On je zaključio kako je tekst i dalje aktualan. Sad smo ga možda malo ogolili. Nekako smo politički kontekst doveli u krupni kadar i kritike su bile fantastične. Sve tri predstave koje sam režirala su bile fantastične, a Marko je pogodio u sridu.
Što je s drugom predstavom “Uspjeh preko noći”?
Moj nije došao preko noći, a još manje ovaj o kojemu govori tekst. Živimo u vremenu kad svi težimo uspjehu preko noći. Imam osjećaj da nam je malo vremena ostalo za nešto što želimo postići. Zlatko Vitez hrabro je postavio Memetov tekst koji inače nije tradicionalni histrionski naslov. Govori o tome kako je uspjeh preko noći udica na koju se lako možemo upecati….
Imamo li puno instant zvijezda u Hrvatskoj?
Tema Memetovog teksta nije vezana za teatar nego za film gdje u uspjeh moguć preko noći. Mnogi mladi glumci koje mediji uzdižu, a iza njih su samo jedan-dva angažmana u sapunicama. Nakon tih sapunica oni malo toga ostave. Ne postoji ozbiljan kazališni angažman u kojemu bi se razvijali i da nakon toga iza njih nešto ostane. To jest problem. Jedna predstava koju sam režirala dobro je prolazila dok jedan od glumaca nije otišao u reality. Kad je otišao tamo, nije se mjesecima mogla dobiti karta za tu predstavu.
Realityji ruše kvalitetu predstava?
Ne nužno. Ruše prirodan odabir. Ponudiš tekst producentu, a on traži zvučnije ime. Možda moj prvi odabir jest bolji, ali on se ne nalazi na komercijalnoj reklami, ne snima sapunice, nije influencer…
Puno je akademski obrazovanih glumaca koji su odbijali uloge u sapunicama. Na kraju supristali jer su honorari puno veći nego u kazalištu.
To je točno. Kao jedan jedini razlog angažmana u takvim projektima navode financijski okvir kao razlog angažmana. Većina njih će priznati da je kazalište njihova jedina prava ljubav.
Ima li previše glumaca?
Apsolutno smo prezasićeni. Imamo mnogo mladih glumaca koji izlaze s Akademija i proći će sezone prije nego što dobiju ozbiljan angažman. Nažalost, država ne vodi brigu o kvantiteti ljudi koji se upisuju na Akademiju. To se ne odnosi samo na Akademiju dramskih umjetnosti.
Uskoro pogledajte cijeli razgovor…
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram
