Nakon senzacionalnog nogometnog uspjeha Vatrenih, mnogima su opet puna usta poruka o vraćanju sporta djeci i mladima te potrebe izgradnje nacionalnog stadiona. No dok riječi pršte na sve strane, djela su suprotna pa tako u metropoli gradonačelnik gura staru ideju novog stadiona, dok istovremeno javna kvartovska igrališta daje u zakup.
VEZANE VIJESTI
Premda se Hrvatska već opekla na dvoranama za potrebe Svjetskog rukometnog prvenstva 2009. godine, uspjeh Vatrenih zapalio je sve, a politika se opet zagrijala za dodatno podgrijavanje nacionalne euforije pa su mnogima ovih dana i na lokalnoj i na državnoj razini puna usta o potrebi izgradnje infrastrukture u vidu nacionalnog stadiona te potrebe da se djeca bave sportom, pri čemu je trenutno u prvom planu nogomet.
Na teren, premda ne i jedini, među prvima je utrčao zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, koji je ovih dana opet aktivirao “Plavi vulkan” i tako trajno ili barem na neko vrijeme kao Pompeje (što se čini čak kao kompliment s obzirom na stvarno stanje toga stadiona) ostavio ruinu u maksimirskoj šumi u koju su utrošena ogromna financijska sredstva.
Nova nogometna katedrala “Plavi vulkan”, koji bi trebao eruptirati na novozagrebačkoj Kajzerici, podsjetimo, priča je stara desetljeće, još jedan iz plejade novih-starih projekata koje zagrebački gradonačelnik reprizira do iznemoglosti. Za projekt “Plavi vulkan” arhitekt Hrvoje Njirić dobio je još 2008. prvu nagradu na natječaju, a premda je tada predviđao stadion kapaciteta 50.000 gledatelja, sada bi bio znatno manji.
“Čim se ova euforija oko dočeka smiri pozvat ću predsjednika Vlade Andreja Plenkovića i predsjednika HNS-a Davora Šukera da sjednemo i dogovorimo se oko izgradnje stadiona čiji bi kapacitet bio 35.000 gledatelja i čija bi cijena bila između 100 i 120 milijuna eura. Grad Zagreb pokrio bi 70 posto troškova cjelokupne investicije u koju bi bilo uključeno i 30 posto troškova zemljišta”, kazao je Bandić prošle subote na Kajzerici, gdje bi se trebalo graditi nacionalni stadion po Njirićevu projektu.
Bandić je uvjeren da će Plenković i Šuker prihvatiti njegov prijedlog, ali na pitanje gdje bi bio kamp nogometne reprezentacije nakon što se odustalo od projekta Svetice, nije želio odgovoriti. HNS, naime, već godinama pokušava naći lokaciju za gradnju nacionalnog stadiona i kampa reprezentacije, kojeg su u suradnji s Gradom Zagrebom htjeli izgraditi na Sveticama pokraj stadiona u Maksimiru.
Pored lokacije na Kajzerici razmišlja se i o lokaciji u Velikoj Gorici zbog atraktivne lokacije, blizine Zagreba i dobre cestovne povezanosti. Nikako ne bi trebalo zaboraviti i da se mnogi pitaju što je s Poljudskom ljepoticom – stadionom koji također treba obnovu, a predstavlja i istinski arhitektonski dragulj, kojem se dive diljem svijeta.
Javnost ‘Plavim vulkanom’ nije bila pretjerano oduševljena prije 10 godina, a pitanje je i što će biti sada, i to iz niza razloga – unatoč opijenosti optimizmom i stvarnoj potrebi za uređenjem infrastrukture, ali na više razina i sustavno, građani i građanke pitaju se ima li ipak važnijih stvari od gradnje stadiona, a upozoravaju i da bi najprije trebalo obratiti pažnju na već postojeću infrastrukturu koja je brojnim nogometnim uzdanicama bila prvi poligon za postizanje uspjeha.
“Otkad su naši rukometaši osvojili 2003. godine naslov svjetskih prvaka, stalno se priča, recimo, o potrebi izgradnje rukometnog doma. Danas je 2018. godina. Dakle, lako je populistički aktivirati priče o nacionalnom ili ne znam kakvom stadionu, ali … Tko će to platiti? Koliko to košta? Lijepo je sanjariti na krilima najvećeg sportskog uspjeha u hrvatskoj sportskoj povijesti, ali treba biti ozbiljan i racionalan kada se radi o ozbiljnim stvarima kao što je stadion. Naš gradonačelnik ima običaj, to je dokazao nebrojeno puta, svašta javno obećavati, a gotovo ništa napraviti. Podsjetit ću na novu scenu HNK, kongresni centar, novu zgradu gradske knjižnice, kazalište u Novom Zagrebu, obnova stadiona u Maksimiru … uostalom, pogledajte kako su Hrvatski nogometni savez i Grad Zagreb u kooperaciji uništili Svetice. Dakle, ajmo biti ozbiljni, ne bacati populističke isprazne bombice u javnost, već za svaku ideju i prijedlog imati konkretne i ozbiljne brojke i projekte pa da javnost može sama realno prosuditi što se može. Ja mislim da bi isključivo na taj način jedan ozbiljan grad i gradonačelnik trebali funkcionirati”, napominje za N1 gradski zastupnik iz redova HNS-a Tomislav Stojak.
Gradski zastupnik iz redova platforme “Zagreb je NAŠ!” Tomislav Tomašević upozorio je početkom lipnja dana da se “raspisuju natječaji za zakup kvartovskih asfaltnih igrališta za košarku i nogomet koja su bila dostupna svim građanima” i podsjetio: “Raspada se stadion u Kranjčevićevoj kojim je ‘upravljao’ NK Zagreb, atletsko-nogometni centar Svetice je zbog fige u džepu HNS-a doživio pravi debakl, u maksimirski stadion je spiskano već 800 milijuna kuna bez naznake kad će se završiti ‘obnova’, a višenamjenska sportska dvorana Arena Zagreb je financijska omča za sljedeća desetljeća. Krajnje je vrijeme za sustavni pristup ovoj temi”.
Stoga je od Odbora za kontrolu zatražio što je jednoglasno usvojeno da se održi tematska sjednica Odbora za koju će Gradski ured za sport i mlade te gradska ustanova Upravljanje sportskim objektima pripremiti sveobuhvatno izvješće o upravljanju gradskom infrastrukturom za profesionalni i rekreativni sport.
Stojak nije optimističan: “Kada nemate strategiju upravljanja i jasnu sliku što uopće želite sa sportskom infrastrukturom u Zagrebu, onda nikakve tematske sjednice ne mogu pomoći. A ako gradska uprava kao svoj redovni posao nema već ‘jučer’ gotovo takvo jedno izvješće, onda je to problem. U našem gradu se uopće strateški ne upravlja infrastrukturom, pa tako niti sportskom – da nije bilo Univerzijade prije 31 godine Zagreb bi danas bio grad bez ozbiljnih sportskih objekata. Svi ključni sportski objekti u Zagrebu i okolici su tada izgrađeni, a danas, na žalost, nisu u dobrom stanju i već im polako istječe uporabna vrijednost. A naša gradska uprava iz godine i godinu nešto planira, a malo toga, gotovo ništa, ne realizira. Pogled na stanje objekata te sredstva koja se za njih planiraju svake godine, a ne utroše se, svjedoče o nepostojanju suvisle politike upravljanja i gradnje sportskih objekata”.
“Prvi sam od zastupnika koji je još prije više od mjesec dana upozorio na nedopustivost davanja u zakup ponekad jedinih športskih igrališta u pojedinim kvartovima, kao što je to grad planirao učiniti s nekim terenima. I to protivno volji mjesne samouprave, koju uopće nije niti pitao kakvi su im planovi za kvartovska igrališta. Tako zapravo ispada da se za naše novce izgrade igrališta pa ih onda nerijetko grad daje u zakup. Pa za koga se onda ona grade javnim novcem? Za sve nas ili samo za odabrane?”, pita Stojak.
“Nedopustivo je da se na takav način radi ali, kao što sam već ranije i spomenuo, jedan od krivaca za to je nepostojanje ikakve suvisle strategije upravljanja postojećima objektima za sport i rekreaciju, kao i za gradnju nove. Da je u načinu upravljanja resursima našega grada najveći kaos, dovoljno govori situacija s igralištem za baseball. Kada se radi izgradnje škole moralo ukloniti postojeće igralište za baseball u Središću, novo se trebalo graditi na Bundeku. A znate gdje se u stvarnosti radi? Na Jarunu i to kao ‘zamjensko’ dok se ne izgradi ‘stalno’ na Bundeku”, upozorava Stojak i zaključuje: “Sportska infrastruktura u Zagrebu i način njenim upravljanjem je kao i ova gradska uprava – zahrđala, dotrajala, nedovoljno dobro održavana te spremna za promjenu novom”.
Međutim, neka od gradskih igrališta unazad nekoliko godina su već u zakupu pa ‘nova’ praksa u Zagrebu zapravo nije nova i prolazi ispod radara javnosti koju se uskraćuje za igrališta izgrađena javnim novcem, podsjećaju iz platforme 1POSTOZAGRAD i upozoravaju da se radi o “najnakaradnijoj eksploataciji javnih dobara, i to namijenjenih prvenstveno djeci i mladima za nečiji profit”.
Stoga su Gradu Zagrebu – Gradskoj skupštini Grada Zagreba, Odboru za prostorno uređenje, Odboru za zdravstvo, Odboru za obrazovanje i sport te Odboru za predstavke i pritužbe uputili zahtjev protiv iznajmljivanja javnih igrališta. Traže da se u lipnju raspisani natječaj poništi te da se takvi natječaji više ne raspisuju, odnosno da se ne produžuju ranije sklopljeni najmovi za javna gradska igrališta budući da kvartovska javna igrališta nisu i ne smiju biti predmetom najma. Ogorčeni potezom grada reagirali su i neki mjesni odbori tražeći poništavanje natječaja.
“Javna gradska, kvartovska, igrališta su javna dobra i predstavljaju ključni segment sportsko-rekreativne infrastrukture Zagreba. Kvartovska igrališta su građena novcem građana i njima pripadaju. Gradska uprava nema mandat poništavati javna dobra, već upravo suprotno: Grad se o javnim gradskim igralištima dužan brinuti kako bi ona – uređena, opremljena i održavana – uvijek bila u funkciji i besplatna za sve koji ih žele koristiti. Ta je činjenica stoljetna praksa u Zagrebu i tako treba i ostati”, navode u platformi 1POSTOZAGRAD, podsjećajući da u razvijenim europskim gradovima ne postoji institut iznajmljivanja vlastitih kvartovskih igrališta namijenjenih za sport i rekreaciju svih građana.
“Natječajem za zakup kvartovskih igrališta Grad nanosi štetu sam sebi, a opravdano je postaviti pitanje u čiju korist? Rješavanje prostornih potreba interesnih grupa, sportskih klubova i organizacija ne smije se rješavati na štetu postojeće javne rekreacijske infrastrukture, u prvome redu malih kvartovskih igrališta čija je uloga – nezamjenjiva. Argument da će privatnik urediti ono što nije uređeno ili održavano je bizaran pred činjenicom da je upravo uređenje igrališta odgovornost gradske uprave kojoj plaćamo porez, najviši prirez i najskuplje komunalije u Hrvatskoj. Za taj novac imamo pravo očekivati uređenu, besplatnu i uvijek dostupnu sportsku infrastrukturu kao što su kvartovska igrališta”, napominju iz 1POSTOZAGRAD.
Zagrebu treba više malih kvartovskih igrališta jer su upravo takva mjesta generatori društvenosti koji istovremeno stimuliraju povećanje javnozdravstvenog standarda i kvalitete života u gradu, a upravo u svjetlu uspjeha hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, platforma podsjeća da je baš svaki reprezentativac nogomet počeo igrati upravo na svom kvartovskom besplatnom igralištu i utoliko su kvartovska igrališta uvijek dostupna svima i preduvjet vrhunskog sporta.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
