Točno su dvije godine prošle od povijesnog "čekanja tramvaja" na zagrebačkom Trgu bana Jelačića i točno godinu dana od pokušaja reprize. Hrvatska može bolje, bio je moto, no kako stvari idu - teško se oteti dojmu da ustrajno dokazuje kako može (i) gore. Razočaranje ne kraju ni u GOOD Inicijativi, čiju smo Martinu Horvat ugostili u "Intervjuu za 5"
VEZANE VIJESTI
Gdje smo danas po pitanju obrazovne reforme, koliko ono što se spominje ima veze s onime za što su se zalagali građani i građanke izašavši čak i ‘na cestu’ dvije godine zaredom?
Horvat: Dvije godine nakon prvog prosvjeda i godinu dana nakon drugog prosvjeda Hrvatska može bolje kojim se tražila transparentnost i poštivanje kriterija u procesu obrazovne reforme, GOOD inicijativa s razočaranjem primjećuje da su očekivanja građana iznevjerena. Odustalo se od cjelovitosti kurikularne reforme. Odbacivanje Okvira nacionalnog kurikuluma te promjene vezane uz odustajanje od donošenja okvira za vrednovanje postignuća učenika, poticanje i prilagodbu iskustava učenja učenika s teškoćama te darovitih učenika svakako nisu promjene u razvojnom smjeru. Tako je projekt preimenovan u ‘Školu za život’, a da ne znamo zapravo što on sve obuhvaća i hoće li trajati duže od jednog ministarskog mandata. Zanemareni su dosadašnji kanali kojima se informirala i uključivala javnost u praćenje provedbe Strategije i reforme kao što su web stranice http://www.novebojeznanja.hr/ i http://www.kurikulum.hr/ što i na simboličkoj razini šalje poruku o prekidu i diskontinuitetu koji je nastupio.
Borba ne prestaje, samo mijenjamo načine borbe i Hrvatska ipak može bolje, zaključeno je, između ostalog, ovoga tjedna na konferenciji GOOD inicijative o obrazovnoj reformi – ali čini se da je sve manje onih koji smatraju da Hrvatska može bolje. Pitanje obrazovne reforme jedno je od ključnih, no ima li nade za obrazovnu reformu ili će ona i dalje ostati samo (još jedan) vječni poligon za politička prepucavanja i utjecaje?
Horvat: Vrijeme će pokazati jesmo li opravdano optimisti kada kažemo da Hrvatska može bolje! Za sada niti na području obrazovne reforme niti u brojnim drugim područjima, kao što su upravljanje javnim dobrima i suzbijanje korupcije, ne možemo biti zadovoljni. HNS je reformu iskoristio za samopromociju i političku trgovinu, a javni interes je ponovno zanemaren. 1.6.2017. ministrica je podržala prosvjede za Cjelovitu kurikularnu reformu; 1.6.2018. odustala je od nje. Ministrica Divjak obećavala je analizu procesa, transparentnost, poštivanje kriterija, a napravila je sve suprotno. Natječaji su izigrani, kriteriji zanemareni, a analize spremljene u ladicu. Ostaje nam i dalje da kao građanke i građani, kao stručnjakinje i stručnjaci, propitujemo odluke vlasti i tražimo odgovornost . Stoga je GOOD inicijativa pokrenula kampanju kojom postavljamo pitanja ministarstvu i ministrici: ‘Kako to, ministrice Divjak?’. Kako to da radite suprotno od onog što ste najavili i u kojem to smjeru idete, odnosno u kojem smjeru vodite obrazovanje?
Koliko odgovornom, ako uopće smatrate da ima kontrolu u svojem resoru, za to smatrate ministricu znanosti i obrazovanja Blaženku Divjak?
Horvat: Ministrica je ta koja je preuzela odgovornost za obrazovnu reformu pa je najodgovornija za aktualnu situaciju odbacivanja cjelovite kurikularne reforme i okretanja parcijalnim i kratkoročnim rješenjima. Možemo pratiti niz stvarno neodgovornih poteza Ministarstva kao i situacije gdje su pomoćnici ministrici radili iza leđa. Sve ovo je pokazatelj da ministrica nema nikakvu kontrolu nad resorom. Sada se ministrica okružila s nekoliko ljudi od povjerenja, ali uski tim nije sustav. Svaki dan učenici i učitelji osjećaju posljedice nesustavnosti i izgubljenosti u Ministarstvu.
Nakon što se nedavno pokušalo prijedlogom Obiteljskog zakona obrazovnom sustavu nametnuti segregacija djece na temelju vjerskih, moralnih i filozofskih uvjerenja roditelja, zadnji je u nizu skandaloznih poteza naputak o prioritetnom zapošljavanju nezaposlenih branitelja kao ravnatelja škola. Ova odluka ponovno pokazuje da nema govora o ozbiljnoj reformi obrazovnog sustava, koja će biti temelj razvoja i napretka.Umjesto uvođenja modela licenciranja ravnatelja koji u ladici MZO-a stoji od 2016. godine i za kojeg nema političke hrabrosti da se konačno i pokrene, a kojim bi se postavili jasni kriteriji potrebnih kompetencija za tu upravljačku funkciju, ovime se u sustav uvodi kadroviranje prema specifičnim povlasticama.
Ministrica ovime pokazuje da podilazi političkim pritiscima umjesto da suvereno i s jasnom idejom vodi resor obrazovanja. Intervencije u sustav koje ministrica radi dodatno ga destabiliziraju, pogotovo škole, a samo ministarstvo djeluje pogubljeno u popuštanju kontinuiranim vanjskim pritiscima. Daljnje trgovanje obrazovanjem, na koje je GOOD inicijativa već upozoravala, vodi u eroziju stručnosti u obrazovnom resoru te rušenje ugleda struke i obrazovnih radnika/ca. Očekujemo od ministrice da promijeni smjer te da intervencije u sustavu temelji na stručnosti i podršci jačanju obrazovne struke.
2018. godina je, a i dalje u školama nemamo na nacionalnoj razini građanski odgoj i obrazovanje te zdravstveni odgoj kao zasebne predmete, već međupredmetno – što nam to govori i koliko su te “oaze” dovoljne da bismo imali odgovorne građanke i građane?
Horvat: Građanski odgoj i obrazovanje je područje odgoja i obrazovanja kojim se razvijaju kompetencije, odnosno znanja, intelektualne i participativne sposobnosti i vještine te demokratske vrijednosti i stavovi, važne za odgovorno i aktivno sudjelovanje građana u demokratskom društvu te za dijalog i suradnju. U Hrvatskoj, GOO uključuje sljedeće dimenzije: političku, ljudsko-pravnu, društvenu, (inter)kulturnu, ekološku i ekonomsku. U Europskom referentnom okviru ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje (Europska komisija, 2014) građanska i socijalna kompetencija jedna je od ključnih za cjeloživotno učenje. Uz nju, šire razumijevanje GOO-a u Hrvatskoj pozitivno utječe i na još dvije ključne kompetencije: osjećaj za inicijativu i poduzetnost te kulturnu osviještenost i izražavanje.
U školskoj godini 2014./2015. uveden je Program međupredmetnih i interdisciplinarnih sadržaja Građanskog odgoja i obrazovanja za osnovne i srednje škole u Republici Hrvatskoj čime se provedba građanskog odgoja treba provoditi međupredmetno kroz sve predmete u osnovnoj i srednjoj školi. Međutim, za razvoj građanske kompetencije pokazalo se potrebnim provoditi projekte i izvan-nastavne aktivnosti kojima se osigurava prostor i vrijeme za GOO te na razini škole dodatno angažirati i educirati učitelje koji će osobitu pozornost posvetiti provedbi građanskog obrazovanja i kojima će to biti i zaduženje.
Međupredmetnost ima svoje jake i strane i svakako ju treba poticati, ali kada se razvoj neke temeljne kompetencije, a to građanska i društvena kompetencija jest, provodi samo međupredmetno onda se disperzira odgovornost i sama provedba se jako razliku od škole do škole. Ovakva situacija ne osigurava zaštitu dječjeg prava na obrazovanje. S terena nam konstantno dolaze potvrde da sve učiteljice i učitelji nisu jednako motivirani niti jednako kompetentni provoditi građanski odgoj i obrazovanje. Dodatno, u postojećim programima preopterećenim činjenicama često nema vremena niti mogućnosti uklopiti građanski odgoj na kvalitetan način.
Ovakvu situaciju su prepoznale brojne škole koje onda kroz izvan-nastavne aktivnosti, izborne predmete ili projekte razvijaju barem neke nove prilike za razvoj građanske i društvene kompetencije učenica i učenika. Prepoznavši potrebu da podrži škole u osiguravanju prostora za razvoj građanske kompetencije učenika Grad Rijeka je proveo pilot projekt uvođenja izvan-nastavne aktivnosti građanskog odgoja i obrazovanja u osnovnim školama. U školskoj godini 2016./17. podržali su uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja u dio zainteresiranih škola, a sada planiraju širenje programa u sve osnovne škole te povećanje satnice na 2 školska sata tjedno sukladno prijedlozima uključenih i rezultatima praćenja i evaluacije koja je pokazala veliko zadovoljstvo učenika i roditelja ovakvim programom. Uspješnoj provedbi programa prethodila je izrada udžbenika za učenike te edukacija učitelja koji provode GOO.
Grad Rijeka je otišao i korak dalje te sustavno podržao razvoj izvan-nastavne aktivnosti za pete i šeste razrede o kojoj najviše možete saznati kroz sam priručnik Učenik građanin. Budući da je Rijeka organizirala i organizacijsko- tehničku podršku školama i evaluaciju zadovoljstva učenika, roditelja i učitelja programom, građanski odgoj se tamo širi i na sve više škola, a planira se nastavak programa za sedme i osme razrede. Ovaj primjer slijede i druge jedinice lokalne i regionalne samouprave kao što su: Osijek, Sisak, Primorsko-goranska i Istarska županija, ali i neke sjeverne jedinice. Organizacije civilnoga društva mogu doprinijeti provedbi građanskog odgoja i obrazovanja kao partneri školama i zajednicama u cjelokupnom procesu pripreme i provedbe, a mnoge organizacije civilnog društva angažirane su i u provedbi neformalnih obrazovnih programa za mlade i učitelje.
Od jeseni ipak kreće eksperimentalna provedba kurikularne reforme u nekim školama – kakva očekivanja imate, što će pokazati “škola za život”?
Horvat: Ministrica možda ima neku viziju što je to ‘Škola za život’, ali tu viziju ne komunicira s javnosti niti imamo potvrdu da je ta vizija usklađena sa Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije. Umjesto toga gledamo promotivnu komunikaciju preko stranačkih web stranica i društvenih mreža iz koje saznajemo da ministrica i njen tim puno rade i puno putuju. Međutim, postavlja se pitanje što rade i kakve će promjene donijeti škola za život te planiraju li se promjene dugoročno ili samo na jedan ministarski mandat? S druge strane, novac namijenjen kurikularnoj reformi u najvećem dijelu će biti potrošen na informatičku opremu. Zanima nas na koja sredstva će se koristiti za održavanje i obnavljanje opreme i koji je dugoročni plan održavanja i korištenja jer su iskustva nekih okolnih zemalja pokazala da se oprema brzo kvari te da su potrebna značajna ulaganja u njenu obnovu. Također, jesu li u školama razvijeni protokoli komunikacije koji uključuju IKT i jesu li škole pripremljene koristiti blagodati tehnologije ili će ih susreti izazovi koje tehnologija sa sobom može donijeti kada uvjeti nisu pripremljeni? Naravno, informatizacija škola je potrebna, ali uz planiranje održavanja te uz uvjete i procedure koje će omogućiti sigurno korištenje. Zanemarivanje sadržajnih segmenata i cjelovitosti reforme dugoročno neće donijeti pomak pa makar imali najmodernije opremljene škole.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
