Rad treba biti po mjeri čovjeka, a postao je prosta riječ

Vijesti 09. svi 201816:03 > 18:02
N1

Oko 70 posto zaposlenih u Hrvatskoj zadovoljno je svojim poslom, pokazalo je istraživanje o zadovoljstvu radnim mjestom i uvjetima rada, koje je predstavio SSSH. No mjesta zadovoljstvu nema s obzirom na to da na europskoj razini prosjek iz 2015. iznosi 86 posto, a prema broju zaposlenih na određeno vrijeme RH sjedi na europskom tronu.

Tri mjeseca po tri mjeseca, uvijek u strahu hoće li biti novih tri mjeseca, uvijek u nadi da će tri mjeseca postati nešto duže, i tako godinama – tužna je to i sve češća stvarnost mnogih radnika i radnica u Europskoj uniji, ali pogotovo u Hrvatskoj koja je rekorderka rada na određeno u EU.

Svatko ima pravo na rad i na slobodu rada, svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život – prava su to radnicama i radnicima u Hrvatskoj zajamčena Ustavom Republike. No premda je riječ o aktu s najvišom pravnom snagom u RH, mnogima se ta prava čine moguća samo na papiru dok je praksa nešto sasvim drugo. Vide to sami radnici i radnice, upozoravaju često i sindikati, a i pučka je pravobraniteljica nedavno izvijestila da su kršenja prava iz radnih i službeničkih odnosa najčešći razlozi zbog kojih su joj se građani obraćali u prošloj godini.

Da je stanje zabrinjavajuće, pokazali su i rezultati istraživanja SSSH o zadovoljstvu radnim mjestom i uvjetima rada predstavljeni na konferenciji ‘Rad po mjeri čovjeka’ u organizaciji SSSH-a i zaklade Friedrich Ebert na kojoj su predstavnici sindikata i akademske zajednice te pučka pravobraniteljica raspravljali o kvaliteti radnih mjesta i sindikalnom odgovoru na taj izazov.

FES / SSSH / N1

Što znamo o kvaliteti radnih mjesta u Hrvatskoj?

Udio zaposlenih na određeno raste i prošle je godine iznosio čak 20,7 posto dok je europski prosjek 14 posto; ugovori do tri mjeseca prošle su godine bili prisutni u 7,1 posto dok je europski prosjek 2,3 posto; prosječno radimo 39,7 sati dok je prosjek EU 37,1 posto; a kada je riječ o ravnoteži radnog i privatnog 81 posto je preumorno za kućanske poslove te 69 posto ima problema s obiteljskim obavezama dok je u EU to 38 posto, podsjetila je na poražavajuće podatke stručna suradnica SSSH za projekte Sunčica Brnardić.

U želji da dođe do konačnog teksta brošure ‘Rad po mjeri čovjeka’, koji bi ponudio ključne elemente za kvalitetno radno mjesto – od visine plaće i zdravih i sigurnih uvjeta rada do mogućnosti učenja i napredovanja te utjecaja kroz kolektivne ugovore – SSSH je započeo ciklus rasprava. Prvu je otvorio predstavljanjem istraživanja o zadovoljstvu radnim mjestom i uvjetima rada, koje je provela agencija Hendal na reprezentativnom uzorku od 500 radno aktivnih ispitanika koji su u zadnjih godinu dana obavljali neki rad u trajanju od najmanje tri mjeseca za koji su bili plaćeni.

SSSH

Oko 70 posto ispitanika u istraživanju izjasnilo se da je zadovoljno svojim radnim mjestom, dok na europskoj razini prosjek iz 2015. iznosi 86 posto, navela je Brnardić, a dok se u Hrvatskoj tek svaki peti radnik izjašnjava da je vrlo zadovoljan svojim radnim mjestom, u Njemačkoj je to svaki treći. Ono što zabrinjava je, istaknula je, drastična razlika između onih koji imaju ugovor na određeno i neodređeno radno vrijeme, pri čemu su ispitanici koji imaju ugovor na određeno nezadovoljni jer im je teže planirati budućnost i osigurati prihode.

Oni su izrazili drastično manje zadovoljstvo po svim elementima i smatrali su da ne mogu utjecati na svoje uvjete rada ni edukaciju, a i manje su zadovoljni radnim vremenom, rekla je Brnardić te kazala i da je po istraživanju najjači razlog zadovoljstva plaća, a na zadovoljstvo radnim mjestom utječu i rad u struci, razina obrazovanja, obuhvaćenost kolektivnim ugovorom te postojanje sindikata.

Nesigurnost radnog mjesta izaziva veliko nezadovljstvo jer se ugovore na određeno vrlo često obnavlja – u prosjeku po pet puta te se sklapaju na mjesec, tri, šest ili 12 mjeseci. Riječ je o lošije plaćenim radnim mjestima tako da je radnik automatski u goroj poziciji, a zanimljivo je i da je istraživanje pokazalo da su ugovori na određeno problem i u javnom i u privatnom sektoru, kazala je Brnardić i upozorila da bez zadovoljnih radnika nema zadovoljnih građana, a bez zadovoljnih građana nema društva koje može ostvariti svoje potencijale.

FES / SSSH / N1

Kakav je to ‘rad po mjeri čovjeka’?

S obzirom na sve ne čudi da je iseljavanje iz Hrvatske u potrazi za poslom sve veći problem, a izvršni tajnik za projekte, edukaciju i europska pitanja Darko Šeperić istaknuo je da ljudi ne odlaze jer žele bilo kakav posao, nego bolji posao i bolju plaću te sigurno radno mjesto.

Traži se ‘rad po mjeri čovjeka’, odnosno, dobro plaćen, koji ne ugrožava fizičko, niti psihičko zdravlje, pruža sigurnost te omogućuje glas na radnom mjestu i ostavlja prostora za privatan život i njegovo planiranje, kako je istaknuo Šeperić zaključujući da je riječ o radu koji vodi računa o dobrobiti radnika i demokratičnoj organizaciji svijeta rada.

I dok se mnogi pitaju je li to mit ili iluzija, uključujući i državnu razinu, Šeperić poručuje da ako država smatra da je to iluzija, onda se možemo pitati čemu nam treba država? Mi smatramo da to nije iluzija, ali smo svjesni i da se to neće ostvariti preko noći, odvratio je zaključivši da se borba za rad po mjeri čovjeka odvija se na raznim razinama, a u svemu tome izuzetno je važan odnos zakona i kolektivnog pregovaranja.

Na tom poslu sindikati se nadaju i potpori organizacija civilnog društva, istaknula je izvršna tajnica SSSH Ana Milićević Pezelj, koja je također podcrtala važnost kolektivnog pregovaranja za razvoj radnih odnosa.

PR

Pučka pravobraniteljica Lora Vidović podsjetila je na podatke iz svojeg izvještaja te upozorila da radnici često žive u nesigurnosti ugovora o radu na određeno vrijeme pri čemu je i ovaj put kao ekstreman primjer navela onaj osobe koja je s bivšim poslodavcem sklopila čak 54 ugovora na tri mjeseca u 15 godina rada. Mnogi pristaju na neplaćene prekovremene sate, u strahu da ne ostanu bez jedinog prihoda, ljudi ili trpe, ili ostaju bez posla, kazala je te naglasila da bi ljudi u sklopu obrazovnog sustava trebali učiti o svojim pravima.

Što naši klinci žele?

O vezi s obrazovanjem govorio je i znanstvenik s Instituta za društvena istraživanja Boris Jokić, iznijevši nekoliko fragmenata iz istraživanja koje se provodi, a u kojem se prati razvoj nekoliko generacija – djecu od sedam, 10 i 14 godina, koje se, između ostalog, ispituje i kakav bi posao željela raditi. Većina njih odgovara da bi se željela baviti poslom koji vole, da bude siguran i stabilan, da mogu pomoću njega platiti račune, da im omogućuje razvoj sposobnosti i znanja te da budu dio tima te da im ostavlja mogućnost slobodnog vremena, pobrojao je Jokić.

Kada život postane surov, želja da radite posao koji volite se izgubi, ali rad po mjeri čovjeka nije mit, niti iluzija, nego nešto za što se trebamo boriti zajedno – i poslodavci i posloprimci, istaknuo je Jokić dodavši da je situacija u praksi drugačija zbog općeg licemjerja koje vlada u Hrvatskoj.

Sandra Laleta s Katedre za radno i socijalno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci govoreći o zakonodavnom okviru upozorila je na raskorak koji postoji između onog što je napisano i kako se provodi. No, elemenata za izmjenu i dopunu ima, neke su stvari nedorečene, a riječ je o studentskom radu, koji bi, smatra, trebalo približiti radnom odnosu kako bi se što manje iskorištavalo studente, ojačati ulogu kolektivnog pregovaranja i inspekcija rada, raditi na pitanju stresa na radu zbog ozbiljnih posljedica i po zdravlje i sam rad te se pozabaviti prikirvenim radnim odnosima, a naše je zakonodavstvo samo formalno usklađeno s onim EU, upozorila je Laleta.

FES / SSSH / N1

Oko demografije se stvara moralna panika

No Vladi kvaliteta radnih mjesta nije u fokusu, upozorio je već u uvodnom dijelu predsjednik SSSH Mladen Novosel, i to iako je upravo potraga za dobrim, a ne za bilo kakvim poslom, kako je opetovao Šeperić, vodeći razlog iseljavanja iz Hrvatske. Radnik nikad – osim ako je riječ o mirovinskom sustavu i Zakonu o radu nije kada je objekt – nije u fokusu, kazala je Milićević Pezelj. Nismo izgubili samo 200.000 radnih mjesta, nego sada gubimo i desetke tisuća ljudi odlaskom u potrazi za boljim poslom, kazao je Novosel.

Ivan Čipin s Katedre za demografiju Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu upozorio je da egzaktnih podataka o iseljavanju Hrvatska nema, ali i dodao da to nije samo naš problem. No upozorio je i da se oko demografije stvara moralna panika i ne bi je trebalo tretirati na taj način. Demografske politike su sam ispomoć u bitnim ekonomskim problemima, važna je sigurnost radnog mjesta, naglasio je Čipin.

Osim nesigurnosti jedan od velikih problema je i diskriminacija kad je riječ o radnim pravima, a ljudi to neprijavljuju iz straha, kazala je pučka pravobraniteljica istaknuvši opet potrebu za osnaživanjem ljudi kroz obrazovanje, a Jokić je poručio da bi ključno pitanje u Hrvatskoj za 21. stoljeće trebalo biti kako osigurati okruženje da se mlada osoba razvije, ali to je, kaže, pitanje kojim se političari ne zamaraju, a riječ rad u Hrvatskoj je postala prosta riječ.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.