Gost Pressinga bio je pisac, scenarist i producent Velimir Grgić.
Priča dana je Saša Pavlić, čovjek koji je, revoltiran, odlučio pješice nositi drveni križ od Rijeke do Zagreba. Kako komentiraš taj fenomen.
“Kao ljubitelj individualizma uvijek cijenim individualne akcije. Svaka promjena, sve potječe od neke ishodišne točke. Je li ovo točka koja će povući nešto osim zanimanja koje će trajati par dana, ne znam, ali cijenim pokušaj. Posebno one pokušaje koji graniče s esktremnim sportom.”
U posljednje se vrijeme pojavila mantra da svim doma prosvjeduju, da su svi Facebook ratnici, a onda kad se treba negdje poajviti – ništa. Pavlića je na Markov trg došlo podržati 50-ak ljudi. Zašto? Je li to neki hrvatski fenomen? Postoji li nešto što u Hrvatskoj može pokrenuti masu?
“Vjerujem da postoji, ako postoji društvo. Iako postoje teorije da društvo već neko vrijeme ne postoji više nigdje. Sve je počelo internetom i tehnologijom, stvari su se toliko fragmentirale. Svaki pojedinac ima svoje pleme, koje nije više toliko veliko. Danas ima 70-ak Facebook grupa koje pokrivaju sve moguće spektre u koje se pojedinac može “uštekati”. Teško da se može kao nekada, kao što je HDZ 90-ih ih aviona bacao letke. Pa otvoriš TV, jedini program, i tamo HDZ. Dana imaš mobitel, otovriš 72 aplikacije, milijuni mišljenja…”
Je li fragmentacija od mainstreama o kojoj govorite dobra ili loša stvar?
“Ništa nije crno-bijelo, lijevo i desno. Istina je najčešće iznad tih pitanja, ne između. Tehnologija je dovela do te fragmentacije, posebice interent. Pojedini kritičari to nazivaju libertarijanskim mokrim snovima. Njima je cilj bio osloboditi pojedinca do te razine da ne ovisi o velikim sustavama. U svakom segmentu, kad se čovjeku pruža toliko izbora, ne može biti više homogenosti. Dobro je oslobođenje pojedinca, ali mainstream je potreban, mainstream je duša društva. Ja sam za opstanak mainstreama, ali bitno je da oko njega žive hiljade malih galaksija u kojima se ljudi mogu pronaći. Zahvaljujući internetu ti danas možeš biti Japanac u Čaovglavama, naručivati si sve preko interneta, živjeti u balonu. Jedino živiš ovdje i plaćaš poreze.”
Što je s političkim mainstreamom? Premijer Plenković često naglašava da je upravo on čuvar tog političkog mainstreama, za razliku od Živog zida i sličnih koji se pojavljuju.
“Još nisam našao politiku koja je bila odvojena od biznisa. Poznavanje politike, političke teorije nije isto što i praktična politika. Kod nas je politika “dođi na četiri godine na vlast uzmi koliko možeš u džep i daj priliku drugima za isto. Sve se vrti oko love.”
Kakvo je stanje s hrvatskim filmom?
“Dugo nisam gledao hrvatski film jer previše radim na filmu pa ne stignem gledati. U godinu dana sam uspio pogledao pogledati jedan film jer sam pokušao producirati tri. Slažem se s općom slikom – da, u zadnjih pet, šest godina stvarno se napredovalo. Je li, daleko od toga. Je li grozno, jest. Jer ovisi isključivo o par izvora financiranja. Što god se zavrtilo uvijek će biti netko ljubomoran i ne postoji industrija. Užasno je teško išta ozbiljno filmski proizvesti. Ali su uvjeti sigurno bolji nego prije.
Može li se povući paralela s korejskim filmskim tržištem? Sjeverna Koreja ipak je za Hrvatsku velika zemlja, no…
“Imajmo na umu to je zemlja koja je 80-ih bila ruralna, onda se nekim ludilom, radom, elektronikom iskopala i kroz demokratske promjene postala jednom od najjačih ekonomija u svijetu. Tu je veliku ulogu igrao film. Pred par godina imali su honorare gotovo jednake kao Holywood što je nezamislivo. Filmska industrija je imala puno pametnih politika. Uveli su pravilo protekcionizma: onaj tko uveze strani film morao je proizvesti jedan domaći. Tu su na početku zavrtjeli svi. Isto imaju svoje probleme, svoje HAVC-ove… Ali imaju i Samsung, Hyundai i ostale firme koje ulažu ogromne novce, ali taj im se novac vraća. Imaju i kvalitetu i novac. Samsung je bio izbacio rekordere pa se vidjeli da Korejci nisu imali šta gledati pa su se u Samsungu prisilili napraviti odjel za filmove.”
Kako biste ste politički izjasnili?
“Ja bih se deklarirao kao nakupina DNK i Homo sapiens, za početak. I onda na to stavljaš elemente svake ideologije koju smatraš zdravom, naprednom i normalnom. Kao poduzenik sam apsolutno liberal, kao čovjek koji smatra da je sloboda pojedinca najsvetije na svijetu, tu sam liberatrijanac… Svaka ideja ima nešto što je zdravo i nešto što nije zdravo.”
Što nedostaje u hrvatskom društvu? Neki kažu da nedostaje liberalnog štiha, drugi će reći da je socijalistički mentalitet koji nas koći, treći govore o povampirenom neoliberalizmu…
“Svi vjerojatno donekle imaju pravo.”
Kako gledate na mantru da je društvo kod nas krenulo u nekom konzervativnom smjeru, da se Crvka bavim stvarima kojima ne bi smjela?
“Crkva se bavi stvarima kojima ne bi smjela već dugo, no to ne znači da je društvo krenulo u krivom smjeu. Crkva se bavi time dok može.”
Nekoliko utjecajnih stranih medija stavilo je našu predsjednicu u kontekst ekstremne desnice. Trebamo li biti zabrinuti zbog takvog imidža?
“Puno sam imao u životu susreta sa strancima, nitko me nikad nije gledao kao fašista. Imao sam problema kad su me 1998., 1999. pitali znam li što je televizor jer nas doživljavaju kao ljude iz pećine, kao primitivce. 2001. su me pitali je smo li popravili ceste ili će im se auti pokvariti. Nikad se nisam susreo da mi netko kaže “ti si Hrvat, ti si ustaša”.”
Televizija je također fragmentirana. Kako doživljavate TV scenu u Hrvatskoj?
“Televizija u je Hrvatskoj definitivno još uvijek jedan od jačih utjecaja. No k nama trendovi uvijek dolaze kasnije.”
Gubi li TV bitku ili će se preustrojiti?
“Mislim da će se preustrojiti, ekran je ekran. Ja osobno ne volim kad mi se nameće sadržaj u raspored, da mi se određuje kad mogu nešto gledati. Danas televizija ide u smjeru da možeš birati. To se mora napraviti inače ćeš nestati kao dinosaur.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
