Gost Studija uživo N1 bio je europarlamentarac Tonino Picula.
Koliko je Aleksandar Vučić sugovornik s kojim je realno graditi odnose između Srbije i Hrvatske?
On je prava personifikacija odnosa kakvi već duže vrijeme vladaju između dvije zemlje, on je ne samo glasnogovornik, nego i protagonist politike koja očito ne daje previše prostora da bi se moglo značajnije izdići iznad ovog stanja.
Hladnosusjedski odnosi?
Nazvao sam to jednom “hladnim mirom”. Smatram da se previše toga lošega već dogodilo između zemalja, propuštene su možda neke prilike, ali izjave poput ove današnje zapravo ne ulijevaju previše nadu da se institucionalno poboljšaju odnosi što bi biklo izrazito važno i imalo bi pozitivan utjecaj i na neke druge regionalne odnose.
VEZANE VIJESTI
Procjenjuje li hrvatska politika krivo Vučića, sjetimo se susreta predsjednice?
Previše je bilo diskusija je li susret dogovoren na pravi način unutar Hrvatske, ispalo je da nije, jer osim kurtoazije, koju je uvijek lijepo vidjeti, pravog pomaka nije bilo i ispada da se ne treba previše očekivati od takvih susreta.
Što onda ostaje, kako poboljšati odnose, Vučić često poziva na licitiranje brojem žrtava – je li to dio njegove ukupne politike, održavanje nekog statusa quo?
Sigurno da Srbija deklarativno svakako radi nastojeći da se što više prepreka otkloni na svom putu u EU, dobila je nedavno jasne naznake ohrabrenja. S druge strane, kako ta aspiracija bude dobivala na težini, moći će biti faktor koji će tražiti jasnije određenje kakvu budućnost žele. Vrijeme u kojem se Srbiju promatralo kao nekakav most prema Rusiji lagano prolazi i mislim da se smanjuje prostor u kojem će moći sjediti na dvije stolice.
Što nam to govori o ukupnosti funkcioniranja vanjske politike?
Pravo je pitanje ima li Hrvatska nakon što je realizirala ulazak u NATO i EU odgovor što učiniti s članstvom dalje?
Ima li ga?
Očito da ga nemamo. Pitanje je koliko imamo integriranu usuglašenu vanjsku politiku među čimbenicima.
Imate li dojam da Plenković zapravo ima želju sam voditi hrvatsku vanjsku politiku?
To je pitanje njihovih unutranjih odnosa, on dolazi iz svijeta diplomacije i on nastoji što više odrađivati političke zadatke, ali mislim da ima prostora za ministra vanjskih poslova, a koliko će on – ministar ili ministrica – to iskoristiti, ovisi o osobnoj ambicioznosti.
Iskorištava li se taj prostor?
Na formalnoj razini ministrica posjećuje Brisel, kontaktira, ali učinak svake politike pa tako i vanjske mjeri se rezultatima.
Kakav je naš skor?
Treba biti potpuno otvoren, unijeli smo u EU naramak vanjskopolitičkih problema, a i sada je EU suočena s problemima koji nisu lako rješivi. Otvorili smo naš razgovor pitanjem kamo ide Srbija osim deklaratornog pitanja, a ona ima razinu obaveza koju nema nijedna druga članica, a što reći o odnosima prema BiH, dogodila se i migrantska kriza koja je prokazala nefunkcionalnost pa i nesposobnost institucija da se nose s ozbiljnim krizama što je dovelo do mnogih problema u funkcioniranju EU.
Aktualno je pitanje Višegradske skupine, Poljska.
Poljska je doista zemlja koja je svojom veličinom i važnošću zaslužila trajno biti u pozornosti EU … Mađarska, Orban je dugo vremena bio zaštićen članstvom u europskim pučanima, pozivali su ga na razgovor. U slučaju Poljske to se nije dogodilo, mnogi tvrde da Poljska danas ne bi mogla postati članica EU, ali Poljska je članica EU.
Koji su dosezi članka 7?
Nakon što je Europska komisija aktivirala članak sedmi, Vijeće mora donijeti proceduru u kojoj se cijela priča zapravo nastavlja i ako ne dođe do nikakvog pomaka, tada se Vijeće uključuje ,mora se konsenzualno donijeti odluku o prekršitelju.
Bilo bi to prvi put, a pozicija Hrvatske?
Mislim da je to pitanje bazičnog politčkog identiteta. O tome se redovno debatira na sastancima pučana, kojih je dio i HDZ, sigurno je premijeru poznata većinska volja pučana, da to nije usuglašeno, ne bi bilo ni aktivacije. … Mi se suočavamo s mnogo nepoznanica, što je hrvatska vanjska poltika, na što stavljamo prioritete, ostaje cijeli niz pitanja kako vidimo funkcioniranje EU. … Brine me, raspravljamo o granicama, o poziciji Hrvatske, gdje će prolaziti granice reformskog jezgra EU, hoće li one doista biti na njemačko-poljskim ili slovensko-hrvatskim, to je ono – hoćemo li biti dio motora EU koji mora osmisliti nužne promjene ili ćemo ladirati i čekati da nam okolnosti odrede. Hoćemo li biti zatvoreni u pasivnu skupinu kojoj će biti isporučena buduća rješenja ili ih kreirati.
Jesmo li već zatvoreni?
Ne treba biti pesimist, ali ne smije se davati hrane onima koji smatraju da RH kao najmlađa članica EU nije pridonijela. … Mi smo u svojevrsnom limbu. Vidimo, Višegradska skupina … očito ulazak u EU nije jamstvo, uvijek je moguć i hod unatrag. Mi smo na raskrižju, EU ne funkcionira, podjela ide horizontalno sjever jug, ali i – na zapadu su tradicionalne konsolidirane demokracije, a na istoku nove članice EU koje žele puno više nacionalni suverenitet i smatraju politiku Brisela neprimjenjivom. Hoćemo li s križanja … Vjerujem da će nakon pomnog razmišljanja RH doista dati svoj doprinos da EU nastavi funkcionirati na europskim vrijednostima, da nećemo biti na krivoj strani.
Kako gledate na glasanje Hrvatske oko Jeruzalema?
Mislim da je bilo kriva odluka onako glasati i da je riječ o primjeru agresivnog unilateralizma. … Koliko god RH imala dobre odnose, ne treba podržavati ovakve stvari, a objašnjenje koje je ponudio MVEP je neuvjerljivo da budem diplomat.
Što očekujete u slučaju odnosa sa Slovenijom oko granica?
Dobro je da su se našli u Zagrebu slovenski i hrvatski premijer, ponovili su poznate stavove, no u međuvremenu je Slovenija usvojila četiri zakona – jedan dio njih ne bi trebao tangirati postojeći režim, a jedan dio u primjeni može dovesti do incidenata, nadam se da su Zagreb i Ljubljana svjesni da im ne odgovara eskalacija krize. Pravo je pitanje što će EK napraviti, ona kao da je odlučila sačekati kako mogu same zemlje približiti stajališta. Slovenija će vršiti pritisak, ali neće moći sama rijeći određenu granicu bez privole EK, ona je ipak suzdržana, a arbitraža ilzazi u suret mnogim hrvatskim zahtjevima, no ostajemo vezani odlukom Sabora što ne znači da ne treba razgovarati i sadržajdogovoriti u nekom drugom obliku.
