Molitve i intervju sa svećenikom na satu hrvatskog jezika

Vijesti 28. pro 201708:02 > 08:14
Ilustracija

U knjizi 'Snaga riječi' za 7. razred osnovne škole od učenika se traži da pozovu Isusa u posjet svojim obiteljima, da napišu zamišljeni intervju sa svojim svećenikom i vlastitu molitvu Bogu, da odgovore na pitanje osjećaju li se pozvanima služiti Kristu, kao i da na internetu pronađu dijelove evanđelja koje će pročitati razrednom odjelu.

Rječ nije o udžbeniku iz vjeronauka, nego o čitanci iz hrvatskog jezika, i to najpopularnijoj čitanki za sedmi razred, a navedena pitanja i zadaci nalaze se u poglavlju ‘Vjera i domovina’ kao sastavni dio metodičke obrade sadržaja triju religioznih pjesama – ‘Nađeni Bog’, ‘Kuda bih vodio Isusa’ i ‘Ribar ljudi’.

U iščekivanju očitovanja ministrice znanosti i obrazovanja Blaženke Divjak o primjerenosti metodičkog instrumentarija čitanke ‘Snaga riječi 7’ u nastavi hrvatskog jezika, o tome trebaju li se pitanja i zadaci prilagoditi i onim učenicima koji nisu kršćanske vjeroispovijesti ili nisu religiozni te jesu li oni u ovom slučaju diskriminirani, tportal je dobio institucionalni odgovor sa Sveučilišta u Rijeci.


“Hrvatski jezik je obvezni predmet za sve učenike, a sadržaj čitanke u ovom partikularnom slučaju integrira vrijednosno jednosmjerne poruke. Sadržaj navedenih pjesama, a posebice zadatci koji su navedeni u čitanci i koje učenici trebaju izvršiti, vrijednosno impliciraju da se oni kojima se autori teksta obraćaju deklariraju kao pripadnici katoličke vjeroispovjedi”, navodi se u odgovoru kojeg potpisuju članovi Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Rijeci.

“Imajući u vidu da je identitet jedna od vrijednosti kojoj Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno srednjoškolsko obrazovanje (dalje: NOK) daje osobitu pozornost, valja imati na umu i kontekstualizaciju buđenja, poticanja i razvoja osobnog identiteta učenika koji se, kako stoji u NOK-u, treba istodobno povezivati s poštivanjem različitosti.

‘Prikladno za izborni vjeronauk’

Upravo interkulturalizam predstavlja jedno od načela NOK-a koje čini vrijednosno uporište za ostvarenje odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj. Na sličan se način prema ovom pitanju postavlja i sam Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi u kojem se, među ciljevima i načelima odgoja i obrazovanja, između ostaloga, ističe kako je učenike potrebno odgajati i obrazovati za život u multikulturalnom svijetu, za poštivanje različitosti i toleranciju (čl.4, st.3). U tom smislu, analizirajući partikularne sadržaje i zadatke iz perspektive jednousmjerenosti prema određenoj vjeroispovjedi (u ovom slučaju katoličkoj), može se raspravljati o tome jesu li ovim sadržajima i zadacima dovedeni u pitanje vrijednosti, načela i odgojno-obrazovni ciljevi NOK-a i drugih kurikularnih dokumenata, kao i Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi.

Činjenica da se ove tri pjesme nalaze u čitanci hrvatskog jezika za sedmi razred osnovne škole povlači za sobom i kompleksnije pitanje odobravanja udžbenika, koje je regulirano Zakonom o udžbenicima za osnovnu i srednju školu i Udžbeničkim standardom. Slijedom etičkih zahtjeva navedenim u Udžbeničkom standardu, udžbenik treba, između ostalog, promicati vjersku ravnopravnost pojedinca i društvenih skupina te osvješćivati pravo na različitost. Zbog svega navedenoga, partikularne sadržaje i zadatke kroz koje učenici mogu izraziti i razvijati stavove i vrijednosti u skladu sa svojim vjerskim identitetom, poput ovih iz čitanke, smatramo prikladnim u okviru izbornog predmeta vjeronauka, ali ne i u okviru obveznog predmeta kao što je hrvatski jezik”, stoji u odgovoru riječke Pedagogije.

‘Snaga riječi’ najpopularnija je hrvatska čitanka za 7. razred

Prema tablici Ministarstva znanosti o preferencijama učitelja u odabiru udžbenika, dostupnoj na webu, ‘Snaga riječi 7’ u izdanju Školske knjige najpopularnija je hrvatska čitanka za sedmi razred (u 615 razrednih odjela ili 33 posto), iako je u stopu prati ‘Modra čitanka’ u izdanju Profila (585 razrednih odjela, 31 posto). Iz Ministarstva objašnjavaju da su to rezultati individualnog izjašnjavanja učitelja odnosno nastavnika o prikladnosti udžbenika i pripadajućih dopunskih nastavnih sredstava iz 2014. godine, kad je objavljen još važeći Katalog obveznih udžbenika za školsku godinu 2014./2015. ‘Ti podaci služe isključivo za eliminaciju izdanja s postotnom zastupljenošću manjom od 10 posto’, navode iz Ministarstva, dodajući da ‘stručni aktivi’ biraju izdanja koja će biti u uporabi u školama najmanje iduće četiri školske godine.

Zvonimir Mahečić iz Protagore, udruge za zaštitu prava ireligioznih osoba, poručuje da je navedeni sadržaj udžbenika ‘Snaga riječi 7’ tek jedan primjer potpune inficiranosti školskih udžbenika, čitanki i radnih bilježnica kao i pratećih materijala religioznim sadržajima.

‘Zamišljeni intervju sa svojim svećenikom, inzistiranje na izgovaranju molitve u trenucima kad mlade i još nedovoljno izgrađene osobe posustanu ili za to osjete potrebu, pozivanje Isusa u posjet obitelji i sl. nije ništa drugo nego oblik prisilne indoktrinacije, a molitva postaje panaceja koja čudotvorno liječi i razrješava sve teškoće i probleme’, kaže Mahečić, dodajući da treba samo pogledati svjetsku povijest i sadašnjost te u užem smislu naše svakodnevne živote, a pogotovo onih koji se u moć molitve zaklinju, da se ‘potpuno jasno uoči koliko je to uzaludno nastojanje’.

‘Ne treba ni trenutka sumnjati da se sve ovo radi zato što se može raditi! Konzervativno svećenstvo u sprezi s isto tako konzervativnim političkim subjektima te, na žalost i osobama iz javne i ‘znanstvene’ sfere društvenog života provode prisilno rekonkvistu (ponovno osvajanje, op. a.), i čine to tamo gdje ima najviše šansi za uspjeh – u glavama male djece i mladih u pubertetu. Dok se ideologiziranje odgojno-obrazovnog procesa kroz, primjerice, učlanjivanje u pionire smatra dokazom jednoumlja i nasilne implementacije jedne ideologije, kudikamo gore jednoumlje danas nitko ili skoro nitko ne smatra problematičnom implementacijom još isključivije ideologije među školske zidove’, napominje Mahečić za  tportal..

Po njegovom sudu, ovo nije ništa drugo nego provedba organiziranog nasilja od strane konzervativnih krugova nad svima drugačije mislećima i osjećajućima, pri čemu crkva, jedan dio politike i jedan dio roditelja nameće svoja uvjerenja šutljivoj većini koja se ne bi ‘štela zameriti’, a onima koji se usude aktivno dovesti u pitanje taj pristup se na različite načine zagorčava život i prijeti.

‘Crkva i politika žele uvjeriti sve nas, a naročito mlade, da nema smisla i vrijednosti života izvan religijskog poimanja svijeta. Zato se upravo zubima i noktima bore protiv svih nastojanja da se mlade ljude kroz odgojno-obrazovni proces prvenstveno nauči da budu dobri ljudi, odgovorni građani, nauče kako razmišljati – a ne što moraju misliti – putem analize i sinteze informacija i dostupnog znanja, da nauče sve što mogu o sebi i svojoj okolini. Dobrim dijelom upravo iz ovih razloga Hrvatska se pokazala u zadnjih četvrt stoljeća kao jedno od najneuspješnijih tranzicijskih društava, a mladi i školovani i svi oni koji imaju nešto za ponuditi bježe iz nje glavom bez obzira’, poručio je Mahečić.

Sve različitosti diskriminirane

Činjenica je, kaže, da su sve različitosti kod nas diskriminirane, ali rješenje nije u tome da se obrazovni proces prilagodi i za one drugih religija, već u tome da se svi religijski sadržaji izbace iz programa javnog školstva.

‘Ono što može ostati, odnosne treba uvesti jest stručno i znanstveno izučavanje religijske kulture kroz povijest i širom svijeta, pri čemu bi se ovoj temi pristupalo kritički i analitički kao i svakoj drugoj obrazovnoj cjelini. Upravo na taj način djeca bi upoznala temeljne životne i religijske poglede te razumjela njihovu zavisnost o vremenu, prostoru i kulturi’, zaključuje Mahečić.