"Ne može se javni sektor voditi kao štalu"

Vijesti 27. pro. 201710:39 > 10:49
Podijeli:
Izvor: N1

Ina, Agrokor, HEP, hrvatsko gospodarstvo - neke su od aktualnih društveno-političkih tema na koje se u razgovoru za Novi dan osvrnuo saborski zastupnik i predsjednik stranke "Promijenimo Hrvatsku" Ivan Lovrinović.

Vidjeli smo 10 godina upravljanja Inom, što nam govori?

Ina je ustvari iz te jedne kratke povijesne perspektive školska priča o propadanju javnih kompanija, priča o tipu hrvatskog kapitalizma i kako strateški partner s manjinskim udjelom dobiva veća upravljačka prava što se nigdje ne događa. To je priča o hrvatskoj privatizaciji i strateškim partnerima i kada vidimo što su sve donijeli Hrvatskoj mi danas vidimo da je Ina u svakom pogledu prilično devastirana i pitanje je koliko ona danas uopće vrijedi i što s njom učiniti jer se strateški partner nije prema njoj odnosio u maniri dobrog gospodara. Stalno se priča o gašenju rafinerija, broj radnika u sustavu Ine se drastično smanjio. Imamo problem, premijer je prije godinu dana na Badnjak pompozno rekao da ćemo vratiti Inu u hrvatske ruke – što god to značilo, dobro je zvučalo – nije rekao kako će to napraviti, otkud mu novci, koja je strategija. Ina je bila ponos hrvatskog gospodarstva, respektabilna kompanija u svijetu, imala je izuzetne stručnjake, ali vrijedost se mjeri po zalihama nađenog plina i fate, a ne brojem benzinskih pumpi.

Zašto investicije i ulaganja u Hrvatskoj nisu bila uspješna?

Vlasti su u zemljama poput Češke ili Slovačke imale koncepciju razvoja zemlje, detektirali su određene sektore i ciljano su se trudili razvijati najvažnije industrije. Postavlja se elementarno pitanje – kada je koja Vlada rekla nekome: dođite ovdje, dobit ćete određene privilegije, ali kao kontračinidbu morate napraviti porizvodnju na području Hrvatske. Vidimo da svih ovih godina nije bilo takvog ponašanja.

Je li Vlada pomagala ili odmagala, mnogi se žale da regulativa opterećuje?

Imamo sustav kapitalizma koji ne daje ni poduzetnicima slobodu razvoja, političke strukture su poduzetništvu odmagale, gnjave ih novim zakonima, parafiskalnim nametima, mora ih se rasteretiti kako bi radnici mogli dobivati veće plaće i minimalce. Od 1993. godine do danas uloženo je oko 32 milijarde eura, ali u investicije koje već postoje, turistička poduzeća i farmaciju, malo ih je pokrenutih iz početka. Slovačka se primjerice povezala s Azijom i Korejom, ovdje nema smislene politike, ona vedri i oblači, nameće sebe, ako nije tako, onda Vlada i ministri nisu važni, oni žele da ih netko poteže za rukav. Oko priče o Ini ste najmanje vidjeli stručnjake. Stalno se nešto prodavalo. Opet se politka oko HEP-a plete, još za vrijeme Milanovićeve vlade Vrdoljak je aktivno radio na tome da 25 posto dionice proda HEP-a i vidjet ćete, odmah nakon nove godine da će ići priča o prodaji HEP-a.

Hoće li netko jednostavno morati reći građanima da će Inu kupiti Rosnjeft?

Hoće li tu biti određenih dogovora u smislu zamjene ruske strane i mađarskog dijela pa da se omekša situacija oko Sberbanka, to ne znam, ali morala bi o tome morala biti obaviještena hrvatska javnost. Ne možete reći da će biti vraćena u hrvatske ruke, a ne znamo o čemu se radi, jedni brane interes zapada, drugi istoka, a hrvatski interes nema tko da brani.

Bi li ulazak Rosnjefta bio dobar za inu?

Energetika je najnovije najmoćnije oružje u rukama Rusije, Europa je ovisna o uvozu plina, to je priča o novim geostrateškim konsideracijama i na ovome području. Što je pozcija Hrvatske, mora se jasno reći, ako s e politika opredjeljuje za jednu strranu, ako trpimo štete, onda one moraju biti kompenzirane. Ovdje konačno netko mora početi štititi hrvatski nacionalni interes, a istovremeno se geostrateški pozicionirati.

Kako vidite situaciju oko nacrta nagodbe Agrokora?

Obuzela me lagana tuga kada sam gledao Ramljakovu prezentaciju, hladno priopćenje kasnije oko dobavljača, … znak da je lex Agrokor praktično ozakonio prevaru … premijer je stalno govorio da želi zaštititi dobavljače i radna mjesta, a nije zaštitio dobavljače, osim nešto malo, vidjeli smo čak i predstavnicu velikog dobavljača, a vidimo da su i oni sudjelovali u poslovima s mjenicama. … Zašto ni do danas ne znamo tko su autori lex Agrokora, zašto se nije išlo po stečajnom zakonu, a vidimo da je riječ o stečaju s elementima predstečajne nagodbe. I ovdje se opet radi o geoolitičkom repozicioniranju distribucije poljoprivrede i prehrambene proizvodnje, opet je ostala najmanje zaštićena hrvatska prozvodnja.

Što je s dioničarima Agrokora?

Znamo što znači biti dioničar, dijeliti dobro i zlo kompanije. Kad imate dionice, sudjelujete u riziku. Po ovome će se izdvojiti zdrava jezgra Agrokora, s druge strane će biti ono opterećeno dugovima i tu će zaglibiti mnogi.

Što s odštetnim zahtjevima, već se javljaju mnogi, što će to značiti za Agrokor dalje?

Mnogi su upozoravali da će do toga doći. Taj problem može na kraju koštati porezne obveznike iako je rečeno kad se lex Agrokor donosilo da oni to neće osjetiti. Postoji mogućnost da preko naših leđa bude plaćen ceh onih koji nisu bili dorasli ovom poslu, a radili su za tuđe interese.

HEP, vjerujete li da će biti prodan?

Obično se ovih godina od rata stalno govorilo da se država treba maknuti iz privrede kao neefikasna, a pokazalo se da – Agrokor – privatno vlasništvo može biti takvo. Trebamo socijalno tržišno gospodarstvo.

Gdje postoji takav model?

Njemačka, nordijske zemlje dok SAD vodi rigidni kapitalizam. Potrebna je nova ekonomska paradigma, o tome smo trebali razgovarati prije 10-ak godina, gaze nas novi trendovi, a mi se još bavimo rođačkim kapitalizmom. Nikad nisam dobio odgovor od SOA-e oko toga je li Agrokor sigurnosni rizik, a pitao sam. Postoje problemi – Petrokemija, HEP – izbit će u prvi plan.

Mislite da će se Vrdoljak baviti Inom, HEP-om?

Mislim da je visoko motiviran baviti se energetikom, ne bih htio biti prorok, no pustimo prve tjedne nakon nove godine da vidimo koji je bio interes. Ne može se javni sektor voditi kao štala, da politika radi što hoće. Njemačka ima model u kojem se štiti nacionalni interes, Hrvatska treba generalku, ljude čistih ruku, treba novi izborni sustav – ova je rak rana, potreban nam je pozitivan politčki prevrat s novim strankama i kulturom odgovornosti prema građanima, radnicima i poduzetnicama.