Glazbeni kritičar, kolumnist i novinar Večernjeg lista Branimir Pofuk bio je gost Pressinga s Petrom Štefanićem.
Koliko vi često tjedno, mjesečno odete u Lisinki?
Otprilike jednom, dva puta tjedno. Dolaze građani u velikom broju.
Na komemoraciji Slobodanu Praljku niste bili?
Nisam.
Kako ste doživjeli komemoraciju?
Kao nešto krajnje neprimjenjeno. Dvorana Lisinski za mene i za mnoge je posvećeno mjesto, mjesto posvećeno kulturi. Nije da nije bilo koječega tamo. I političkih skupova, etičkih sudišta.
S druge strane, dvorana je u vlasništvu Grada Zagreba i pripada svim građanima. Demokratski bi trebalo biti dostupna svim građanima i udrugama, pa i udruzi koja se zove Hrvatski generalski zbor.
Nije sporan ni general Praljak, povod je bila njegova smrt. Njegov čin je nešto što je potreslo svakoga, na različite načine, ali problematični su oni koji sada nastavljaju govoriti u njegovo ime. On je rekao što je htio poručiti. Sada dolaze na scenu oni koji to žele kapitalizirati, izvući neku svoju korist.
Tu se događaju lažna licemjerja. Kada gledamo kakve su izjave davali na početku, prvih dana, premijer i u Saboru, možda bi bilo najbolje da se ta komemoracija održala u Saboru. Imali smo tamo igrokaz s minutom šutnje, koja na kraju i nije bila minuta šutnje za Praljka. Komemoracija u Saboru bila bi još veći skandal, ali bi bolje odražavala ono što velik dio naše politike misli.
Ja sam na kraju bio jako zadovoljan ishodom. Razlikovao bih ljude koji su iskreno potreseni, koji slušaju poruke koje im se šalju iz Sabora i medija, koji misle da je osuđen cijeli hrvatski narod i ljudi koji iskreno suosjećaju sa smrću gospodina Praljka. Meni su problematični uvijek oni koji njih pozivaju, koji im sugeriraju to osjećanje. To su već problematične stvari. Što se dogodilo? Došlo je sedam autobusa, nikakve potrebe za posebnom regulacijom prometa nije bilo. U Lisinski stane 1.800 ljudi. Kada uzmemo one koji su stajali okolo, to je bilo 2.500 ljudi uvrh glave. Sve to skupa je jedan politički promašaj. Ono što sam se ja pitao, zašto ta komemoracija nije u Mostaru?
Nije bilo njegove obitelji?
Ja da sad idem iščitavati bilo što… To su privatne stvari ljudi, dovoljno je reći da oni nisu došli.
Odnos između kulture i veteranskih organizacija u ovoj zemlji. Žele krojiti odnose u HAVC-u, Noć kazališta su zaustavili.
Nažalost se nismo pomaknuli iz vremena komunizma kada smo to imali. To se zvalo SUBNOR. Kada je trebalo, državi su bili dobra poluga kada se htjelo nešto spriječiti. Tada bi se animirali borci. Rječnik isti, da to ruši dostojanstvo, tekovine. Samo zamijenite NOB Domovinskim ratom. Spomenuli ste Noć kazališta, to je jedan od najvećih antikulturnih klimaksa ove godine.
Što bi bili antivrhunci ove sezone?
Kultura je neodvojiva od civilizacije. Što je antikulturno je anticivilizacijsko. Antikulturna globalna pojava je američki predsjednik Trump.
Uskoro više…
