Premda je Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji iz 2012. godine u odnosu na onaj iz 2009. stvorio značajno poboljšan pravni okvir, neplodni parovi, a u Hrvatskoj je to svaki šesti, i dalje muku muče pri liječenju. Planirane izmjene Vlada je već dvaput "preskočila", a liječenje neplodnosti neki i dalje žele "zatvoriti" u svjetonazorska pitanja.
“Sukladno prijedlogu godišnjeg plana normativnih aktivnosti Vlade Republike Hrvatske, planirane su izmjene Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji u trećem tromjesečju 2016. te u prvom tromjesečju 2017. U oba roka do najavljenih izmjena nije došlo. Nažalost, u udruzi Roda ne raspolažemo informacijama radi li se trenutno na novom prijedlogu Zakona i postoji li radna skupina koja se time bavi. Jedina informacija kojom raspolažemo je da je u dvije godine Zavod za transplantaciju i biomedicinu u ustrojstvu Ministarstva zdravlja bilo tijelo koje je tražilo izmjene Zakona o MPO”, navela je za N1 Klaudija Kordić, voditeljica programa Medicinski potpomognuta oplodnja u udruzi Roditelji u akciji (RODA).
VEZANE VIJESTI
Podsjetimo, u novom sazivu Nacionalnog povjerenstva za medicinski pomognutu oplodnju (NPMPO), koje je bilo imenovano na “staru” godinu, odnosno 31.12.2016., usprkos odredbama važećeg Zakona o MPO nije bilo stručnjaka iz područja prava, predstavnika Nacionalnog bioetičkog povjerenstva za medicinu iz područja etike, kao ni predstavnika udruge pacijenata.
Na tu je neregularnost kao udruga koja zastupa prava i interese pacijenata suočenih s neplodnošću RODA višestruko ukazivala i tek je nakon medijskog pritiska ministar zdravstva Milan Kujundžić, gotovo dva mjeseca nakon razrješenja i imenovanja samo dijela članova ovog gremija, imenovao članove Nacionalnog povjerenstva za medicinski pomognutu oplodnju sukladno Zakonu o MPO te od ožujka 2017. godine NPMPO opet ima i predstavnika udruge pacijenata.
Država se demografskim mjerama busa u prsa, a što je s neplodnim parovima?
Međutim, vezano uz suradnju u radnoj skupini za izradu novog prijedloga MPO zakona, Kordić kaže da nažalost nemaju nikakva saznanja: “Unatoč tome što je predstavnik udruge pacijenata 2016. bio imenovan i u radnu skupinu za izradu novog zakona, ta je radna skupina razrješena, a sastanka te radne skupine po našim saznanjima od polovice 2016. nije bilo, odnosno na istu više nismo pozvani”.
“Dolaskom novog ministra zdravlja, kod kojeg ćemo u skorije vrijeme tražiti sastanak vezano za sve probleme koje se vežu uz postupke medicinski potpomognute oplodnje, MPO liječenje i neplodnosti palo je nažalost u neki drugi, treći ili deseti plan”, upozorava Kordić.
Istovremeno, ključni problemi u liječenju neplodnosti u Hrvatskoj i dalje su isti, a ogledaju se “u nepostojanju jedinstvenog Državnog registra i time povezanoj netransparetnosti; u nepostojanju banke gameta i posljedično u neodgovarajućem prekograničnom liječenju; u zakonskom ograničenju oplodnje 12 jajnih stanica i u posljedicama koje takva restrikcija donosi; u razlici u kvaliteti liječenja neplodnosti i velikom jazu između tretmana u državnim i privatnim – MPO centrima te u nerealnom niskom iznosu refundacija Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) koje se neminovno mora odraziti i na uspješnost liječenja”, pobrojala je za N1 Kordić.
Što (ne) radi Ministarstvo zdravstva?
Iz Ministarstva zdravstva početkom godine najavili su da će Državni registar o MPO-u biti uspostavljen do kraja godine i da će u njega biti uključeno svih 12 javnih i privatnih ustanova koje provode MPO. U veljači su ustvrdili da rade na nadogradnji centralnog informatičkog sustava. Sada je prosinac na vratima, a registra nema. Zašto i kada će biti gotov, radi li se na novom prijedlogu Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji, kao i na niz drugih pitanja do objave ovoga teksta odgovore iz Ministarstva zdravstva ni nakon tjedana nismo dočekali.
S obzirom na to da ne postoji Državni registar o MPO-u, a zbog nepostojanja zakonski propisane evidencije, u Hrvatskoj je nepoznat broj postupaka koji se provode, broj ostvarenih trudnoća, kao i broj djece rođene metodama MPO-a. A to znači da se ne može ni utvrditi uspješnost liječenja neplodnosti postupcima MPO-a u ovlaštenim zdravstvenim ustanovama, niti se na bilo koji egzaktan način mogu vrednovati rezultati liječenja u tim ustanovama i uspoređivati njihovi rezultati na području liječenja neplodnosti, upozoravali su opetovano iz RODE.
Iz Ministarstva su pak ranije odgovarali da su, u skladu s Direktivama EU, svake godine Europskoj komisiji dužni slati izvješće o obavljenim MPO postupcima za razdoblje od unatrag dvije godine. Tako su prošle godine poslali zbirno izvješće za 2012. godinu, a u svibnju su trebali poslati izvješće za 2013. godinu. Kad se vratimo u aktualno vrijeme, podsjetimo da je 2017. na izmaku, a struka i zainteresirana javnost često upozoravaju da su prikazi podataka koje Ministarstvo objavljuje na svojim stranicama nepotpuni i netransparentni jer nedostaju svi ključni podaci koji se uobičajeno nalaze u izvješćima središnjih regulatornih tijela za MPO u europskim i drugim razvijenim državama i pitaju se je li razlog takvom postupanju kako bi se prikrilo stvarno stanje koje je još lošije nego što se čini.
“Liječenje neplodnosti ne može i ne smije biti svjetonazorsko pitanje”
Prije koji tjedan diljem Europe održan je Europski tjedan (ne)plodnosti u obilježavanje kojeg se uključila i udruga Roda, a Kordić upozorava i na širu sliku: “Problemi vezani za liječenje neplodnosti u Europi su sasvim sigurno nepotrebno stigmatiziranje ljudi kojima je potrebna medicinska pomoć kako bi ostvarili roditeljstvo, time i tabuiziranje neplodnosti kao bolest. Zasigurno otežava i veliki utjecaj vjerskih udruga koje bi, ne samo u Hrvatskoj, već i primjerice u Poljskoj, na Malti … potpuno zabranili liječenje neplodnosti medicinski potpomognutom oplodnjom kad bi im se pružila takva mogućnost”.
“Vjerujemo da Hrvatska može postati zemlja poput Danske u kojoj je šest do sedam posto od ukupno rođene djece rođeno uz pomoć medicinski potpomognute oplodnje. No potrebna je dobra volje i opredjeljenje Ministarstva zdravstva te sasvim sigurno manje opterećen pristup ovom vidu liječenja”, ističe Kordić i poručuje: “Liječenje neplodnosti ne može i ne smije biti svjetonazorsko pitanje!”
