Svi ga znaju kao dobrog duha splitske luke. On je tata mata za trajekte. Gotovo cijeli svoj radni vijek proveo je u splitskoj trajektnoj luci. Ovo je priča o Anti Mrvici koji sljedećeg tjedna odlazi u zasluženu mirovinu.

Savjetuje, informira, upravlja i organizira. I tako već dugih 27 godina.

”Moj je moto da sam ja ovde radi putnika i brodova, da nisu putnici i brodovi radi mene i informaciju treba dati stvarno pravu”, kaže Ante Mrvica, koordinator Jadrolinije za splitsko područje.

Pa to svakodnevno i čini. Ovim Zagrepčanima, koji su zakasnili na trajekt za Korčulu, nudi alternativu preko Pelješca.

”Morate ići na autoput, nemojte slučajno ić’ magistralom jer do Omiša nećete doći za dva sata”, savjetuje neumorni Mrvica.

Putnici, brodovi i splitska trajektna luka njegov su život. Ljeti je u luci od zore do mraka. Dnevno obavi i do pet stotina poziva. I nije mu teško. Ipak, oni noćni znak su da nešto nije kako treba.

”Bilo da je vezano za požar, prometne nesreće na otocima ili spašavanje nakon dva minuta moraš nešto reći – može ili ne može. Ne smije se zanemarit sigurnost putnika”, govori Mrvica.

Uvijek zna točan raspored brodova, s kojeg veza koji trajekt isplovljava, uvodi izvanredne linije, intervenira po potrebi. A nakon toliko godina iskustva i rada po izgledu raspoznaje koji će turist gdje.

”Da vi idete tako sa boršinom i zgodna cura i nosite buket cvića – vi idete za Brač. Ako potežete dvi torbe, kufer i demižanu vi idete ili za Vis ili Velu luku ili za Lastovo”, govori iskusni morski vuk.

Cijeli je život ulagao u znanje. Završio je dva fakulteta, magistrirao, doktorirao. Znanje i praksu sada prenosi i studentima.

”Kad se to uklopi jedno i drugo mislim da rezultati budu puno povoljniji, i da studentice i studenti steknu puno više znanja, puno više radnog iskustva. Dobro je kada na nekoga dio svoga znanja možeš prenijeti”.

Ipak, nakon 45 godina rada, idućeg vikenda, zadnjeg u kolovozu, Ante Mrvica odlazi u mirovinu. Kad Mrvica ode – najvjerojatnije ostaje tek automat. A taj automat ne može prepoznati nervozu, predvidjeti gužvu, ne može putniku preporučiti alternativnu rutu, a najmanje od svega može pogledati u nebo i reći bit će nevera.

Učinio je puno toga. Vrijeme u mirovini će, kaže ovaj dobri duh splitske Trajektne luke, kratiti pisanjem znanstvenih radova i bavljenjem poljoprivredom i ribarstvom na svom rodnom Žirju.

”Malo rasporediš vrime da ne padneš u depresiju”, kaže.

I još daje riječ – ženu će napokon odvesti na slapove Krke. Ono što obećava već 30 godina.