Ime Trgu se ne bi mijenjalo da je raspisan referendum o Titu

Vijesti 20. kol. 201713:18 > 13:24
Podijeli:
Izvor: N1

"Energija koja se potrošila oko promjene imena Trga trebala se utrošiti na nešto drugo. Recimo, znamo da je Državna revizija ustanovila da je oko 80 posto pretvorbe i privatizacije napravljeno na nelegalan način", komentira Rada Borić.

Dugogodišnja društvena aktivistkinja, feministica i borac za ljudska prava Rada Borić krajem prošle godine odlučila je ući u aktivnu politiku. Postala je potpredsjednica Nove ljevice, a na lokalnim izborima u svibnju ove godine izabrana je u zagrebačku Gradsku skupštinu. U intervjuu za Novi list objasnila je zašto se protivi ukidanju Trga maršala Tita u Zagrebu.

Godina je 2017., a mi počinjemo s Titom.

Godinu 2017. bismo trebali živjeti baveći se stvarima koje se tiču života građanki i građana. Čini se da tema Tito dobrim dijelom služi da se zamagle stvarni problemi, pa se stoga radije bavimo povijesnim, pitanjima, i to na pogrešan način. Nije ljevica ta koja nameće temu Tita. Ne znam koga ste s ljevice mogli čuti da ističe temu kao najrelevantniju za hrvatsku sadašnjost. Nažalost, moramo o njemu reaktivno govoriti jer činjenice iz Drugog svjetskog rata postaju alternativne činjenice. A dok mi razgovaramo o Titu, događaju nam se gospodarske i društvene, a i prirodne katastrofe na koje nemamo sustavne ni efikasne odgovore, pripremaju se zakoni koji će nas dodatno osiromašiti i dodatno potaknuti odlazak mladih ljudi. Valja znati da zemlje ukopane u bavljenje prošlošću ne stvaraju viziju o tome kakva će im biti budućnost. Sva istraživanja pokazuju da su sretne one zemlje koje znaju promišljati svoju budućnost. Stoga očito i nismo baš sretni građani. Ukoliko će pomoći da postanemo uspješniji i sretniji preimenovanjem Trga maršala Tita, neka i to dočekamo. No bojim se da se odricanjem hrvatske antifašističke prošlosti to neće dogoditi. Ono što je dodatno problematično jest da se povijest, povijesne činjenice počinju koristiti za neke druge probitke, najčešće samo političke.

Zašto bi nužno micanje Titovog trga bilo stavljanje Hrvatske na gubitničku stranu?

Zato što je to, simbolički, brisanje ne samo uspješnog vođe narodnooslobodilačke borbe već i saveznika pobjedničke antifašističke koalicije, a time i rehabilitacije jedne druge vizije kontinuiteta hrvatske državnosti. Zato što je činjenica da Hrvatska sigurno ne bi izgledala, teritorijalno, kako izgleda danas da je bila gubitnicom. Tito je Hrvatskoj uspio vratiti one dijelove koje je NDH poklonila Italiji. Da smo bili gubitnici mi danas sigurno ne bismo imali Istru, dio Dalmacije, otoke, Rijeku. Postoje teze nekih povjesničara da je Hrvatska ulaskom čak i u onu prvu Jugoslaviju, kakva god ona bila, na neki način i omogućila svoju današnju neovisnost. Ono što je zabrinjavajuće je odricanje toga da smo bili na pobjedničkoj strani. Danas, na primjer, kada govorimo o hrvatskoj vojsci iz Drugog svjetskog rata neki govore samo o onoj vojsci koja je stradala u Bleiburgu. Kada govore o žrtvama, govore samo o žrtvama stradanja ‘komunističkog sustava’. Jedna činjenica je nepobitna. Svaka osobe koja se stradala u Jasenovcu stradala je samo zato što je bila onaj Drugi – što je bila Židov, Srbin, Rom ili Hrvat komunist ili antifašist. A znamo da na Bleiburgu ljudi nisu stradali zato što su bili Hrvati. Stradali su zato što su bili pripadnici vojske NDH. Na Bleiburgu su stradali i četnici, bjelogardejci, Čerkezi, dijelovi njemačke vojske, a to zaboravljaju oni koji danas zagovaraju NDH. Nažalost, u zbjegu je stradalo i civila, obitelji koje su se povlačile s poraženom vojskom i to je za svaku osudu. I koliko puta ljevica treba reći da ne opravdavamo zločine koji su se dogodili krajem rata i u poraću. Promjena imena Trga ili uništavanje gotovo tri tisuće spomenika iz Drugog svjetskog rata neće promijeniti ono što se dogodilo niti će revizija prošlosti biti garancija boljoj budućnosti.

Da je bio raspisan referendum o Titu, kakav bi bio rezultat?

Ne bi se promijenilo ime Trgu. Građani ne bi izašli u dovoljnom broju. Za referendum trebate imati izlaznost od 50 posto plus jedan glas, a toliko ljudi ne izlazi ni na izbore. Stoga se moralo istrgovati Trgom. Energija koja se potrošila oko promjene imena Trga trebala se utrošiti na nešto drugo. Recimo, znamo da je Državna revizija ustanovila da je oko 80 posto pretvorbe i privatizacije napravljeno na nelegalan način. Ili, recimo, da se uložila u očuvanje javnog interesa spram pomorskog dobra ili kreiranja porezne politike koja bi smanjila nejednakosti.

Cijeli intervju možete pročitati ovdje.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.