Tko trenutno nadzire tajne službe u Hrvatskoj?

Vijesti 06. srp 201708:08 > 08:19
N1

U razgovoru za Novi dan N1 odvjetnik Anto Nobilo osvrnuo se, između ostalog, na izostanak nadzora nad sigurnosno-obavještajnim službama u Hrvatskoj te učestala uhićenja zbog pisanja po društvenim mrežama.

Organizacije civilnoga društva uputile su otvoreno pismo predsjedniku Sabora Gordanu Jandorkoviću u kojem podsjećaju da je prošlo osam mjeseci od konstituiranja sadašnjeg devetog saziva Hrvatskog sabora, a nisu imenovani vanjski članovi saborskih Odbora, ali ni, između ostalog, članovi Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih službi kao i Vijeća za građanski nadzor nad primjenom pojedinih policijskih ovlasti. Ovih su se dana pak zaredali razgovori i uhićenja zbog govora na društvenim mrežama – zašto RH nema ili nije uspjela ustrojiti ova Vijeća i je li to u ovom trenutku činjenica koja bi nas trebala zabrinjavati?

Da, i ne bih to vezao samo za ovaj slučaj. To su institucije kojima je zadaća kontrola represivnih organa, koji se – ako nemaju kontrolu, mogu oteti kontroli, a izuzetno je važno da djeluju isključivo u skladu sa zakonom.

Tko ima nadzor u ovom trenutku?

Premijer i predsjednica imaju nadzor po svojim ovastima nad sigurnosno-obavještajnim dijelom, a što se tiče konkretnih kaznenih prijava, tu bi DORH trebao imati nadzor, a policija biti njegov servis.

No kojim se kriterijima vode policijski istražitelji – vidjeli smo privođenja zbog svakakvih stvari vezano uz pisanje na društvenim mrežama?

Jedini kriterij je kršenje zakona. Vezani su zakonitim postupanjima. Treba sagledati svaki konkretni slučaj – internet je novo veliko područje koje ljudi shvaćaju kao veliku slobodu. Sloboda uvijek ima svoj ograničenja. Vidimo govor mržnje na internetu, da on služi kao oružje terorističkim grupama, sjetimo se ISIL-a, dobro je da je držaa odlučila odrediti granice ponašanja, ali riječ je o osjetljivoj stvari. Oni u svojoj represiji uvijek trebaju nadzor, netko ih mora zadržati u zakonskim okvirima. Ne znam konkretne detalje u ovim slučajevima, ali ako netko iznosi prijetnju prema državnim dužnosnicima – ona mora biti neposredna, a kada je riječ o uvredama ne bi moglo upućivati da je rječ o napadu na život i tijelo. No sve to teba pažljivo procijeniti, uvijek se može dogoditi nešto što će se izroditi u gušenje kritike. Znate, famozni članak 133. u vrijeme Jugoslavije, njime se gušilo slobodu govora, drugačiji pogled, njega su – iako u osnovi i nije tako loš, zloupotrijebili – tko protuustavnim sredstvima, nasilnim, djelovanjem van demokratskog sustava … – počelo se progoniti djelovanje opozicije nakon ’71. i Hrvatskog proljeća. Moramo paziti da ne bismo preširokom kritičkom repersijom uništili svaku grubu kritiku političara i njihova rada, a paziti što su stvarne prijetnje.

Postoje li dvostruki kriteriji – kada ljudi iz javnog života vrijeđaju novinare i suce, a s druge strane se zbog kritičkoga govora o vlasti privode na informativne razgovore?

Mislim da je policija počela na krivi način, ekskluzivno štititi određene funkcije u Hrvatskoj, ali nisu oni ugroženi. Ugroženiji su oporeni političari, pogotovo oni iz reda manjina. Imamo masovan govor mržnje – na stadionima se viče ubi, ubi Srbina n što više nitko i ne reagira pogotovo ne represivni organi, zatim hrvatskih nacionalista od kojih su neki u Saboru i mislim da bi se trebalo štititi one koji su najugroženiji, a ne one koji su po svojoj funkcij ionako dobro zaštićeni.

Imali smo slučaj u kojem je 57-godišnja gospođa bila interes policije, pregledali su joj računalo zbog komentara na Facebooku, kako je to mnoguće?

Nisu mogli bez naloga pretražiti računalo osim ako im sama nije dozvolila, a nisu ni sami mogli ući u stan bez naloga. Kako su je nagovorili, ja to ne znam, ali u sakom slučaju policija mora provjeravati stvari, no – svaki zločin je začet riječima, moramo znati – sjetimo se kako je počelo s ratnim zločinima, imamo ekstreman govor u nekim ekstremnim džamijama na zapadu gdje se animira mlade ljude za teroriste … Istupanje riječima može biti u vezi s direktnim izvršenjem kaznenih djela, ali moramo raditi neku selekciju jer sumnjam da bi ova 57-godišnja gospođa bila sposobna ili voljna za kakavu nasilnu akciju.

U kojim se slučajevim u takve stvari uključuju sigurnosne agencije, o tome je nedavno govorila vezano uz svoj slučaj Mirela Holy?

SOA, ako štiti određene državne organe, to bi bila njihova zadaća, a u moderno doba su one vrlo aktivne na internetu jer na njemu možete doći do svakakvih podataka, iako su zanemraili agentarni rad što je, ističu stari obavještajci, osnova. Zasigurno je SOA aktivna i mora biti aktivna, pogotovo u zaštiti naših državnih dužnosnika.

Koliko bi policija trebala izvještavati o takvim uvidima?

Dok je u izvidima, ne bi trebala javno istupati , ali vjerujem da su pod impresijom njemačkih organa koji su išli na interent i pokušavaju iskorijeniti govor mržnje. No svaku policiju morate nadzirati, svaku oružanu silu, represiju – u demokraciji je to tako i ja se čudim da Sabor dosad nije izabrao članove tih tijela, pretpostavljam da se ne mogu dogovoriti o njihovu sastavu. To može biti potencijalno opasno za demokraciju ako imate duži period vremena da djeluju bez nadzora, ne vjerujem da će to biti slučaj kod nas, ali nadzor je važan.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.