'Stav EK o arbitraži mogao bi biti sličan stavu Njemačke'

Vijesti 04. srp 201709:00 > 09:09
N1

Tomislav Jakić, vanjskopolitički analitičar, novinar i savjetnik bivšeg predsjednika Stjepana Mesića gostovao je u Novom danu.

Što očekujete od današnjeg izjašnjavanja Europske komisije o arbitražnoj presudi i sporu između Hrvatske i Slovenije?

Jedino što mogu reći je da ne znam. Mogu ići s pretpostavkom – s obzirom da je Njemačka vodeća ili jedna od vodećih članica EU zauzela stav da RH treba poštivati odluku Arbitražnog suda, nije nelogično pretpostaviti da će se EK, odn. barem većina, zastupati stajalište Njemačke, a to je, dakle, da Hrvatska treba prihvatiti arbitražnu presudu. Velika Biritanija i SAD su se oglasile da je to bilateralno pitanje, prema tome – ne znam.

Njemačka se smatrala najbližim saveznikom Hrvatske, što se dogodilo u odnosima dviju zemalja?

Mislim da se ništa nije dogodilo osim što je RH sama talac legende o tome da u politici postoje tradicionalni prijatelji i tradicionalni neprijatelji. U međunarodnoj politici danas se države ponašanju polazeći isključivo od svojih interesa. Ako očekujete da je Njemačka iracionalni prijatelj, to je jedna naivna zabluda. Njemačka gleda svoje interese, kao što bi Hrvatska trebala gledati svoje interese.

Kada je u pitanju arbitražni proces – je li Hrvatska dovoljno dobro zastupala svoje interese?

RH je, bojim se, propustila priliku da svim članicama Unije na svim razinam jasno da do znaja i objasni svoju poziciju, a to je da je proces arbitraže kontaminiran, to je činjenica i za to postoje dokazi. Hrvatska je to objavila, Sabor je donio odluku o izlasku iz arbitraže, ali se ne sjećam da se išlo u jednu širu diplomasku akciju i prema potezima da predsjednik pošalje pismo svim predsjednicima EU zemalja, da premijer pošalje pismo svim premijerima, a ministar svim ministrima zemalja Unije, kojima bi se elaboriralo što se dogodilo i zašto se RH ponaša kako se ponaša.

Zašto to nije učinjeno?

Mislim da je u pitanju, što sam već spomenuo, to nesretno vjerovanje da nam je Njemačka tradicionalni prijatelj i da će se ona biti za nas. Nitko neće biti za nas zbog nas. Ako će netko biti uz nas, imat će interese. I Srbija živi u istoj iluziji, Srbija se vara da je Rusija podržava zbog veliko slavenskog prijateljstva, podržavat će je dok bude imala interesa. Interesi vladaju svijetom, bojim se da to hrvatska vanjska politika to nije prepoznala.

Može li Hrvatska u ovom slučaju osloniti na SAD?

Kad je u pitanju je SAD, mislim da se nitko danas ne može osloniti na to što Trump mijenja svoja politička stajališta iz dana u dan. Američka politika tetura iz dana u dan, mijenja stajališta. Pogledajte samo odnose s Kinom. Ne mislim da je izričito stav da je to bilateralno pitanje, da je za RH, to je stav nećemo se miješati – riješavajte to kako znate.

Bi li zbog nepoštivanja odluke suda Europa i svijet Hrvatsku mogli proglasiti “troublemakerom”?

Volio bih se nadati da neće. EK bi mogala ići na ublaženu fromu njemačkog upozorenja i tražiti da RH poštuje presudu, ali i apaleirati na Sloveniju da se smanje tenzije u odnosima dviju zemalja. Ako tražimo “troublemakere”, oni su i u Zagrebu i Ljubljani.

Koliko je Slovenija spremnija se baviti se svojim interesima?

Slovenija ima bolju startnu poziciju koju joj je pribavila ustalom i Njemačka stavom da se RH mora pridržavati presude. Ja bih rekao da je to bilo jedno glasno priopćenje, jer je išlo iz Zagreba a ne iz Berlina. To govori da Njemačka nije htjela na velika zvona staviti tu distancu u odnosima dviju zemalja.

Slovenija će se nesumnjivo ponašati u stilu sve je na našoj strani, mi ništa nećemo mijenjati. Koliko će se RH moći ponašati isto, imati stav Sud za nas ne postoji? Ne kažem da moramo ići na bilo kakve kompromise, ali propustili smo šansu da pripremimo teren za naše objašenje o arbitraži.

Hoće li ova arbitražna presuda utjecati na ostala otvorena pitanja na granicama s drugim susjedim zemljama?

Moramo biti svjesni da sve susjedne zemlje gledaju na ovaj sporazum i na to kako će se ponijeti RH i Slovenija, to nije samo naš spor, to će imati implikacije i na rješavanje otvorenih pitanja sa Srbijom i BiH. Ako to ne riješimo, onda ćemo imati problema i s tim zemljama, a sve zato jer smo počeli od velike premise da će se drugi boriti za nas.

Je li hrvatska diplomacija učinila dovoljno?

Ne onoliko koliko je mogla. RH se previše bazirala na činjenici članstva u EU i NATO-u, one su joj bile glavne uporišne točke koje je slušala, a ne konzultirala se, a to je razlika. Slušala je Washingron i Bruxelles, a zapostavila je svoje odnose s onim što se zove ostatak svijeta. Svela se na ono da smo mi geografski i politički mala zemlja na rubu Unije, ali zemlja nije mala ako pokaže da nije mala, ali nažalost, mi toga nismo svjesni.

Kako komentirate jučerašnju notu upućenu Hrvatskoj iz Ljubljanje?

To je dio jedne očekivane igre nakon odluke Suda koja znači – mi imamo odluku – sjednimo i dogovorimo se kako ćemo tu odluku provesti, iako znaju da RH neće provesti tu odluku jer je ne priznaje. Koliko će dugo ići ‘rat’ diplomatskim notama, to ne znamo, u nedogled neće. Nažalost, očito treba netko izvana da nas gurne, i jedne i druge, i dovede u red.

Hoće li i dalje biti incidenata u Savudrijskoj vali?

Incidenti prijete i njih će sigurno biti. Treba se nadati da nitko neće povući potez koji može izazvati domino efekt, i da niti jedan kapetan brodova neće reći “ispalite rafale” već “odmakinite se” i nakon toga ide prosvjedna nota. Ali, to je jedno stanje na dugo neodrživo. Mi moramo sjesti i početi razgovarati.

Je li moguć kompromis?

Kompormis je uvijek moguć ako postoji političaka volja, ali, ako javnost pogrijavate nacionalizmoom, onda ste sami sebi zagradili put razumnom rješenju.

Kako komentirate hrvatsku inicijativu Tri mora?

To nije hrvatska inicijativa, to je američka ideja koju je RH reciklirala, to nas dovodi u savez sa zemljama u Europi koje su najrigidnije i najkonzervativnije, koje odudaraju od načela na kojima je EU zasnovana. Može biti korisna ako s nje skinemo palašt anitiruske politike, a ona je prisuta.

Mi smo vrlo poslušno prihvatili sve negativne politike Bruxellesa i Amerike prema Rusiji, nismo za sebe znali izboriti jedan položaj, da kao članica EU i NATO-a zastupamo svoje interese. Zapustili smo ekonomske odnose s Rusijom, EU nam je prije nekoliko mjeseci za kulisa doslovno prijetila kada je naše Ministarstvo išlo prema zatopljavanju odnosa s Rusijom. Nama fali nacionalna samosvijest.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.