Kostelić: Najljepše je nestati odjednom, bez puno pompe

Vijesti 07. ožu. 201719:49 > 20:01
Podijeli:
Izvor: N1

Gostujući u emisiji Veto Sanjina Španovića na N1 televiziji proslavljeni hrvatski skijaš Ivica Kostelić rekao je, odgovarajući na pitanje o kraju njegove karijere, kako je moguće da je odvozio svoju posljednju utrku i završio karijeru.

“Ne znam hoćete li me više ikada vidjeti na startnoj kućići u Svjetskom kupu. Da, moze biti i to da mi je plan da nikada ne kažem zbogom ili da mi je neka utrka bila posljednja, a da se ona dogodila. Najljepše je nestati odjednom, bez puno pompe”, rekao je Kostelić, koji nagodinu ipak neće na Zimske olimpijske igre.

“Sigurno je da su Olimpijske igre motiv za svakog sportaša, ja sam bio na njih nekoliko, imao sam uspjeha, i eventualno bih odlazio na OI radi borbe za odličja. Ali, mislim da to nije realno zbog stanja u kakvom se nalazim i teško da ću otići na Olimpijske igre”, rekao je Kostelić uz dodatak „nikad ne reci nikad“.

Upitan žali li što ipak nije ispunio svoj san, osvajanje olimpijskog zlata, kazao je kako mu je na prvu bilo žao, ali danas više nije. “Kad uđeš u cilj i u prvom trenutku nisi zadovoljan nakon što vidiš da nisi ostvario najveći cilj. Ali to traje samo sekundu i onda nestane. Sa svakom sam svojom medaljom presretan. Sto se tiče zlata, jedan fan na Facebooku mi je napisao da ako nisam sretan bez zlata, ne bih bio sretan ni sa zlatom”, rekao je Kostelić.

Kaže da mu o svemu tome oko kraje karijera nije teško govoriti, no da mu se ipak teško teško oprostiti od nečega što je njemu bilo lijepo. “Ja nisam radio ništa drugo u životu osim skijanja, bio je to jedan dugačak put, na kraju kojeg sam sada. Nije lako, kao da se opraštate od dugogodišnjeg prijatelja. U određenom smislu skijanje sam ja, mi smo toliko isprepleteni i uvijek je to u meni bilo duboko usađeno. Na neki način je to prekid dugačkog putovanja s kojim sam se stopio”,  kazao je Ivica dodavši kako bi opet sve prošao, jer „svaki čovjek treba pratiti svoj put, a neki putevi imaju srca, a neki nemaju“.

Ivica priznaje kako konačno zbogom nikada nije javno izrekao i zbog mogućeg straha od nečeg novog, što ga čeka u životu nakon 30 godina karijere. “Ima nešto u tome da me je i pomalo strah tog nečeg novog za mene, premda se ne bojim novih iskustava. To je izlazak iz jedne rutine koja je trajala cijeli život do sada i nadam se da ću tu rutinu prenijeti na neku drugo polje aktivnosti gdje se vidim u budućnosti. Posvetit ću se svojoj obitelji, od nečeg se mora i živjeti i moram imati neki posao, nadam se da ću s nekom savjetničkom ulogom u Savezu moći pomoći novim generacijama”, rekao je Ivica Kostelić.

Govoreći o obitelji, kazao je kako je sretan što, kada bi se njegovi sinovi poželjeli baviti skijanjem, ne bi morali proći sve ono štu su on i Janica prošli, već da bi imali puno bolje uvjete. “Na neki je način to i ostavština obitelji Kostelić. Što god oni odabrali, pa bilo to i skijanje neka bude što manje ozljeda. Podupro bih svakoga tko želi ići tim putem kojim sam ja išao”, kaže Kostelić.

Upitan misli li da je zapravo osoba s izgubljenim djetinstvom zbog režima treninga kakve je prolazio, kazao je kako smatra da je možda to bio pomalo neortodoksan način odrastanja iz svakodnevne perspektive, ali da ga ne bi mijenjao za svakodnevni put.

“Ja sam imao prekrasno djetinjstvo. Gledajući oko sebe bio sam u privilegiranom položaju, jer sam bio stalno u prirodi, otkrivao samog sebe, pomicao svoje granice, dok mnogi vršnjaci nisu to mogli. Kad prolazite kroz tu skijašku pripremu, vi ste daleko od kuće, na mjestima koja nisu bogata ikakvim socijalnim životima. Jednom sam bio na ledenjaku 46 dana bez puštanja u dolinu i to bez televizora. Kratio sam vrijeme na druge načine, crtao stripove, čitao knjige i istraživao okolo ledenjak, kad bi se žičare zatvorile. U takvom okruženju ste izolirani u svijetu i lako možete postati asocijalna osoba. Zato smo Janica i ja toliko vezani, jer smo provodili toliko vremena zajedno”, rekao je Ivica Kostelić, koji tvrdi da se ne smatra intelektualcem obzirom na svoje obrazovanje i visoku opću kulturu.

“Intelekt nije konačna kategorija. Imam puno interesa, ali moj ideal je neki renesansi čovjek koji se može istodobno baviti i sportom i umjetnošću. Imao sam sreće da sam mogao odrasti u takvom okruženju. Čovjek uči cijeli život i umre kao bedak”, rekao je Kostić.

Kako kaže najdraža pobjeda mu i je i dalje ona iz Aspena na početku karijere.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.