Što za Hrvatsku zapravo znači ulazak u Schengenski prostor?

Vijesti 19. velj 201709:21 > 09:30
Ilustracija

Premijer Andrej Plenković, kao i njegov najbliži suradnik, ministar vanjskih i europskih poslova i potpredsjednik Vlade, Davor Ivo Stier, kao i ministar unutarnjih poslova, Vlaho Orepić, ističu da je ulazak Hrvatske u Schengen jedan od najvažnijih političkih ciljeva aktualne Vlade. Što to znači za Hrvatsku?

Ministar Orepić, čije ministarstvo odrađuje glavninu posla oko pripreme za ulazak u Schengen, nije želio spekulirati s datumom ulaska. Orepić je kazao da treba ispuniti tehničke i političke uvjete, naglasivši da ćemo tehnički biti spremni iduće godine. Njegov oprez ne čudi jer se Rumunjska i Bugarska, koje su ušle u Europsku uniju još 2007., još uvijek nalaze pred vratima Schengenske zone slobode kretanja. Prigovori uglavnom stižu iz Njemačke i Nizozemske, a svode se na zabrinutost zbog rasprostranjene i duboko ukorijenjene korupcije. Iako su tehničke kriterije zadovoljile, Rumunjska i Bugarska suočene su s političkom blokadom. Rumunjska je 2015. godine čak povukla zahtjev za ulazak u Schengen, piše tportal.

Hrvatska bi se mogla naći u sličnoj situaciji jer je, kao i dvije spomenute zemlje, visokokorumpirana, a premještanje vanjske granice EU na dugu granicu između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, dok još nije riješena migrantska kriza iluzorno je očekivati. Štoviše, Hrvatska se tijekom migrantske kriza našla na udaru Slovenije i Mađarske, koje su zaprijetile upravo blokadom ulaska u Schengen, jer Zagreb nije poštovao europska pravila te im je slao izbjeglice, a da ih nije je prethodno evidentirao.

Što je zapravo Schengenski prostor?

Schengenski prostor, jedna od najkonkretnijih tekovina Europske unije, područje je slobodnog kretanja ljudi i roba, unutar kojeg su ukinute kontrole granica za sve putnike, osim u izvanrednim okolnostima. Obuhvaća 26 zemalja, od kojih su 22 zemlje Europske unije i četiri zemlje nečlanice – Norveška, Island, Švicarska i Lihtenštajn. Od zemalja Europske unije, uz Hrvatsku, Rumunjsku i Bugarsku, članice Schengena nisu ni Cipar, Irska i Velika Britanija, koja je na izlasku i iz Europske unije. Schengenskom zonom obuhvaćeno je oko 400 milijuna ljudi.

Prostor bez unutarnjih kontrola nazvan je prema selu Schengenu u Luksemburgu, gdje je 1985. potpisan sporazum o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama između članica EU-a. Sporazum se kasnije širio kao i Europska unija, a članstvo u EU-u ne podrazumijeva i članstvo i Schengenu. Schengenski prostor funkcionira kao područje jedne države, s tradicionalnim kontrolama za one koji ulaze i izlaze iz područja, ali bez unutarnjih graničnih kontrola. Zbog toga je pooštren nadzor vanjskih granica. Međutim, uspostavljena pravila pokazala su se potpuno nedorasla krizi koja se dogodila tijekom 2015. godine, kada su tisuće sirijskih izbjeglice i ekonomskih migranata nagrnule prema Europi. Grčka, prva zemlja Schengenskog prostora na koju su naišli, bila ih je dužna popisati i primiti, ali kapaciteti jednostavno nisu bili dovoljni i sustav se raspao.

Na djelu se pokazalo i posvemašnje nejedinstvo među zemljama Europske unije. Zemlje koje su bile manje na udaru nisu željele dijeliti teret krize s onima koje su bile snažnije pogođene. Migrantska kriza uzdrmala je temelje Schengenskog sporazuma i zaprijetila njegovim urušavanje. Pet zemalja – Njemačka, Austrija, Švedska, Norveška i Danska – ponovno su uvele kontrole na svojim nacionalnim granicama, a čak je podignuta i žičana ograda na granice između dviju članica Schengenskog prostora, kao što je bio slučaj sa Slovenijom i Mađarskom. Prema sporazumu, članice imaju mogućnost ponovne uspostave izvanrednih i privremenih kontrola u izvanrednim situacijama.

Europske zemlje zasad su složne da Schengen treba opstati, ali se može očekivati njegov temeljiti redizajn. Zato je osmišljen i projekt Europske granične i obalne straže, koja bi trebala osnažiti kontrolu zajedničkih vanjskih granica. Pripadnost Schengenskom prostoru uključuje i policijsku suradnju između svih članica u borbi protiv organiziranog kriminala ili terorizma, uz razmjenu podataka, poput Schengenskog informacijskog sustava (SIS).

Sloboda kretanja ljudi, roba, usluga i kapitala unutar država koje su dio Schengenskog prostora dodana je vrijednost koja će dati poticaj Hrvatskoj u razvoju širokog spektra gospodarskih, znanstvenih i ostalih djelatnosti koje će potencijalno imati pozitivan učinak na državljane tih država i čitavo društvo, mišljenje je državnih struktura koje propagiraju ulazak u Schengen.

Međutim, do ostvarenja toga cilja pred Hrvatskom su još brojni zadaci. Iako Orepić tvrdi da će Hrvatska već iduće godine biti tehnički spremna za ulazak u Schengen, činjenica je da još uvijek postoji 98 primjedaba koje se moraju otkloniti. Pomoćnik ministra unutarnjih poslova Joško Dorić priznao je nespremnost dijela hrvatskih zračnih i pomorskih luka za ulazak u Schengen, kao i potpunu nespremnost željezničkih postaja.

Za ulazak u režim zemlje moraju ispuniti niz uvjeta, kao što su odgovornost za kontrolu vanjskih granica i izdavanja jedinstvene vize, kontrola kopnene, morske i zračne granice, policijska suradnja i zaštita podataka te korištenje Schengenskog informacijskog sustava. Zbog objektivnih razloga teško je očekivati da Hrvatska postane članica Schengena još nekoliko godina, piše Tportal.