Zovko: Ugledni kolega mi je rekao – braćo Hrvati, ubijmo se!

Vijesti 11. velj 201711:07 > 11:08
Podijeli:
Izvor: Patrik Macek/PIXSELL

Gostujući u Novom danu, član HDZ-ovog odbora za znanost, profesor Jure Zovko objasnio je i što znanstvenik Ivan Đikić znači u svijetu, naspram ministra Pave Barišića, premda ga vladajući reduciraju na oporbenjaka.

Prvi dio intervjua pročitajte OVDJE.

Đikićevo svrstavanje u oporbu od strane Barišićevih apologeta smatra smiješnim.

“Imate paradoksalnu činjenicu da kolega Đikić ima preko 20 tisuća citata, a ministar znanosti ni jednoga. Ponavljam: ministar znanosti ni jednoga. Zar to samo nije razlog da on ne bude ministar? Osim toga, on ima mnoštvo afera, na koje su gospoda iz poporbe trebala upozoriti. Most je imao listu 19 grijeha ministra, šutjeli su o tome. I sada pričaju o moralu i pozivaju se na neki Augsburg. Kako ih nije stid? Krajnje je neodgovorno to od gospode, koja se poziva na moral u politici. Milijan Brkić im nije mogao biti ministar branitelja zbog plagijata diplomskog rada, a ovdje može biti potpredsjednik Sabora, je li? To je isti taj Most, isti ti ljudi”, kazao je Zovko.

Upitan je misli li da su Mostovci bili suzdržani da ne bi ugrozili vladu, odnosno narušili njenu vjerodostojnost. Ne slaže se.

“To je trik na koji su Mostovci nasjeli, da im je Plenković prijetio raspuštanjem i novim izborima. Ali ako bi netko izašo na izbore zato što mu je Vlada srušena zbog ministra plagijatora, mislite li da bi dobro prošao na izborima?”, odgovara Zovko.

Na pitanje kako se našao u odboru za znanost, ali i za kulturu HDZ-a, koji je napustio nakon izbora Zlatka Hasanbegovića za ministra kulture, te kako to da nije poslušan i kontaktiran.

“U odboru za kulturu sam podnio ostavku. Čujte, to je bilo u zlatna vremena kada se konzultiralo znanstvenike – paradoksalno, to je bilo zlatno doba Tomislava Karamarka, koja su prošla. Sad se radi na ukidanju odbora”, kazao je. Odbacuje da je on trebao biti ministar HDZ-a.

“Nikada, o tom se pričalo, ali ja to ne bih preuzeo. Bio sam pomoćnik ministra sedam godina i to je za mene izgubljeno vrijeme, za znanost, odnosno posao koji volim. Nisam nikada bio član HDZ-a, ali sam blizak, vezan za HDZ, čak lagano i emotivno.
Jedno od najljepših vremena je bilo kada je Karamarko pokušao stvoriti vladu u sjeni kroz odbore. Mene je Karamarko razočarao kad te ugledne ljude iz odbora nije postavio za ministre. Naveo sam primjer Britanca Boa Johnsona, koji je bio ministar za obrazovanje i znanost vlade u sjeni i on da bi se kandidirao za gradonačelnika, podnosi ostavku u vladi u sjeni. Tu se vidi koliko Englezi uzimaju tu funkciju ozbiljno. Tu me Karamarko razočarao, kao i cijela priča s odborom. Međutim, za razliku od Plenkovića, on nas je konzultirao i pitao koga želimo za ministra znanosti. Mi smo predložili smo Šustara i to je prihvaćeno. Ovdje bi odbor, naravno, bio protiv, ali nas nitko nije ni pitao. To govori kako se Plenković odnosi prema kulturnoj eliti i znanstvenicima i odboru koji totalno ignorira”, kaže Zovko.

Budući da je potpisnik peticije o nultoj toleranciji za plagijat, upitan je smatra li da je dobro da se bez obzira na glasanje o ministru, sama rasprava razvila u tom smjeru. Upitan je i da komentira koliko će ovo biti teret za Barišića, kojemu slijedi provođenje reforme obrazovanja.

“Napisao sam u zadnjoj kolumni da je HDZ evoluirao od prigovora da je zločinačka i kriminaln organizacija u plagijatorsku organizaciju. Ako u jendoj stranci imate potpredsjednika Sabora koji je plagijator, ministra plagijatora i kandidata za predsjednika Vrhovnog suda, tu nas može samo ‘milost božja’ spasiti. Najugledniiji svjetski filozofi su peticiju potpisali, a iz Hrvatske akademske zajednice gotovo nitko. Ako se traenje nulte tolerancije za plagiranje tumači kao politiziranje, ako se mene naziva ekstremnim ljevičarom, Đikića komunjarom, savjetnikom Jovanovića – a to nije od ulice, nego prigovor akademika, ministra samog! To su laži i klevete zbog kojih se u civiliziranom svijetu podnose ostavke. Jedan kolega je saborskim zastupnicima pripremio papir o tome kako ministar dezinformira javnost. On se poziva na današnji pravilnik o filozofiji, a ne onaj iz 1986. To su zastupnici imali crno na bijelo i nitko nije znao protumačiti što im je napisano”, kazao je Zovko.

Tehnička pogreška, fusnota, isprika, četiri stranice rada… To su sve isprike koje su se mogle čuti u Saboru, pa je Zovko upitan koliko one imaju težini ili se radi o čistoj političkoj podršci.

“Ugledni profesor iz Londona je lijepo rekao: Braćo Hrvati, ubijmo se! Ozbiljno. Boris Lenhard je to rekao. Ja sam već izvjesio konopac na svom balkonu. On je naveo primjer Sveučilišta Stanford gdje se studente educira i naveo je Barišićev primjer, lijepo je pokazao je da su kriteriji Stanforda daleko stroži i oštriji od Barišićevih. On je tu napisao da ćemo u budućnosti na ministrovom primjeru učiti studente o plagiranju. Saborski odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, po meni, nije bio dovoljno hrabar da kaže da su svi prigovori četiri filozofa koje su naveli prijavitelji zapravo sve plagijati. Oni nisu mogli ignorirati činjenicu da je Schlesinger, živući autor, rekao da je plagiran. To se ne moće ignorirati. I zato je Odbor bio prisiljen donijeti odluku, ali ona je minimalistička i kolega Đikić je upozorio da ne smijemo slučaj reducirati na fusnotu, jer nije riječ samo o fusnoti. Drugo, ako čitate Kantovu Kritiku čistog uma, glavne stvari su vam u fusnoti!”, navodi Zovko.

Po njemu jest najtužnija stvar što je Sabor “blagoslovio” varanje u akademskoj zajednici.

“Dolazi do posvemašnjeg moralnog relativizma, ako se plagijat relativizira na priču o fusnoti. Pogledate taj časopis Dokhos u kojemu je on navodno to ispravio. U civiliziranom svijetu, ako je u nekom časopisu došlo do propusta, onda se u sljedećem se broju navodi što je bila pogreeška. Međutim, ovo je bila još jedna u nizu Barišićevih prijevara. On je, naime, 2011. prijavljen za plagijat. On je k’o fol, u časopisu gdje je sam u redakciji i koji izlazi svakih pet godina, mislim da je to i zadnji broj koji je objavljen, napisao da je objavljen prije 2010., no na rubovima se jasno vidi da je izdan 2012. godine. Dakle, on je imao vremena da ubaci i članak i fusnotu, ali je i pritom napravio glupost, što je uočio kolega Đikić i u tom tekstu je plagirao”, navodi Zovko.

Postoji dobra volja za reformu obrazovanja, upitan je zatim.

“Nema tu šanse da oni to provedu. Druga stvar, bili smo na promociji knjige mog kolege Ljubiše Price, pa je promotor Nikica Đikić da ne može razumijeti da je HDZ-ov ministar uzeo za savjetnika čovjeka koji je došao sa proslave Igmanskeog marša. To su vam one još uvijek zadrte partizančine, a on vam sjedi u odboru”, kaže Zovko.

Na pitanje hoće li ostati u odboru odgovara:

“Pitao sam Fuchsa da li da to učinim, on mi je rekao – nikako. Drago mi je da me još u HDZ-u cijene, jer nemam dlake na jeziku. I, kažem vam, sinoć me nazvala Mata Hari iz HDZ-a i rekla mi je – svaka čast, profesore, samo naprijed!”

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.