Rektor HKS-a: Abortus je grijeh; ali nije znanstveno pitanje

Vijesti 11. sij 201712:00 > 12:00
Podijeli:
Izvor: N1

Rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta Željko Tanjić govorio je za N1 o suradnji koju je HKS ugovorio s Klinikom za infektivne bolesti Fran Mihaljević.

Kako je i zašto došlo do suradnje s Klinikom?

To je jedna u nizu bolnica s kojima smo potpisali suradnju, ne samo u Zagrebu, već i s, recimo, Općom bolnicom Sisku, a koje su nam potrebne kao nastavne baze za naš studij sestrinstva. Klinika Fran Mihaljević je svakako naša najpoznatija i najvažnija klinika koja se bavi infektivnim bolestima, i nama je drago da su obje strane prepoznale potencijal te suranje, koja će sigurno poboljšati i doprinijeti izvrsnosti našeg studija i naše prakse, zatim toga da će naše sestre moći na uglednoj klinici moći vršiti praksu u sklopu nastave na studiju sestrinstva.

Što sporazum konkretno sadrži i koje će financijske posljedice imati? Što će studenti konkretno od koga u klinici naučiti?

Kao što se vidi, to nije moja struka pa mogu reći okvirno o čemu se radi. Prvo, to je okvirni sporazum koji ima ne samo ovo sveučilište, već u druga javna sveučilišta, koja imaju tipske ugovore s bolnicama. Oni okvirno definiraju mogućnost suradnje na nastavnom, znanstvenom i istraživačkom planu. To konkretno znači da će se na HKS-u u sklopu studija sestrinstva naše slušati kolegije vezane uz infektologiju i mikrobiologiju te da će neki nastavnici iz bolnice to predavati ovdje, uz onaj dio da će sestre ići na prasku u bolnicu. Mi imamo izvanredni i redoviti studij sestrinstva i većinom su to sestre koje već rade u bolnicama i žele nastaviti školovanje i još naučiti, ali i one moraju proći praksu mada rade u bolnicama. No, praksa je posebno važna za one koje su tek upisale studij, odnosno koje su došle iz srednje škole. Što se tiče financija, profesori će biti plaćeni kao vanjski suradnici iz sredstava HKS-a, dakle, iz ugovora ne proizlazi nikakva financijska obveza za bolnicu Fran Mihaljević.

Što se tiče učenja, nedvojbeno je da dolazi do sukoba između katoličke dogme i znanosti. Konkretno, kako ćete buduće medicinske sestre naputiti da rade u bolnicama, ako se to kosi s onim što znanost smatra ispravnim? Konkretno, što ih učite o upotrebi prezervativa?

Ne slažem se s vašem tezom, pitanje vam je pogrešno, ali nemamo vremena o tome razglabati.

Možemo, slobodno.

Ne znam što znači da je katolička dogma suprotna znanosti. Ja mislim da katoička vjera i nauk Katoličke crkve nisu suprotni znanosti, a mislim da se o tome ovdje ni ne radi. Ja ne znam kakva bi to trebala biti katolička infektologija i katolička mikrobiologija. Mi imamo programe koji su akreditirani preko Agenciji za znanost i visoko obrazovanje, odobrene od Ministarstva. Htio bih podsjetiti da na svijetu postoji preko dvije tisuće katoličkih sveučilišta, koji imaju studije medicine, sestrinstva, fizioterapije, prava i nalaze se od Japana, Tajvana, SAD-a, afričkih zemalja, Hrvatske, bogu hvala. U Milanu imate sveučilište sa 40.000 studenata i zamislite kako lijepo ime ima – Presveto srce Isusovo, a ima i vlastitu kliniku Gemelli, koja je posebno poznata po dječjoj poliklinici – imaju i polikliniku u Africi – i to je klinika gdje se liječi Papa. To je sasvim prirodno, tako da mi se čini da se rasprava se vodi na pogrešnim razinama. Polazim od pretpostavke da između katoličke vjere, onoga što mi poučavamo i znanosti nema apsolutno nikakvih problema, a to pokazuje i HKS. Ovdje predaju profesori i znanstvenici koji su stekli doktorate na različitim drugim vanjskim sveučilištima. Moj jedan prorektor je fizičar, koji je došao s Instituta Ruđer Bošković, prorektorica za nastavu se školovala na Sorbonni, svi liječnici su ljudi s doktori, koji su predavali i na drugim učilištima i na Medicinskom fakultetu ili predaju i tamo i kod nas. Pomalo mi je nerazumljivo to pitanje, nema veze s nastavom i nastavnim programima – zašto bi se u infektologiji o tome govorilo? Zašto bi se rasprava svela na upotrebu prezervativa?

Ali kada se govori o zaraznim bolestima poput AIDS-a, to pitanje je bitno.

Onda pitajte nastavnike i pogledajte što je u nastavnim programima.

Vi kao rektor mi možete reći kakav je pristup ovog Sveučilišta kada govorimo o zaštiti od zaraznih bolesti i upotrebe prezervativa.

Pristup sveučilišta, što se tiče same nastave i znanosti, je ono što kažu najbolje znanstvene i nastavne prakse i to je ono što naši studenti uče.

Medicinske sestre s vašeg Sveučilišta će raditi u bolnici i sresti sa ženama koje žele napraviti abortus ili su ga već napravile. Na koji način ih educirate, kako im se pristupa?

Ovo je sad rasprava koja je skrenula u sasvim druge vode. Naš razgovor je bio o sporazumu s Klinikom Fran Mihaljević. Naše sestre su educirane da pomognu svakome, da budu blizu svakom pacijentu, da budu odgovorne i vrše sve u skladu s etičkim kodeksima. Naravno, ja bih rekao da nije nikakav problem da se na ovom i svakom drugom katoličkom sveučilištu nikad neće reći da je abortus nešto što je dobro. Abortus, ali to je sada sasvim moralna kategorija, jest grijeh. Svakoj ženi kojoj treba pomoć, pomoći će joj se, ali sigurno da mi ne učimo sestre da je abortus rješenje njihovih problema. Ali to nema nikakve veze sa znanošću, mislim da je abortus prije svega svjetonazorsko pitanje.  Sigurno da ako netko dođe na HKS i mora se s tim problemom nositi, dobit će takvu informaciju. Ali to nema nikakve veze sa znanošću, to nije znanstveno pitnje. Oni moraju učiti kako se vrši neki medicinski zahvat, ali tko tvrdi da je znanstveno reći da je abortus dobar, taj je izašao iz okvira znanosti – to ulazi u svjetonazorsko, etičko, moralno i društeno pitanje, o kojemu možemo imati različite stvove i različite će sestre na različitim programima različito o tome čuti. Naše sestre neće biti uskraćene ni za jednu informaciju koja im je o tome potrebna, ali sigurno da u pedagoškom smislu će sigurno dobiti drugačiju informaciju nego na nekom drugom sveučilištu. Zato je naš studij doprinos pluralizaciji visokoškolskog obrazovanja u Hrvatskoj. Netko će reći – idem negdje drugdje studirati, ali što se tiče nastave i znanosti meni je uopće čudno što se takva pitanja postavljaju i da se na toj rzini vodi medijska rasprava.

Kako ste i sami rekli – netko tko je vezan za znanost, a nije toliko vezan za vjeru, neće studirati ovdje, ali u konačnici će studenti ovih fakulteta raditi u bolnicama.

Pitanje nije jednostavno. Pa mnogi su vjernici i studenti i profesori na drugim fakultetima. Imamo studenata koji nisu vjernici i profesora. To nije pitanje vjernik ili nevjernik, imate i laika nevjernika, ljudi koji se protive abortusu. Kod nas se t stvar previše simplificira. Većina medicinskih sestara u Hrvatskoj su statistički katoličke vjere. Mnoge žive svoju vjeru i djeluju profesionalno, etički i nitko to ne dovodi u pitanje. Na koji način to ima veze? One će pomoći, pristupiti svakom pacijentu, biti bliske, primijeniti ono što su naučile. Nikada nisam čuo da je to velik problem, ali naravno da imaju pravo na prigovor savjesti i to je zakonom regulirano. Znam da to mnogi žele osporiti, ali to je jedno od temeljnih civilizacijskih, kulturnih i antitotalitarnih dosega, koje štiti slobodu čovjeka i njegove savjesti da postupaju u takvim graničnim pitanjima, koja nisu znanstvena, nego moralna.

Ali oni imaju medicinsku i znanstvenu obavezu.

Imaju Hipokratovu zakletvu da će čuvati život. Ne znam u kojem se to smislu kosi… S čime?

Pa recimo, medicina navodi da je abortus opravdan u nekim slučajevima, dok se tome dogma protivi. Rekli ste mi da ćete imati i simpozij na tu temu.

Nećemo imati simpozij o tome, vi ste mene krivo interpretirali, shvatili i iskoristili naš prijatni razgovor za nešto javno, za što mislim da nije etično. Mi smo već imali simpozije o forezničkoj biologiji, kao i simpozije iz svih područja znanosti i to nije ni upitno. Stalno govorite o katoličkoj dogmi, koju ne poznajete, radi se o katoličkom nauku i teologiji, koja kaže da je abortus čin koji se ne može opravdati. Ali isto tako, kad se radi o spašavanju života, može se odlučiti treba li spasiti jedan ili drugi živo i to nije suprotno katoličkom nauku i mislim da tu ljudi griješe.

Naglasili ste da su medicinski predmeti od teoloških. Na koji su način odvojeni i što uče kroz teologiju?

Morate poznavati studij da biste o tome nešto rekli. Naš nastavni plan i program je objavljen na web stranicama i on je akreditiran. Naravno, ako netko uči infektologiju – uči infektologiju, ako uči mikrobiologiju, onda uči mikrobiologiju, a onda ima i teološke predmete koji su jako dobri i imaju uvod u teologiju, u bioetiku, socijalni nauk crkve, imamo palijativnu skrb, teologiju i filozofiju umiranja i smrti i mi želimo da naše sestre budu o tome informirane. To daje posebnost našem programu i nadam se da će to zainteresirati što više ljudi, koji će doći ovdje doći studirati. A to je uobičajeno ne samo na HKS-u, već i na drugim fakultetima, da će naše sestre biti educirane o pitanjima s kojima se susreću. Pa nije bavljenje bolesnikom neka mehanika, one susreću ljude, s njima treba razgovarati, imati odnos, riješiti problem, možda ih pitaju za savjet, možda su u trenutku umiranja – i one nose te posljedice. Što to znači susresti se s umirućim čovjekom, sa smrću? Imamo i studij psihologije i komunikologije i nadamo se da će vaše kolege možda studirati ovdje pa da kad govore o pitanjima znanosti, vjere, da će biti bolje educirani i znati postaviti pitanja, dati odgovora i pojasniti javnosti što rade. Veše kolege isto ovo studiraju, tako da, kad se budu bavili religijskim temama, znaju određenu terminologiju, jer nije isto baviti se Crkvom i poljoprivredom. Bilo bi dobro da imamo specijalizirane novinare za teološka i etička pitanja, kako bi bilo manje pogrešaka u komunikaciji.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.