'Odnosi INA-e, odnosno Hrvatske i MOL-a su feudalni'

Vijesti 04. pro 201611:58 > 12:19
Podijeli:
Izvor: N1

Gost Intervjua tjedna bio je energetski stručnjak Jasminko Umičević.

Odnosi INA-e i MOL-a od početka su obilježeni sukobima, natezanjima i propadanjem INA-e. Ima li ovakvo strateško partnerstvo budućnosti?

“Ja bih rekao da za ovakvo strateško partnerstvo budućnosti nema jer to i nije bilo strateško partnerstvo. Ono podrazumijeva dva jednaka partnera, a mi smo svjedoci od 2003. da se INA najprije postepeno urušavala, a 2009. došla je pod potpunu kontrolu MOL-a. Ovo nije strateško partnerstvo. MOL se pojavljivao više kao financijski ulagač, ali ni taj financijski kriterij ne bi prošao iako se pokušava godinama što preko priopćenja, što putem PR-ovaca, plasirati priču da je MOL spasio MOL. On nije uložio u INA-u ništa, ona se zaduživala. Zaduživala se i kod MOL-a, plaćala i veću kamatu od tržišne. MOL je kupio dionice INA-e. To je kao da kupite BMW i kažete da ste uložili u BMW. Niste, dali ste novce i dobili proizvod.”

Treba li, s obzirom na takav odnos, država tražiti varijantu da se riješi MOL-a?

“Hrvatska država to i radi. Pokušavala je izmijeniti odnose koji su feudalni. Od 2009. su svi poslovni rezultati blago rečeno – poražavajući. Niti jedan poslovni pokazatelj nije bolji danas nego što je bio 2009. kada je MOL preuzeo tvrtku. Strategija MOL-a je neulaganje, zatvaranje objekata. MOL je najveće uštede u poslovanju INA-e napravio na taj način da je iz nje u tom razdoblju otpušteno preko 6000 ljudi. Jedne Delnice, jedna Podravka. Jedna četvrtina zaposlenih je napustila INA-u. To su rezultati racionalizacije.”

Predsjednik uprave MOL-a Zsolt Hernadi rekao je da mu je INA kao dijete, ali da ako MOL nije dobrodošao da će prodati dionice.

“Postavljati to nakon 13 godina i hvaleći se da je on netko tko nije postavio te odnose, a znamo da od samog početka sudjeluje u tim događanjima jer farizejština. Mi vidimo kakvi su rezultati poslovanja, kakva je INA danas, a kakva je bila kad je MOL ušao u nju.

Vjerujete li mu da se MOL želi riješiti dionica INA-e?

“Iskreno ne vjerujem, mislim da MOL još uvijek blefira. Ovakve izjave kreću od 2011., 2012. kad se vidjelo kakvi su rezultati vođenja kompanije. Ponajprije da je to nezakonito vođenje.”

Kako će proći prijedlog NO-a da se rasformira Odbor izvršnih direktora koji sada upravlja tvrtkom i da se ono vrati Upravi?

“Nisam vidio konkretan prijedlog, vidio sam inicijativu koja je za pohvalu. Mislim da će tu biti puno bitke s MOL-om. Vidjet ćemo čvrstinu i jedne i druge strane. MOL upravlja suvereno INA-om kao da je većinski vlasnik, u njoj postoji Uprava koja po zakonima treba voditi tvrtku, no hrvatski članovi uprave imaju simboličku ulogu, nemaju mogućnost upravljanja. Ni ne dobivaju sve informacija. Članovima uprave je bilo zabranjeno doći da pojedine sastanke izvršnih direktora.”

Zoran Milanović je govorio da bi kupnja INA-e bila avanturizam, da Hrvatska nema te tri milijarde eura. Imamo li te novce?

“Nije uopće pitanje novca. MOL je ukupno dionice platio, zaključno s 2009., oko 10 milijardi kuna, negdje oko milijardu i pol eura. U posljednjih šest godina INA nije tvrtka koja je bila tada, a i tada je bila već u lošem stanje. Ne znam kako se došlo do tri milijarde eura. Postoji način za izračun, ali to nije problem novca. Poslovanje INA-e predstavlja 50% energetske potrošnje Hrvatske. Ratovi se vode zbog nafte, plina i geografskog položaja. Hrvatska ima i svoju naftu i plin, ima mogućnosti za kontroliranje procesa. Zdvajati nad time da nema novaca ne stoji. To je tehničko pitanje.

MOL nikad nije o tome razmišljao. Često je stavljao to pitanje na stol. U dva navrata je bio od hrvatskih visokih dužnosnika, vlada pitan kolika je cijena, to su uvijek izbjegavali odgovoriti.”

Slažem se s premijerom Plenkovićem da to pitanje treba razdvojiti od odnosa Hrvatske i Mađarske, no to nije lagano. Hernardi i njegovi osjećaji prema INA-i… Nije htio ni primiti poziv na saslušanje u Mađarskoj. A Mađarska je kao razlog navela zaštitu nacionalnih interesa. Ja sad pitam, ne mogu shvatiti koji je to nacionlani interes Mađarske ugrožen ako te netko pita da daš iskaz na pitanje jesi li ti potkupio nekoga.”

Iluzorno je reći da se to pitanje može razriješiti bez politike. Mađarski premijer Viktor Orban zna sjediti na izvršnim sjednicama direktora MOL-a.

“O tome se radi. Orban je sudjelovao na sjednicama uprave MOL-a. Mađarska vlada je rekla da će svim silama štititi MOL. Vidimo da je utjecaj politike ogroman. A MOL rukovodi INA-om. Nije to prirodno. Nije prirodno sa stotinu aspekata, ali glavno je pitanje i nacionalne sigurnost. Da najvećim energetskim subjektom u jednoj državi neizravno upravlja druga država. To meni nije prihvatljivo, ne samo kao stručnjaku, nego i kao Hrvatu. Da se glavne odluke donose izvan moje domovine, a to se reflektira na sve.”

Iz svega što čini Orban stavlja jasno do znanja koliko mu je važan MOL i zapravo štiti nacionalne interese svoje države. Jesu li za ovo stanje više odgovorni Hrvati ili Mađari?

“Post festum smo svi pametni. Nije bitna nacionalnost, nego pitanje kompetencija. To je cijelo vrijeme problem. Vidjeli smo do 2003. od ulaska MOL-a naslušali smo se raznih priča. Do 2009. većinske odluke su donosili Hrvati. Ne možemo reći da su sve Mađari krivi. To su sve nesposobne, politički imenovane uprave.”

Slavko Linić je rekao da bi država trebala kupiti slobodnih 6,5% dionica te tako imati više od 50%.

“Zanimljiv prijedlog na prvu. Tih 6,5 posto to su mali dioničari i mirovinski fondovi praktički. Ne znam pravno je li to moguće, treba provjeriti. Izgleda mi interesantno i prihvatljivo. Jučer smo imali istupe ministara Gorana Marića i Zdravka Marića, i jedan i drugi rekli su da se nešto mora napraviti. To je sad početak nečega pa se i ovakve inicijative pojavljuju.”

Kakva bi bila reakcija MOL-a?

“Mislim da bi ih čuli do Ujedinjenih naroda. MOL je zapravo podredio poslovanje INA-e. On ju konsolidira od 2009. unutar svoje grupu. On vidi INA-u kao dio MOL grupe. Nikada nijednim dokumentom do 2009. i tog famoznog ugovora sa Sanaderom nije bilo niti spomena da bi MOL bio većinski vlasnik INA-e, da bi preuzeo kontrolu. Takav ugovor ne postoji. Kada je MOL ulazio u INA-u obvezao se ugovorm nastaviti samostalnost INA-e. Nije bilo nikakvog uključenja u MOL grupu. INA se trebala razvijati kao regionalna tvrtka, MOL je preuzeo obvezu da neće pokušati preko INA-e doći na ta tržišta, a dogodilo se upravo suprotno.”

Sad kad ste opisali to stanje, isplati li se preuzimati INA-u?

“Dugoročno sigurno. Energetika je jedna od najbitnijih sastavnica nacionalne sigurnosti. Energetska sigurnost je nešto što je najvažnije za neku državu.”

Ima li šanse nakon toliko godina znamerivanja nastavak proizvodnje u Sisku.

“Treba gledati iz nekoliko aspekata. Kad vi sto puta ponavljate nešto, to postane činjenica. Tako je i javnosti kroz agencije, medije i sve iz MOL-a pa i nekih stručnih krugova došla fama da je Sisak loša rafinerija, da ne valja, da je zastarjela i onda to netko prihvati pa dođe drugi korak, da Sisak treba zatvoriti. Rafinerija u Sisku je recimo, bolja od one u Bosanskom Brodu. Država apsolutno treba pokušati vratiti INA-u.”

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.