Medijski izdavač Ninoslav Pavić bio je gost Pressinga.

Vjerujete li u novinarstvo?

Apsolutno.

Kako komentirate naslovnice današnjih dnevnih novina koje su gotovo iste?

Malo čudno, vidio sam samo jednu od tih naslovnica, ali to su plaćeni oglasi i vjerojatno novine nalaze neku računicu u ovoj krizi.

Naslovnice izgledaju kao normalne naslovnice novina, a zapravo su reklame. To ste i vi radili?

Jesmo, ne puno, ali koji put su doista neke kompanije imale interes da plate takvu vrstu.

Vi ste vlasnik čega, gospodine Paviću?

Ničega. Ja nemam nikakvo vlasništvo, nisam vlasnik ničega.

Što je s Telegramom i portalom Net.hr?

To ja ne radim, to su vlasnici moji klinci koji su se školovali za tu stvar i to je njihova stvar.

Sinovi ili vi?

Kod toga što oni rade i na koji način, to je isto kao da im birate žene, ne možete na to utjecati. Možete ih savjetovati ako vas nešto pitaju.

Telegram je ipak i dalje Pavićev medij?

Je, ali ova dva. To je potpuno nova generacija, drugi način mišljenja, drugo obrazovanje i drugi medij.

Na vrhuncu moći EPH je 2007. imao 1700 zaposlenika. Što je presudilo da ste izgubili medijsko carstvo?

EPH nije uopće trebao ići u predstečajnu nagodbu. Bili smo na rubu toga da smo s bankama, koje su bili naši vjerovnici dođemo do sporazuma bez predstečajne nagodbe. Jedna je banka odlučila izaći iz toga dogovora, ona kojoj smo dugovali najmanje. Onda smo ušli u proces predstečajne nagodbe. Bio je to dobar proces za nas. Banke nisu otpisale ništa, država je otpisala kamate na poreze, ali to je bilo malo novca i to je predstečajna nagodba gdje nije bilo otpisa, ali je bilo preustroja. Krediti su malo prolongirani, banke su omeškale svoje stvari. Ušli smo u problem zbog dva razloga, prvo – velike investicije u Slobodnu Dalmaciju i zbog kupnje zgrade u Koranskoj u švicarcima. Isplatili smo ogromnu količinu kamata i tečajnih razlika za tu zgradu. To je moja najgluplja menadžerska odluka. Trebali smo ostati u podstanarstvu, u baraci.

Vama je vaš odvjetnik, Marijan Hanžeković, preoteo tvrtku?

To su stvari koje će se rješavati na sudu. Meni je to dosta neugodno o tome pričati previše. Bazična stvar je u tome, ako s nekim napravite ugovor u kojoj svaka strana ima svoje obaveze, ja sam svoje obaveze ispunio, druga strana nije.

Bilo je govora da se 90 posto udjela u firmi podijeli između vas i Hanžekovića?

Watz i ja smo bili 50:50. U predstečajnoj nagodbi sve banke su se odrekle svog prava da uđu u vlasništvo,  osim Hypo banke koja to nije mogla, nije htjela. Nakon dugih pregovora s Hypo bankom je da oni uzmu natrag zgradu i da se ostatak njihovih kredita pretvori u tih 90 posto vlasništva.

Što ste potpisali s Hanžekovićem?

Mi smo potpisali prijateljski, lijep, izbalansiran ugovor oko kojeg smo razgovarali nekoliko mjeseci. Da Hanžeković financira taj dio. Zato što je čovjek bio mog dugogodišnji prijatelj. Znamo se 25 godina.

Što se dogodilo?

Dogodilo se to da je to predobra prilika. U tom trenutku je EPH bila vrijedna 17,6 milijuna eura, kad je izašao iz predstečajne nagodbe. Prilika je bila previše dobra, a da je moj odjetnik ne iskoristi.

On je vas prevario?

Možete to nazvati kako god hoćete. Što se mene tiče nemam nikakvih drugih interesa, nego da taj ugovor koji smo potpisali, da se provede.

Hanžeković je odgovorio da “do realizacije tog ugovora nije došlo zbog kriminalnih radnji koje je Pavić provodio u EPH, a zbog kojih je podnesena i kaznena prijava. Radi se o 12,5 milijuna kuna kredita koje je EPH dao Paviću osobno, a koji je Pavić izbrisao iz poslovnih knjiga EPH”. Kako to komentirate?

Naravno, kad sam ja digao tužbu protiv Hanžekovića zbog tog ugovora i tražio realizaciju ugovora, par mjeseci kasnije je on digao kaznenu prijavu. Nije ugovor mogao biti prekršen zbog toga, ti krediti su do zadnje lipe utrošeni u EPH. Dio realizacije tog ugovora je bilo puno stavki, a između toga i to da i šefica financija i pravne i kadrovske službe budu njegovi ljudi. Htio je kontrolu poslovanja, jer je on po tom ugovoru bio financijski dio.

Ne želite da se tvrtka vrati vama da upravljate njome?

Prošlo je od toga skoro 2 godine. Stvari su se promijenile u kompaniji. Veliko je pitanje bih li ja danas htio biti vlasnik onoga što sam htio biti u ono vrijeme.

Kako vam danas izgleda? Sad se to zove Hanza Media.

Teško mi je nakon 25 godina nakon što je to postalo brend, da netko tu firmu nazove po svom imenu pa mi je malo to teško.

Zašto je odvjetnik preuzeo vaše poslovno carstvo?

Bila je to izvanredna poslovna prilika za njega. Po ugovoru sam ja trebao izvesti predstečajnu nagodbu, to je bila čista firma. Vrlo jeftina. Za male novce s velikom vrijednošću.

On je sad i odvjetnik i vlasnik medijske kuće…

Vrlo je teško da se on svime time bavi. To iziskuje ogromnu samokontrolu, jer ste vi kao odvjetnik involvirani u puno interesa, klijenata.

Ne čitate novine? Ni vaše bivše?

Ne. Njih posebno ne čitam.

Može se vidjeti da se prema klijentima Hanžekovića novine blaže odnose?

Da, to se vidi na primjeru Mamića, Bandića, to je evidentno. Pa sam prestao čitati novine.

Kad se može očekivati rasplet? Koliko će dugo spor trajati?

On će se dogoditi. Tko zna koliko treba čekati.

Što je prethodilo svemu tome? Niste baš često u medijima, ali znali ste dati intervju. Ivici Buljanu ste dali intervju. U tom tekstu on vas pita je li istina da EPH propast duguje tome da ste se zadužili ulazeći u druge projekte preko Kamenskog, Adriatica.neta i drugih. Tada ste odgovorili: “Neozbiljno je u razgovoru koji pretendira sačuvati minimum korektnosti i upućenosti prenositi tračeve, laži i prljave konstrukcije. Javnost? Na koju se vi to javnost pozivate? To nije javnost nego sedam, osam frustriranih piskarala koji jedan drugom prosljeđuju takve budalaštine. Mogu samo reći da nikada ni jedna kuna nije izašla iz EPH ili ušla u EPH, a da nije bila direktno vezana za izdavaštvo EPH.”

To mogu i danas ponoviti. EPH je bio pošteđen bilo kakvih drugih interesa, poslova, bilo čega.

Cijelo vrijeme ova priča, otkud afere koje vam se pripisuju?

Ja sam na sceni jako dugo. Od Poleta, Globusa itd., tu je 35-40 godina. Tu se promijenilo 10 premijera, vlade, sistemi, sustavi itd. Ako želite raditi novine, vi ste stvarali ogromnu količinu neprijatelja. Niste mogli funkcionirati na način da izađete iz toga intaktni. Vi i kao izdavač ste puno ljudi stali na rep, a da niste znali da ste im stali na rep.

S indignacijom ste odbili da je Ivica Todorić praktički suvlasnik EPH.

Naravno da nije i nikad nije bio i nikakve veze s EPH nije imao. Pametni poslovni ljudi bježe daleko od medija, jako daleko od medija i nastoje se u njima što manje pojavljivati i imati što manje veze i s vlasnicima medija i s novinarima. Ivica Todorić i Ante Vlahović, i svi ljudi kojima svakakva i najmanja ideja da imaju veze s novinarima stvara ogromne probleme.

Je li se u vašim novinama moglo pročitati negativne ili kritičke tekstove o Ivici Todoriću?

Ja ne vidim zašto bi se objavljivali kritički tekstovi o Ivici Todoriću

Pa nije on bezgrešan, gospodine Paviću.

Pa nije. Budite sigurni da je EPH-ovo bilo koje izdanje imalo informacije da je Ivica Todorić imao ikakve repove, to bi bilo objavljeno.

Nije imao povlašten tretman?

Nije. Nitko nije imao povlašten tretman u EPH. Drugo su ulični tračevi, ali to nije dostojno novina.

Jesu li političari imali povlašteni status u vašim novinama?

Mi smo bili na sceni i kad je premijer bio Zlatko Mateša, koji je meni simpatičan, i Nikica Valentić, koji je bio moj odvjetnik, i plejada raznih ljudi.

Jeste li imali sukoba s hrvatskim premijerima? Uvijek ste bili dobri s nadolazećim premijerima i vlasti.

Na neki način mi smo uvijek održavali normalne odnose. Morate razumjeti moju profesionalnu znatiželju. Moj interes je bio da od njih saznam što je moguće više i da s njima kontaktiram. S nijednim hrvatskim premijerom ja se nisam sastao više od možda tri puta. Nikad ne smijete imati te odnose. Ni oni sa mnom ni ja s njima.

Sanader nije imao povlašten odnos u EPH? Vaša kolumnistica Jelena Lovrić napisala je tekst naslova “Zašto ću glasati za Ivu Sanadera”.

Da, napisala je zašto će glasati, ja ne znam koji su to izbori bili, 2003. ili 2007. Tada je Sanader nastupio s čvrstom politikom ulaska u Europsku uniju i NATO. To je razlog zašto su liberalne novine imale simpatije prema toj ideji.

Medijska je scena, tvrdite, bila naklonjena Sanaderu?

Ja mislim da je, dobrim dijelom je. Prvi mandat Sanadera bio je dosta dobar, BDP je bio na 6 posto rasta, stvari su se počele pokretati prema EU i NATO-u.

Treba li novinar napisati takvu kolumu s naslovom zašto će glasati za Sanadera?

Što ja znam. Ja sam radio s puno kolumnista od kojih su svi imali svoju glavu. Posao izdavača je da se stvori prostor da mogu napisati sve što im padne na pamet, pa čak i to.

Jeste li se time dodvoravali vlasti?

Nije bilo razloga da mi to radimo. Nismo imali nikakve potrebe da se dodvoravamo nijednom premijeru, jer mi od vlade, premijera i proračuna nismo imali nikakve veze.

Fotografirali ste se sa Sanaderom na jahti “Malo vitra”.

Pa slikali bi se s bilo kim, i s Nikicom Valentićem i s njim.

Nije li vam to sporno? Zašto to uopće radite?

Dogodila se takva stvar da sam ja bio na tom brodu pola sata, nisam progovorio tri rečenice. To bih napravio s bilo kojim premijerom i s Jadrankom Kosor itd.S Račanom sam se znao naći u restoranu i razgovarati 3-4 sata. To što ste se s nekim vidjeli ne znači apsolutno ništa. Sa svim premijerima se nađete i razgovarate, ali ne o izdavaštvu. Političari bazično mrze medije. Nema nijednog političara koji je izgubio izbore koji će reći da mediji nisu za to krivi, kao što ne postoje političari koji će dobiti izbore i reći da su im mediji u tome pomogli. Možete biti pristojni, ali nikad bliski.

Jahta premijera je bila, dakle, prijateljska gesta, a ne sklapanje naklonosti?

Vjerujte da ne. Ja razumijem da je ljudima to teško razumjeti, međutim prava stvarna istina je u tome da vama politika ništa ne može pomoći. Oni uvijek moraju biti vaša žrtva. Od politike u novinarstvu, što mogu doista pomoći? Što može politika učiniti dobro za Nacional? Samo da bude izvor zanimljive robe, vama ništa ne treba.

Najviše su vas napadali s ljevice, da su vam izdanja probiznis, antisindikalna…

Ne, dapače. Mi mislimo i uvijek smo se pokušavali boriti za to da izgovaramo neke istine koje su bolne za društvo. Cijelo hrvatsko društvo je operirano od činjenica, brojki i stvarnih pokazatelja. Pa se koji puta uloga sindikata pretvara doista u ono što je legitiman posao sidikata, ali to zamagljuje činjenice.

Niste bili glasnik krupnog kapitala?

Ma kojeg krupnog kapitala? U Hrvatskoj nema krupnog kapitala.

Jeste li vi ljevičar?

Apsolutno da.

Bez obzira na niz tekstova koji je kritiziran s ljevice?

To je moj dugi razgovor s Ivicom Račanom, koji mi je rekao da mu je najveći problem ekstremna ljevica. Mi smo se pokušavali zalagati za neke stvari koje su neugodne za čuti, kao npr. pitanje toga koliko nastavnici sati rade u učionici.

To je bio vaš neljevičarski pristup?

Mi mislimo obrnuto, kad bi radili sve sate u učionici, kao oni u EU, onda bi im plaća bila 1.500 eura, a ne 700 kao danas.

Ranko Ostojić vam je bio zaposlenik?

Bio je član uprave Slobodne Dalmacije, bio je u gradskoj upravi prije toga, a mi kad smo preuzeli Slobodnu Dalmaciju slagali smo tročlanu upravu. On je bio jedan od članova, koji je bio zadužen za investicije.

Je li Tomislav Karamarko bio zaposlenik EPH?

Ne, Karamarko nije bio nikad zaposlenik EPH.

Ali bili su neki udjeli u tvrtkama, obavljali su zaštitarsku djelatnost?

Kad je Karamarko ostao bez posla, formirao je neku zaštitarsku firmu, davali smo im poslove čuvanja porte.

U kakvim ste vi odnosima bili s Karmarkom?

OK.

I njegova je supruga radila kod vas?

Ana je bila kod nas, prodavala oglase, radila u promociji. Jedno je vrijeme bila u Beogradu, bila je vrlo sposobna, energična, vrlo je dobra bila.

Ranko Ostojić, Tomislav Karamarko i njegova supruga, ministri i visoki dužnosnici radili su kod vas. Kako gledate sad na to?

Možete gledati i koliko ministara nije bilo u EPH. To apsolutno ništa ne znači niti su oni mogli biti u nekoj poziciji da nama bilo što pomognu. Kad je Tomo Karamarko postao ministar unutarnjih poslova, mi do nikakve informacije nismo mogli doći. Logično je da ljudi naprave korak unatrag.

U kakvim ste sad odnosima s njima?

Karamarka dugo nisam vidoo, jedno godinu i pol. Ranka Ostojića isto tako Oni se bave svojim izbornim cirkusima.

Izašli ste na naslovnici dnevnih novina, Republike, bili ste privedeni. Što je to bilo?

Mene su tamo priveli i onda pustili za dva dana.

Kako ste doživjeli taj trenutak kad ste objavljivani u konkurentskim novinama?

Naravno loše, zapravo i grozno. To je bila jedna šira operacija.

Što je kontekst cijele priče?

Cijela ideja je bila zapravo uvijek ista. Netko želi preuzeti neki medijski prostor koji vi nastojite ostaviti slobodnim. Cijela naša uvijek ideja i od Poleta i od Globusa i EPH je da se stvori slobodan prostor za novine, izdavaštvo, bez vanjskih utjecaja, utjecaja politike itd. U temelju te akcije je bila ideja ovladavanja medijskm prostorom koji bi bio jako značajan. Nikad se nije uspio napisati član zakona kad bi me netko oko toga mogao goniti. To je bila optužba koja je bila izmišljena.

Kakav je bio vaš odnos s Ivom Pukanićem?

Pukanić je radio kod mene, bio je vrlo talentiran, imao je energiju i u jednom trenutku je odlučio da radi vlastite novine. Onda smo bili u konkurentskom odnosu, velikim sukobima itd. On je imao maniru da koristi novine u tim sukobima, a ja nisam htio koristiti svoje novine u svoju obranu. Sve se završilo jednom večerom kod predsjednika Mesića, ja sam došao da se u ime demokracije naši odnosi srede, a imao sam uvjet da tamo javno pred ljudima Ivo Pukanić kaže da je pogriješio, da nije bio u pravu i da se ispriča za sve što se pisalo u Nacionalu o meni. Pukanić je to korektno napravio, održao je govor od 15 minuta i mi smo večerali. Ne mogu reći da smo nakon toga bili prijatelji, ali mogli smo nastaviti normalno.

Natjecali ste se i za koncesiju Radija 101.

Istina je jednostavna. Mi smo doista htjeli radio. Imali smo poduzeće koje se zvalo Radio Globus, vodio ga je Marijan Jurlek. Ambicija je bila da uz tiskane medije imamo i elektronske. Pripremali smo vrlo ozbiljno godinu dana koncepciju takvog nekog radija. Kad se raspisao natječaj za koncesiju, nije se raspisao natječaj za to tko će kupiti 101, nego natječaj za frekvenciju. Tada je HDZ imao svog kandidata. HDZ tada nije htio da ljudi sa 101. dobiju koncesiju, što je bilo logično, jer su bili omiljeni kao Feral Tribune, a imali su svog kandiata koja su bili braća Majher. To vijeće koje je odlučivalo bilo je neugodno to dati HDZ-u. Bilo im je neugodno to dati postojećim vlasnicima i onda su dali kompromisnom rješenju, to smo bili mi. Naša ideja nije bila da mi mijenjamo uređivačku politiku, ljude, bilo što od toga.

Zašto su se pobunili protiv vas?

Ja mislim da su pogriješili. Imali su pravo da se bune.

Koji je vaš stav prema medijima poput 101 i Nacionala. Cijenite li ih?

Apsolutno. Beskrajno sam volio Feral. Nisam ja njih ni kupio niti to, nego sam im pokušao pomoći, kako smo imali Slobodnu Dalmaciju, pa sam im pokušao pomoći, jer su ušli u dubioze i probleme i htjeli smo vidjeti kako možemo napraviti neku stvar. Mi smo im malo posuđivali novce za plaće, pa smo ih štampali na dug. Zapelo je na tome što smo mi vjerovali i mislili da bi Feral trebao napraviti stanovitu transformaciju, da bi se trebali promijeniti jer dolazi novo vrijeme. Mislim da i kod 101 i kod Ferala da bi oni i dan danas vjerojatno postojali da su to napravili s nama. Mi bi njima dali snagu i slobodu.

Stavljena vam je bomba pod auto. Je li počinitelj otkriven?

Naravno da nije nikad otkriven. To su bile burne godine, u kojima se jako puno korupcijskih stvari otvaralo, novine su bile pune toga. Netko mi je poslao poruku, ali budući da je toga bilo puno, ja nisam mogao detektirati čija je to poruka.

Kakav je vaš odnos s Miroslavom Kutlom?

Mi smo bili jako davno i obavili smo dobre stvari.

Otkud on u medijskom poslu?

Njega je medijski posao koštao njegova poslovnog carstva, Slobodna Dalmacija, povećao plaće, napravio o štampariju, računala.

Je li za vas Kutle uzoran gospodarstvenik?

On je žrtva. Puno je bilo gorih od njega. On je žrtva velike hajke na privatizaciju, koja je doista bila krivo napravljeno kod nas. Dugo nisam u kontaktu s njim, ali rekao bih da krimeni koji mu se stavljaju na teret doista nisu onakvi kakvima ih se predstavlja.

S televizijom ste probali. Kako vam se čini televizijska situacija?

Meni se čini da je u nekom trenutku to krenulo dosta dobro, otvorili su se novi kanali.

Ima li TV budućnost?

Ja mislim da ima, ali ona će biti dosta drugačija. Jako puno je kanala na paytvu, one kompanije koje će uspjeti napraviti puno originalne produkcije, koje su sposobne biti, one će preživjeti.

Što se tiče tiska, je li papir prošlost?

Ja mslim da brojke kazuju sve. To koliko tisak klizi dolje i koliko je on u prihodima, tiražama, utjecaju, danas sve manje važan, brojke su tu jasne. To je apsolutno normalno.

Kakvo je stanje sadržajno gledano u novinarstvu?

Ne pratim previše domaće medije. Mislim da je tu i suficijencija stručnosti činjenica i podataka.

Jeste li pogriješili što ste plaćali novinarima onakve plaće?

Ja sam imao fiks ideju da novinari trebaju izgledati pristojno, kad razgovaraju s ministrima da moraju također imati odijelo, kravatu i da moraju imati sve to što im treba. Malo smo pretjerali.

Kakva su vremena za novinare?

Trenutno se muči nažalost, ali za dobre novinare nikad nisu bila bolja vremena. Druga je tema koliko su danas plaćeni, ali to je realitet prihoda koje ostvaruju novine.

Htjeli ste i Novi list?

Naša ideja je bila da pokušamo iz Novog lista, gdje je bilo dosta pametnih novinara, da se pokuša udahnuti neki život Novom listu nismo u tome uspjeli.

Kakav je vaš imidž u javnosti. Brine li vas?

Ja sam potpuno nesposoban za vlastiti PR i to je doista moj problem. Nemam pojma, vjerujem da je kad ste tako dugo na sceni, kad radite toliko puno, kad puno toga izgradite, onda je prirodno u Hrvatskoj da imate negativan imidž.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.