Pročitajte što je zamjenik ministra turizma pisao o Srbima

Vijesti 25. velj 201618:05 > 18:19
Tino Juric/PIXSELL

Na zatvorenom dijelu sjednice Vlade zamjenikom ministra turizma danas je imenovan Robert Pauletić. Pauletić je publicist i enigmatik, poznat i kao najmlađi pobjednik nekada popularne Kviskoteke. I tu ne bi bilo ništa sporno da Pauletić već više puta njie pokazao nesnošljivost prema turistima određenih nacija.

Tako primjerice u svom članku koji je objavljen u Slobodnoj Dalmaciji 2008. piše o srpskim turistima u prilično negativnom kontekstu.

Pauletić u spomenutom tekstu govori o ljetovanju na Pagu tijekom kojeg se susreo sa srpskim turistima.

‘Došli smo na teracu hotelčića i vidili da su nan Srbi okupirali najbolja tri stola uz ogradu. Ustvari, formirali su jedan veliki SAO Stol, cili prvi red, tri familje s dicon,’ piše Pauletić. A onda nastavlja u sličnom tonu. ‘Papučica mi je šapnila: Čuješ li ovo? Opet bi oni nama komandirali, samo da uvate priliku”. Reka san joj: ‘Ajde muči, ovo su ipak turisti, a ne vojska.’

Uskoro se, međutim, ekipi za stolon pridružila i cura s parkinga, pa su se nešto sašaptavali. Zatim je ovi drobati zloćudno pogleda prema meni i glasno upita žensku: ‘I šta ti je tip reko? … Ma, sereš!’ Diga je čašu (slučajno ili ne, s tri prsta) i, ka, nazdravija mi: E, pa, živeo ti meni, burazeru. Videćemo se još!’ prepričavao je Pauletić događaj s ljetovanja u svojem tekstu za Slobodnu Dalmaciju.

Pauletića je ovaj susret toliko iznervirao da je napustio hotel prije planiranoga.

“Smista san otiša do vlasnika hotela, inače purgera (!), i reka da napuštan hotel već sutra ujutro, umisto u sridu kako san planira. Reka je samo: “Okej, nemojte kaj zamerit!”, iako smo znali i on i ja o čemu se radi. Ali jebiga, kume, kune su kune, makar bile i srpske. Srbi su nan se, eto, zbilja vratili, u velikon broju. Istra, Kvarner, otoci, Dubrovnik, dolaze bez kompleksa i straja. Ka i ovi burazer s Paga, neka mu je srećno letovanje!” napisao je tada novi zamjenik ministra turizma.

O ovom Pauletićevom tekstu dosta se raspravljalo i netom prije nego je objavljen jer dio uredništva Slobodne Dalmacije nije htio da takvo nešto izlazi u javnost. Međutim, članak je ipak ugledao svjetlo dana.