Od aplikacija su nesigurniji mailovi, pozivi i SMS poruke

Vijesti 11. velj 201620:03 > 20:04
N1

Gosti emisije Pressing, koju uređuje i vodi poduzetnik Saša Cvetojević, u četvrtak su bili stručnjak za komunikacije Marko Rakar, i stručnjak za informacijsku sigurnost Lucijan Carić.

U početku se razgovaralo o domaćim obavještajnim agencijama, jer je aktualna tema u zemlji i to da je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, radi “gubitka povjerenja u njega”, razriješila ravnatelja SOA-e Dragana Lozančića.

“Predsjednica države je osoba broj jedan u državi i naravno da obavještajne službe moraju nadzirati sve što ona radi, upravo da bi spriječili mogućnost kompromitacije. Za očekivati je da će njezini suradnici konstantno biti pod nekom vrstom prisluškivanja, i ovo nije čudno. No, u ovom slučaju predsjednica jest kontaktirala s osobom koja je bila pod nadzorom”, rekao je Rakar.

N1

“Po nekakvim statistikama koje su nam dostupne, pod nalogom za praćenjem se u svakom trenu nalazi nekoliko stotina ljudi na teritoriju RH. To su sudovi naredili. No, SOA i ostale agencije imaju svoje diskrecijsko pravo. Ne bi bilo niti izvedivo da se svim štićenim osobama svako jutro daje novi popis osoba s kojima ne bi smjeli komunicirati”, objašnjava Rakar.

Carić kaže da se radi o kompleksnom problemu kada se radi o prisluškivanju.

“Masovno se vrši prisluškivanje svih vrsta komunikacije, kao i njihovom skladištenju. Budući da znamo da je masa servisa kojima se danas služimo američka, možemo biti sigurni da smo praćeni. Sve te organizacije su često i vojni suradnici tajnih službi”, rekao je Carić.

Rakar je spomenuo i da jec u Zagrebu osposobljeno novih 80-ak kamera koje čitaju tablice automobila, a da ih je već nekoliko tisuća po Zagrebu, uz pomoć kojih se uvijek može vidjeti gdje ste se sve kretali u nekom trenutku. Rakar objašnjava i da, osim automobilom, možemo biti praćeni i mobitelima, tako što se spajaju signali i tvori neka priča o kretanju te osobe.

Primjerice, ako su signali istih mobitela “često zajedno”, za pretpostaviti je da se vlasnici tih mobitela druže i sastaju. Na pitanje mogu li naše tajne službe prisluškivati građane, odnosno komunikaciju putem raznih aplikacija, Rakar kaže da to ovisi o aplikaciji.

Od aplikacija nesigurniji mailovi, telefonski razgovori i SMS poruke

“Većina modernih aplikacija je prilično sigurna, i mislim da domaće obavještajne službe nemaju tu mogućnost praćenja. Znamo koja je računalna snaga potrebna da se razbije enkripciju.” Ipak, kaže Rakar, mailovi su laki za prisluškivanje, a kao ‘nesigurne’ je naveo i telefonske pozive te SMS poruke.

Rakar je objasnio da se uz pomoć prisluškivanja mobitela, može vidjeti s kim se komunicira, kako, koliko dugo, te o kojim je sadržajima riječ (video, tekst, fotogragija). “Možemo predvidjeti gdje ćete se pojaviti sljedeće”, kaže Rakar o tome čemu zapravo služe podaci koje se eventualno prikupljaju o nekom korisniku.

“Generalno, moderna računalna komunikacija je prilično sigurna, dok su starije metode nesigurne”, zaključio je.

Carić pak smatra da naše obavještajne službe nemaju kapacitet da probiju aplikacije poput Facebooka ili Messengera. “Postoje programi koji se ne mogu prisluškivati, snažni su i njih rade ljudi koji su na neki način “security fanatici”, rekao je Carić.

N1

“Ruter koji imate kod kuće je sigurno provaljiv”

Carić je rekao da se jako teško obraniti od “napadača” naše sigurnosti. “Možda Google ili Facebook brinu o sigurnosti, no uzmite za primjer svoj ruter kod kuće koji koristite. On je u većini slučajeva gotovo sigurno provaljiv”, kaže Carić.

Rekao je i da je industrija fokusirana na to da zaradi, pa ako želite sustav koji vas dobro štiti od provala ili virusa, morate uvijek dodatno platiti. Smatra i da je antivirusna industrija totalno propala, jer bez obzira na to, još nema dovoljno učinkovite tehnologije da zaustavi takvu vrstu prijetnji. Carić kaže da je informatička sigurnost skupa i neugodna. Skupa jer morate platiti, a neugodna jer uključuje i određena ograničenja.

“Ljudi ne shvaćaju na koje sve načine mogu biti kompromitirani, i ona se svakome može dogoditi. Primjerice, SOA nije kompromitirana zbog tehnologije za prisluškivanje, nego talijanska firma koja je vlasnik te tehnologije.”

“Problem je što je puno takve komunikacije neformalna, jer ljudi nisu naučeni kako komunicirati s privilegiranim informacijama”, dodao je. “Nažalost, stanje informatičke infrastrukture je relativno loše, jer se malo ulagalo, a u sigurnost gotovo uopće”, kaže Rakar o hrvatskoj “informatici”.

Objasnio je i da ju je teško prodati, zbog toga što često nismo svjesni njezine važnosti dok se već nešto ne dogodi. Carić je dodao da se i tada to često relativizira kao nešto “što se svima događa, a mi smo ionako mali.”

Rakar: Privatna komunikacija – na računalu poslodavca – nije privatna

Pričajući o nedavnoj odluci Europskog suda za ljudska prava, Rakar kaže da se slaže da bi poslodavac trebao imati pravo nadzirati što se događa na njegovom računalu, čak i kada se radi o privatnim računima.

“Zbog toga što je najlakše preko svog Gmaila poslati curenje određenih podataka koji mogu naštetiti poslodavcu”, objasnio je. Smatra da se privatna komunikacija za vrijeme radnog vremena, i na mobitelu ili računalu koje je u vlasništvu poslodavca, ne može smatrati privatnom.

I Carić i Rakar se slažu da nema privatnosti na mobitelima, na prvom mjestu na androidima, ali i na iPhoneu.

“Android je apsolutno nesiguran sustav”, rekao je Rakar. “iPhone je djelomično sigurniji jer je malo zatvoreniji, no onda opet postoje drugi problemi”, rekao je.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.