Neki ruski vojnici odbijaju se vratiti u Ukrajinu zbog onoga što su proživjeli na fronti na početku invazije, govore ruski odvjetnici i aktivisti za ljudska prava. BBC je razgovarao s jednim od tih vojnika.
„Ne želim se vratiti u Ukrajinu i tamo biti ubijen,“ kaže Sergej (to mu nije pravo ime), koji je proveo pet tjedana boreći se u Ukrajini ranije ove godine, piše BBC.
On je sada kod kuće u Rusiji, i zatražio je pravni savjet da izbjegne da ga se pošalje natrag na frontu. Sergej je samo jedan od stotina ruskih vojnika koji su navodno zatražili takve savjete.
VEZANE VIJESTI
Kaže da je traumatiziran iskustvima iz Ukraine.
„Mislio sam da smo mi ruska vojska, najbolja na svijetu,“ ogorčeno govori ovaj mladić. Umjesto toga, od njih se očekivalo da funkcioniraju bez čak i osnovne opreme, kao što su uređaji za noćni vid, kaže.
„Bili smo kao slijepi mačići. Šokiran sam našom vojskom. Ne bi ih previše koštalo da su nas opremili. Zašto to nisu učinili?“ govori.
Sergej se vojsci pridružio kao vojni obveznik – većina mladića u Rusiji između 18 i 27 godine mora odraditi godinu dana obveznog vojnog roka. Ali, nakon nekoliko mjeseci, odlučio je potpisati dvogodišnji ugovor kojim bi dobio i plaću.
U siječnju je bio poslan na granicu s Ukrajinom, a rečeno mu je da tamo ide na vojne vježbe. Mjesec dana kasnije – 24. veljače, kada je Rusija pokrenula invaziju – naređeno mu je da prijeđe granicu. Njegova jedinica gotovo odmah se našla pod napadom.
Kada su se navečer sklonili u jednoj napuštenoj farmi, zapovjednik im je rekao: „Dosad ste mogli shvatiti da ovo nije šala.“
Sergej kaže da je bio u šoku.
„Moja prva pomisao je bila, ‘događa li se ovo meni?’“, kaže.
Bili su pod konstantnim granatiranjem, kaže, i dok su bili u pokretu i dok su stali da prenoće. U njegovoj jedinici od 50 ljudi, 10 ih je ubijeno, a još 10 ranjeno. Gotovo svi njegovi suborci imali su manje od 25 godina.
Neiskustvo ruske vojske
Čuo je da u ruskoj vojsci postoje mladići toliko neiskusni da „nisu znali pucati ni reći koji kraj minobacača je koji.“
Njegov konvoj je, kaže, putujući kroz Ukrajinu, bio razdvojen nakon tek četiri dana kada je raznesen most preko kojeg su trebali prijeći. Suborci koji su bili ispred njih ubijeni su.
U drugom incidentu, Sergej kaže da je morao prestići vozilo u plamenu u kojem su se nalazili njegovi suborci.
„Raznijela ga je granata ili nešto. Zapalio se, a unutra su bili ruski vojnici. Zaobišli smo ga, pucajući u pokretu. Nisam se osvrtao,“ priča.
Njegova jedinica kretala se kroz ukrajinska sela, ali nije bilo jasne strategije, govori. Pojačanja nisu dolazila, a vojnici su bili loše opremljeni za misije osvajanja većih gradova.
„Nismo imali helikoptere, išli smo samo u koloni, kao da smo na paradi,“ prisjeća se Sergej.
Vjeruje da su njegovi zapovjednici planirali zauzeti uporišta i ključne gradove velikom brzinom, i da su računali na to da će se Ukrajinci jednostavno predati.
„Jurili smo, tek kratko se zaustavljajući noću, bez rovova, bez izviđanja. Nismo ostavljali nikoga na začelju, ako bi netko odlučio da nam želi prići s leđa i napasti nas, nismo imali zaštitu,“ kaže Sergej. „Mislim da je toliko naših dečkiju poginulo upravo zbog toga. Da smo se kretali postupno, da smo provjerili jesu li ceste minirane, izbjegli bismo tolike gubitke.“
VEZANE VIJESTI
Sergejevi prigovori o nedostatku opreme mogli su se čuti i u telefonskim razgovorima koje su navodno vodili ruski vojnici sa svojim obiteljima. Te razgovore su presrele i na internetu objavile ukrajinske sigurnosne službe.
Na početku travnja, Sergej je poslan natrag preko granice u kamp u Rusiji. Trupe su povučene iz Ukrajine i činilo se da se regrupiraju za novi napad na istoku.
Kasnije tog mjeseca, primio je zapovijed da se vrati u Ukrajinu, ali rekao je svom zapovjedniku da nije spreman na to.
„Rekao je da je izbor moj. Nisu nas ni pokušali odgovoriti, jer nismo bili prvi“, rekao je Sergej BBC-ju. Ali, ipak je bio dovoljno zabrinut zbog moguće reakcije na to odbijanje da je zatražio pravni savjet.
Odvjetnik je Sergeju i još dvojici vojnika rekao da vrate svoje oružje i odu u sjedište svojih jedinica, gdje će podnijeti pismo objašnjavajući da su „moralno i psihološki iscrpljeni“ i ne mogu se nastaviti boriti u Ukrajini.
Sergeju je rečeno da je važno da se vrati u jedinicu jer bi jednostavni odlazak mogao biti shvaćen kao dezertiranje, što može rezultirati dvogodišnjom kaznom pred disciplinskom komisijom.
Vojni zapovjednici pokušavaju zastrašiti vojnike da ostanu u svojim jedinicama, kaže ruski odvjetnik za ljudska prava, Aleksej Tabalov. Ali on naglašava da ruski vojni zakon uključuje članke koji vojnicima dopuštaju da se odbiju boriti ako to ne žele.
Pravne posljedice
Aktivist za ljudska prava, Sergej Krivenko, kaže da nije čuo za sudske procese protiv onih koji se odbijaju vratiti na frontu.
To ne znači da takvi pokušaji ne postoje.
Jedan zapovjednik na sjeveru Rusije zatražio je da se podigne kriminalna optužnica protiv svog podređenog koji se odbio vratiti u Ukrajinu, ali vojni tužitelj odbio je to učiniti, pokazuju dokumenti koje je provjerio BBC. Takav postupak bio bi „preuranjen,“ kaže tužitelj, bez prvotne procjene štete koja je učinjena vojsci.
Ne postoje garancije da druge optužnice neće biti podignute u budućnosti.
Vojnici kao Sergej, koji se ne žele vratiti na frontu, nisu rijetke iznimke, kaže Ruslan Leviev, urednik Conflict Intelligence Teama, medijskog projekta koji istražuje iskustva ruske vojske u Ukrajini kroz povjerljive intervjue i javno dostupne podatke.
Leviev kaže da njegov tim procjenjuje kako se značajna manjina vojnika s ugovorima koji su poslani u Ukrajinu na početku invazije sada odbija ponovno tamo vratiti.
Nezavisni ruski mediji također su izvještavali o stotinama slučajeva vojnika koji odbijaju vratiti se u Ukrajinu od početka travnja.
Nekoliko odvjetnika i aktivista za ljudska prava s kojima je razgovarao BBC kažu da redovito nude savjete onima koji pokušavaju izbjeći povratak u Ukrajinu. Svaki od njih radio je na desecima slučajeva i vjeruju da ti vojnici savjete koje su dobili dijele sa svojim kolegama.
Iako se Sergej ne želi vratiti na frontu, želi završiti svoju vojnu službu u Rusiji i tako izbjeći neke nepredviđene posljedice. Ali to znači da – iako je njegovo pismo u kojem odbija sudjelovati u ratu prihvaćeno – ne postoje garancije da neće biti poslan u Ukrajinu tijekom perioda službe.
„Rat se nastavlja, ne prestaje,“ govori Sergej za BBC. „U ovih nekoliko mjeseci što mi je ostalo, može se dogoditi svašta – pa i ono najgore.“
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!